Pogled unatrag

PULA U PRVOJ POLOVINI PROŠLOG STOLJEĆA Od glavne ratne luke do grada vojnih škola

Prijelaz Pule kao grada planiranog i organiziranog da podržava veliki austro-ugarski arsenal u ruke Italije doveo je do njegovih dubokih političkih, ekonomskih i strateških transformacija, kao i u polju svakodnevnoga života

| Autor: David ORLOVIĆ
Hotel Riviera - Nautička škola Financijske straže

Hotel Riviera - Nautička škola Financijske straže


S krajem Prvoga svjetskog rata i raspadom Austro-ugarske monarhije, Pula je prestala biti glavnom ratnom lukom jedne države te je prešla ju drugorazrednu poziciju u vojnoj strukturi Kraljevine Italije. Prijelaz Pule kao grada planiranog i organiziranog da podržava veliki austro-ugarski arsenal u ruke Italije doveo je do njegovih dubokih političkih, ekonomskih i strateških transformacija, kao i u polju svakodnevnoga života. U vojnoj sferi, Italija je pokušala nadomjestiti izgubljenu važnost bivše glavne ratne luke jedne velike europske sile s pomoćnim vojnim aktivnostima, kao što je uspostava škola za vojnu obuku, pogotovo vezanih za mornaricu.

Škola C.R.E.M.

Najvažnija pulska vojna škola u talijansko vrijeme bila je svakako grupa škola C.R.E.M. (Corpo Reali Equipaggi Marittimi). Ona je u svom sastavu imala nekoliko zasebnih škola (kurseva) u kojima su pitomci stjecali i usvajali razne mornaričke vještine, od upravljanja brodovima, brodskim oružjem i ostalim popratnim poslovima. Škole su bile ubicirane u južnom dijelu Arsenala, podno Monte Zara, s nekoliko zgrada, hangara i trenažnim poljem.

S druge strane, sami pitomci bili su smješteni u većem dijelu kasarne koje je nosila ime "Princ od Pijemonta" (današnji "Karlo Rojc", nekadašnja austro-ugarska Maschinenschule). Pulska škola C.R.E.M. bila je jedna od ukupno tri u Kraljevini Italiji (uz Veneciju i La Speziju).

Kurseve je pohađalo do ukupno 3.000 pitomaca po klasi. Upravo zbog postojanja ove škole, bilo je moguće i dalje vidjeti „Pulu punu marinera“, koji su u vrijeme dopusta mogli slobodno vrijeme provoditi u gradu i sudjelovati u njegovim kulturnim aktivnostima.

gg

Na otoku sv. Katarina će od travnja 1940. biti ubicirana Podmornička škola (Scuola sommergibili), što je uključivalo gradnju novih objekata kako na otoku, tako i na Monumentima. Godine 1941. sagrađen je most koji povezuje otok s obalom, a cijelo je područje omeđeno zidinama s osmatračnim tornjevima. Kroz školu je prošlo oko 5.700 pitomaca, a u njezinoj službi je bilo više podmornica talijanske mornarice koje su se rotirale unutar XII. podmorničke grupe. Među poznatijima tu su Adua, Onice, Toti, Jalea, Settembrini, Emo, Fratelli Bandiera, Delfino i Medusa, koju je 30. siječnja 1942. potopila britanska podmornica HMS Thorn s 58 poginulih mornara.

Iz Livorna na Veli Brijun

Početkom ljeta 1943., kako se vatrena moć Saveznika približavala središtu Italije, jedna sekcija Kr. Pomorske akademije (R. Accademia Navale) izmještena je iz Livorna na otok Veli Brijun s oko 700 pitomaca. Nakon kapitulacije Italije, posadu i pitomce je pred nadiranjem njemačkih jedinica bezuspješno pokušao evakuirati putnički parobrod "Vulcania".

Osnovana 1926., počela je djelovati i Nautička škola Financijske straže (Guardia di Finanza), sa svojim obrazovnim aktivnostima izvođenim između Verude i Verudele. To se promijenilo1928., kada je instituciji dodijeljena zgrada nekadašnjeg, a i sadašnjeg Hotela Riviera, predivne palače austro-ugarske gradnje kraj pulske Rive.

Povezane vijesti


Podijeli: Facebook Twiter