Volim kada ljudi stanu i slušaju me. To mi jako puno znači. Sviram klasičnu glazbu jer je to jedino što znam svirati i dobivam lijepe komentare, jer se klasika ne čuje često na ulici, kaže Inon Međugorac 16-godišnja Zagrepčanka

Ulični zabavljači i svirači su poput glazbene kulise koja svakodnevnici daje neku posebnu draž. Svatko pokušava svojim umijećem zaraditi koju kunu ili euro. Jedan svira, drugi pjeva, treći glumi, četvrti zabavlja. Neki su na ulici od jučer, neki pak cijeli život. Jednima je to posao, a drugima zabava. No, otkad je svijeta i vijeka nema grada bez uličnih svirača. Oni običnom razgledavanju grada ili popodnevnoj kavi daju posebnu čar, a često čine i pravu malu zvučnu razglednicu. Nerijetko prođemo pored njih ili zastanemo na trenutak i nastavimo šutke s rukama u džepu. To je mali dnevni predah koji valja nagraditi kojom kunom, cijenom kave, jer oni su tu da nas uveseljavaju, a mi da ih nagradimo - na pristojnoj udaljenosti, kako mjere nalažu.

Faraon je u Puli već čitavo desetljeće. Za korona turističku sezonu kaže "Bolje išta nego ništa". Ne boji se rada na ulici. Ima staža. Već 25 godina radi pod vedrim, i ne samo vedrim nebom. Kaže da nije lako, plaća se smještaj, hrana, putovanje, popravljanje kostima, no s druge strane ima nešto što nema cijenu - slobodu. "Počinješ kada želiš i isto tako završiš kada želiš. Zaradim si dnevnicu. Kako kad, nekada manje, nekada više," veli ovaj pantomimičar. Nepomično stoji ispred bankomata pored OTP banke u Flanatičkoj ulici. Gradska žila kucavica. Svi su tamo. Domaći i turisti. Oko njega gužva, buka, a on se ne mrda. Ranije je radio po Europi, ali zadnjih godina je u Hrvatskoj. Pitam ga jel' on onaj faraon iz Zagreba? Naravno da je. Jedini je u Hrvatskoj.

Pantomimom se počeo baviti slučajno prije 25 godina dok je u Parizu tražio posao. Susreo je pantomimičara koji mu je ponudio pomoć u slučaju da ne nađe posao. "Trebao sam samo izmisliti ideju. Stajali smo ispred Louvrea. Bila je izložba o Tuthankamonu i tu mi je sinula ideja," prisjeća se te 1998 godine. Od tada je faraon. Odnosno zarađuje mirno stojeći kao egipatski vladar. Zanima me koliko dnevno radi, odnosno nepomično glumi egipatsku figuru. " Od tri do pet sati. Ako je dobar dan i šest sati," računa. Ne miče se previše, ima robotske pokrete. Mirnoću zadržava zahvaljujući jogi, disanju. Što ako ga nešto zasvrbi, pčela ili muha ga poškaklju? "Moraš ostati cool", veli.

Iskustvo ga je očvrsnulo. Radi na temperaturi od -4 stupnjeva u Grazu do +34 na moru. Zaključak je da faraon odolijeva svim vremenskim uvjetima. Sezonu će odraditi u Puli, vjerojatno će i duže ostati. "Pula je mali gradić. Atmosfera je ugodna", primjećuje. Zavisno o situaciji plan je u Puli ostati do proljeća, a onda će put Portugala, a konačno je odredište - Indija. "Bitno je da imaš svojih 10 -15 metara prostora. Onda možeš mirno raditi", objašnjava Faraon, zemaljskim godinama i imenom 45 - godišnji Kristijan Dubić.

Na ulazu u Prvomajsku gitaru svira za Hrvate - Franjo, Franc za Slovence i Nijemce, Francesco za Talijane, Francois za Francuze, Franky za Amere. Na repertoaru "Coldplay". Turistima i domaćima se sviđa, posebice najmlađima i starijima, ostali su previše zaokupljeni svakodnevnicom da bi stali. Franjo je lutka kojom upravlja 55-godišnji Damir Kerep. Njih su dvoje čista simbioza. Ulični zabavljači koji nigdje ne idu jedan bez drugog. Ovo je njihova prva sezona u Puli. Franko, Frenky, zvat ćemo ga Mr. F kao da je produženi dio Damira. Imaju istu vibru, pa i izraz lica, iako je ovaj lutka koja svira i pjeva kako Damir dirigira. "Doista je tako. Ja sam je napravio i ona izgleda kao produženi dio mene. Ako ćete sami izrađivati svoju marionetu, ona će ličiti na vas.

Debeli naprave deblje, mršavi mršavije", objašnjava. Zajedno su od Oluje, od 1995. godine. Četvrt stoljeća nastupaju i putuju zajedno. Sve je krenulo u Ženevi u Švicarskoj, potom su živjeli u Amsterdamu, Nici, Bruexellesu, Parizu a proputovali su puno. Svake godine Mr. F dobije neki makeover, jer sunce, ljeto kiša napravi svoje. No, Damir drži sve konce u rukama - doslovno. I ne samo konce već i kofere - u jednom lutka, a u drugom Damirove stvari.

"Ako se ja dobro zabavim onda to ljudi osjete, ako mislim na novac, ljudi to osjete na njemu", njegovo je uvjerenje. Vidi se da uživa. I ljudi to osjete. Na repertoaru su od Nirvane, Coldplaya, klasika i hitova. Otkriva da je dobra pjesma mamac za djevojke, posebice rastavljene mlade mame. "Ulica je sloboda, avantura, putuješ", objašnjava. U Parizu je živio pet godina. Otkriva da ga oboje (on i Mr, F.) najviše vole.

"Kažu da je Pariz grad ljubavi, umjetnosti i stvarno je to istina", komentira. U tom trenutku mu se ptica pokakala na pozornicu. Sreća, nadamo se. Kaže da želi zaraditi za lijepi panama šešir koji je vidio u Puli.

"Sviram dugo, dok ne zaradim". Efektivno svira između sat i dva dnevno. Voli taj posao jer mu uz izvor prihoda, naravno dopušta i slobodu. "Nikada nije totalni fjasko. Ne osjećam se da prosim. Samo umjetnici razumiju umjetnike," veli ovaj umjetnik ulice. Ova je sezona drugačija.

"Ljudi se boje, još nisu svi razuvjereni. To je takva profesija da društvo treba biti zdravo. Nikome nije do animacije", veli. Pomalo se boji zime koju je inače provodio po Europi, a korona je sada svima poremetila planove. Ako dođe do lockdowna Mr. F će dobiti i djevojku s kojim će moći nastupati u edukativno-kulturnim svrhama po vrtićima i školama o povijesti marionete i lutkarstva. A do tada će zabavljati prolaznike diljem Istre koja im se svidjela na prvu.

"Sezona je jako dobra", zadovoljno će jedanaestogodišnja Zoja Cvijanović. Ima ukulele i na njemu je neodoljiva. Prava mala profesionalka - mikrofon, pojačalo i kofer. Ona za razliku od ostalih na kuka, zadovoljna je trenutnom situacijom. Svirati je počela prije dva tjedna, baš kao i ostali svirači, kada je sezona krenula. No, u njezinom slučaju genetika radi svoje. Krv nije voda. Otac joj je Mileta Cvijanović, jedan od najpoznatijih europskih pa možda i svjetskih uličnih svirača. Majka pleše na svili, hoda na štulama. Svi zajedno izvode cirkuske akrobacije.

Zora cijeli život gleda roditelje koji su umjetnici, akrobate i ulični svirači, tako da joj ovaj vid nastupa ništa nije novo. I sama svira u muzičkoj i glumi u kazalištu, a ponekad i sa roditeljima. Ovo joj nije prvo iskustvo nastupa na ulici. Dok je s obitelji boravila na Tajlandu odlučila je ondje probiti led i zasvirati na ulici. Motiv? Tipično ženski. "Vidjela sam haljinu koja mi se toliko sviđala. Morala sam zaraditi novac da si je mogu kupiti", prisjeća se svoje prve gaže. Osim što svira u muzičkoj, glumi u Istarskom narodnom kazalištu. Prije koju godine pobijedila je na natjecanju "Pula pjeva". Izvodi šarolik repertoar. Za svakog po nešto. Sa ukulelom "Moonlight" i "Send my love". Dok pjeva" Isn't she lovely", "Sweet Child of mine", "All about the base", Can't take my eyes from you"?

Ne sviđa se samo prolaznicima, već i okolnim stanovnicama. Tog dana je njezin rad nagradila stanovnica Prvomajske ili ulice Sergijevaca te joj s prozora bacila vrećicu s novčićima, no bilo je i lošijih iskustva te joj je isto tako s balkona jedna stanarka vikala da prestane.

Na upit što više voli - pozornicu ili ulicu, odgovara. " Na pozornici su uvijek isti ljudi i izgleda kao da ih ima više jer smo svi sakupljeni u jednom, ovdje prolaze", primjećuje. Zna zaraditi do 200 kuna, no ne opterećuje se, za njezine potrebe i više nego dovoljno. Odličan ljetni džeparac. Zarada prije početka nove školske godine. Uskoro će u sedmi razred OŠ Monte Zaro i paralelno ide u glazbenu na satove klavira.

Pravi mali akustični koncert na gitari odvija se ispred pulskog Benettona u središtu Flanatičke. Ravnih leđa, s posturom prave gitaristice svira gracilna Inon Međugorac. "Neobično ime, po čemu", pitam. "Izmišljeno je", veli 16-godišnja Zagrepčanka koja je ljetovanje iskoristila da si pojača budžet. Iako mlada, već ima četiri godine iskustva u sviranju na ulici u Puli. Spaja ugodno s korisnim te si na taj način zaradi ljetni džeparac za koji zadovoljno kima glavom i kaže da je ok. Koncert na ulici smatra dobrim iskustvom. "Volim kada ljudi stanu i slušaju me. To mi jako puno znači. Sviram klasičnu glazbu jer je to jedino što znam svirati i dobivam lijepe komentare, jer se klasika ne čuje često na ulici". Roditelji, oboje profesori podržavaju je u njezinom ljetnom poslu. I mlađa sestra, koja također svira gitaru, svirala je s njom. Tog je dana nije bilo. Otkriva da je i otac u mladim danim svirao na cesti, pa podržava ovakve glazbene izlete i vid zarade. Glazba je njezin životni put. Upisat će treći srednje glazbene škole Pavla Markovca u Zagrebu, nakon toga svoje glazbeno obrazovanje želi nastaviti na glazbenoj akademiji. A zarađeni će novac potrošiti odmah ili si uštediti za nešto veće.

Usred Ulice Sergijevaca ili Prvomajske, kako vam drago, odzvanja milozvučni glas 32-godišnje Zagrepčanke Sare Čajko. I ona je poput mlađahne Inon na godišnjem, spojila ugodno s korisnim te odlučila "malo raditi" i zasvirati na pulskim ulicama. I dobro je napravila. Njezin vilinski glas je kao odmak od gradske vreve. Mali intermezzo. Glazbeno osvježenje. Ona je profesionalni ulični svirač. U Puli nije prvi puta. Svirala je par godina za redom. O sezoni će. "Malo je slabije nego prije, ali treba biti zahvalan." Ne uzbuđuje se. To je njezin put a za naš nam svira Sinatrin "My way". To treba nagraditi.

Glazba latinske Amerike već je godinama neizostavan repertoar gradskih ulica i trgova. Kondorov let u latinoameričkoj izvedbi bio je neizostavni ljetni motiv gradske vreve. Ima ih i ove godine. Opet na Portarati. No, ove godine u reduciranom "covid -19" izdanju. Vili glazbenik iz Bolivije ove godine svira sam na instrumentu antari koji je sam napravio. Rodbina koja je dolazila iz Bolivije svirati ove godine zbog korone ne može, pa je sve na njemu. "Svejedno, preživjet ću", komentira na tečnom hrvatskom jeziku. Iz Bolivije je u Hrvatsku došao prije 15 godina. "Kada sam bio mlad u Hrvatsku sam došao sam kao umjetnik, a sada sam ulični svirač", priča. "Kada sam došao bio sam stranac bez papira i nisam mogao naći normalan posao te sam morao nešto izmisliti kako bih prehranio obitelj. Počeo sam raditi ono što najbolje znam, a to je glazba", objašnjava. Glazbu voli stvarati, što je i vidljivo na nekoliko CD-ova koje prodaje. Nekada je svirao samo ljeti, a ostatak godine se bavio glazbom i snimao svoje CD-ove . No, situacija se mijenja.

"Konkurencija je nemilosrdna, padaju cijene i od glazbe se ne može živjeti kao prije", otkriva ne baš zavidnu situaciju među glazbenicima. Veli da to nije posljedica korone, već zasićenog tržišta, amatera koji su spuštali cijene profesionalcima. Sada kaže preživljava. Izlazi u 7.30 ujutro i vraća se u ponoć. Cijeli dan je na ulici.

"Neki me vole, neki ne vole. Ljudi su uglavnom dobri", blago će, a za njega je Hrvatska druga domovina.

Povezane vijesti

• DAŠAK LATINSKE AMERIKE NA DANTEOVOM TRGU: Nastupili argentinski glazbenici i žongleri
• Gorillaz u Flanatičkoj
• ORIGINALNI "INSTRUMENTI" Ulični svirač u centar Pule donio štih europskih metropola