Milivoj MIJOŠEK
"Dobar dan Bruno. Nismo se jako dugo čuli. Pripremam jednu temu i mislim da bi bili dobar sugovornik, svjedok tog vremena u kontekstu priče koju istražujem. Možemo li se naći". Pomalo sam skeptično kontaktirala Brunu Langera koji se već godinama odlučio na zavjet šutnje za naš list. "Nema problema, gdje i kada ti odgovara", brz je bio Langer.
I tako je krenulo. Počeli smo s pitanjima vezanim uz temu, no ubrzo je, kako samo on to zna, otvorio dušu i krenuo secirati lokalne političare i IDS-ovu vlast koju već godinama optužuje za klijentelizam. Priznaje da je zadnji intervju za Glas Istre dao prije nekih 15-tak godina, a sad će rado govoriti jer, smatra, pušu neki novi vjetrovi.
"Baš sad je vrijeme da svi moraju nešto reći i boriti se za ovaj grad. Bez toga nema ništa. I album sam nazvao Mentalna higijena. Ljudi se ne smiju bojati govoriti".
- Zbog Uljanika je proglašen Dan žalosti u Puli. Jeste li zapalili svijeću na porti?
- Ispada da je 13 nesretan broj za nas Puležane, premda sam ja još prije osam mjeseci govorio da Uljanik nema perspektivu i da je pacijent u terminalnoj fazi te da treba proglasiti stečaj, ali nikako ne s likvidacijom. Ovo što se dogodilo nije ništa iznenađujuće i ne znam čemu sada dani žalosti i svi ti PR-ovski trikovi. Nakon što su proglasili Dan žalosti u Puli i nakon proglašenja stečaja, ova gradska uprava treba podnijeti ostavku. Uljanik je za Pulu bio i majka i otac. Tkivo grada. Nakon toliko godina nestati s pozornice sigurno je šokantno. Ovo je, nažalost, kraj balade za Uljanik, a u toj baladi su sudjelovali svi. Tu se nitko ne može amnestirati - od središnje, pa do lokalne vlast. Najveća je odgovornost na lokalnim političarima koji su mogli utjecati, ali nisu ništa poduzimali. Mi govorimo o nekakvom demokratskom društvu, ali to, pogotovo u Istri, ne vidim. U Istri nema demokracije još od doba Austro-ugarske. Mi ovdje živimo u jednoumlju jer mi to tako tražimo.
Rezervat na Ćićariji
- Znači, Istrijani godinama biraju jednoumlje?
- Tako je. Jednoumlje su sami izabrali i toplo im preporučam neka i dalje tako čine. Onda će se realizirati ono o čemu sam govorio još prije 25 godina, a to je da će svi Istrijani završiti u rezervatu na Ćićariji, a stanovnici nove Pule, koja će tada već biti Monte Carlo, na Učki će posjećivati te prastanovnike. U rezervatu će se plesati balun, pjevat će se na tanko i debelo, svirat će se roženice, a stanovnici Monte Carla dolazit će nam u posjetu. Prije 25 godina ljudi su se tome smijali, ali sada, u ovim okolnostima, ta priča postaje vrlo ozbiljna. Znači, pred Istrijanima je da u budućnosti otvaraju što više kulturno-umjetničkih društava koja će tancanjem zabavljati ekipu koja će doći u Monte Carlo.
- Mislite da će prostor Uljanika u skorijoj budućnosti zamijeniti hoteli i apartmanska naselja?
- Pa to je prije 20-tak godina bila zamisao počasnog predsjednika IDS-a Ivana Jakovčića. Zar nije nevjerojatno da počasnog predsjednika danas nigdje nema? Pitam se je li Jakovčić izgubio dar govora, i gdje je čovjek nestao? Možda ga treba potražiti na onim internetskim NLO stranicama koje govore o otimanju Zemljana. Možda su i njega oteli vanzemaljci i odveli u neku drugu galaksiju, pa će ga vratiti, a on nama donijeti rješenje. Mi to čekamo. On uvijek ima rješenje, on je vizionar. No njega nema, neće čovjek pisnuti.
- Možda mu ne daju u stranci?
- A ne, ne, ne. Tu se gadno varate. Nemaju oni tu moć. Boris i dečki odavno žele da on ode. Međutim, neovisno o tome što neki mislili o Jakovčiću, Miletić i njegovi dečki nisu ti koji će njega ušutkati. On se maknuo jer ima strahovite reflekse. Pa gdje će on sada nešto govoriti, i što bi uopće rekao, kad je prije dvadeset godina u vašem listu na duplerici vizionarski izjavio: "Preselit ću Uljanik". Boris i ekipa oko njega nisu mu ni do koljena. Možda da se izrazim nogometnim rječnikom - oni bi mogli igrati u nekakvom podsavezu ili biti igrači seoskoga kluba, a Jakovčić je za njih prvoligaš.
- Znači li to da je za vas Jakovčić bio pravi politički igrač?
- Apsolutno, on je bio partner. I sad on ima partnere u centrali. Jedini koji mu je u centrali mogao očitati neku lekciju bio je Ivo Sanader. Prema njemu je bio manji od makova zrna. Kad je počeo govoriti o autonomiji Istre, Sanader mu je u kabinetu rekao: "Da te više nikad nisam čuo da spominješ riječ autonomija". Jakovčić se tada povukao kao miš, a do odlaska Sanadera nikad mu više nije palo na pamet o tome govoriti, a autonomija se pretvorila u decentralizaciju. E kad je pao Sanader, onda su pjetlići opet počeli graktati o autonomiji. Sanader i Jakovčić su bili frendovi, samo što je Sanader bio alfa mužjak, a ovaj je bio mali miš. S druge strane, Jakovčić je za Borisa Miletića i njegovu frakciju lavčina, a oni žarko žele da on nestane s političke scene.
Nesigurna osoba
- Mislite da su gradske vlasti odgovorne za raspad Uljanika?
- Žalosno je što nitko u ovoj državi ne snosi nikakvu odgovornost za pad Uljanika, a najmanje gradske vlasti. Silni novci su se upucavali. Govorimo o milijardama i milijardama i gle čuda da baš nitko ništa nije znao i nije za ništa odgovoran. To zaista ne mogu shvatiti. Svi su amnestirani - od politike, sindikata, pa čak i dijela javnosti.
- Kako komentirate zaoštravanje borbenih linija na relaciji Pula - Zagreb?
- U IDS-u je sasvim normalno da uvijek za nešto prozivaju Zagreb. Više ne znam tko tu priču puši. To je van svake pameti. Prastara gramofonska ploča koju oni stalno vrte, a koja je počela u zadnje vrijeme previše škripiti. No svjedoci smo da sve više škripi u njihovim redovima. Ja sam bio na prvom kongresu IDS-a 90-e godine i dobro znam te ljude. Bio sam simpatizer stranke i dolazio sam na sve njihove skupove. Ja sam zapravo jedan praIDS-ovac bez knjižice. A taj vječiti antagonizam između Zagreba i Istre je totalno passé.
- Mislite da ih netko loše savjetuje?
- Ne znam tko ih savjetuje, ali onaj tko ih je savjetovao da proglase Dan žalosti, promašio je ceo fudbal. To nema veze s mozgom. Stvarno sam tužan zbog uljanikovaca i iskreno s njima suosjećam, osobito s onima koji su napustili svoje domove, obitelji i otišli u bijeli svijet.
- Tko bi trebao dati ostavku?
- Gradonačelnik Pule i predsjednik IDS-a Boris Miletić. Svatko normalan bi to učinio na njegovom mjestu, jer za daleko manje stvari se daju ostavke.
- Baš ne volite Borisa Miletića?
- Iako Miletić misli da ga mrzim, to nije tako jer ja nikoga ne mrzim, a najmanje njega. Ali ako nije uspješno mogao voditi kafić na Lungomareu prije nego je postao gradonačelnik, kako je mislio uspješno voditi grad? Sedam kvadrata kafića je odveo u propast. Pa kamo je onda mogao odvesti ovaj grad? Dakle, djela pokazuju - bio si mladi poduzetnik, propao si i zatvorio si kafić. Dečko, nisi bio sposoban voditi kafić! Kad su ga instalirali za gradonačelnika, rekao sam Valteru Drandiću: "Čuj, instalirao si ovog malog, što vi radite, pa nije ni kafić mogao voditi". Miletić je jedna vrlo nesigurna osoba. On se zaključava u svom uredu. Sekretarica ga zove telefonom pa on otključa. To je 100 posto istina! I to govori sve. Ne može se kod njega banuti, već on mora otključati.
- Nema ga među ljudima.
- On uopće neće među ljude otkad je izviždan prije 5-6 godina zbog bazena. Potom je bila Nova godina, pa su ga opet izviždali. Poslije toga više ga nije bilo. Slao je dogradonačelnicu u vatru, a u zadnje vrijeme šalje dogradonačelnika Roberta Cveka.
- Što mislite o Cveku?
- Ne znam kako se osjećao onaj dan kad je razotkriveno da je bio prvi trol IDS-a. To što je taj čovjek na društvenim mrežama izgovorio o meni je nečuveno, pa to ne bi ni pas s maslom polizao. Nikad se na to nisam obazirao, ali bilo je zastrašujuće. On je svojim pljuvanjem po društvenim mrežama zapravo sebi gradio karijeru. Ja nisam ni na Facebooku, ni na drugim mrežama, ali ljudi su mi prenosili kako Cvek reagira na svaku moju riječ i udara ispod pojasa. Nikad se nisam naljutio na njega, ili mu zamjerio. Bilo je valjda fora, u modi, napadati Langera. To mu je u stranci donosilo najjače punte.
Tito i ja u Ljubljani
- Hoće li propašću Uljanika Pula pasti u depresiju, ili ima šanse da se na toj lokaciji ipak nešto dogodi?
- Sigurno će se nešto dogoditi. Još se čekaju Kinezi. Ovo s Uljanikom se sigurno ne bi dogodilo da je netko drugi vodio politiku ovog grada i Istre. Sigurno bi si dali truda da ga spase, a ne samo skrštenih ruku promatrali i onda na kraju proglasili Dan žalosti. Svi ovi zadnji događaji oko Uljanika za mene su jedan grozan scenski nastup političara i sindikalista. Cijela ova priča s propašću Uljanika podsjetila me na situaciju kad je Tito bio bolestan i kad se svaki dan s neizvjesnošću pratilo kakvo je stanje, dok je ležao u bolnici u Ljubljani. Na kraju sam i ja završio u toj bolnici, bio sam pacijent s drugom Titom, samo što sam ja izašao, a on nažalost nije. Dan poslije moje operacije stigla je štafeta u bolnički centar u Ljubljani. Bilo je na tisuće TV ekipa, a meni su rekli da svi čekaju Titovu štafetu. Bio sam sav zamotan i samo su mi oči virile. Svi su mislili da sam na samrti i da sam došao vidjeti štafetu. To s Titovom bolešću me podsjetilo na Uljanik, a Uljanik je duša ovoga grada. Bit će teško živjeti u Puli. Trgovci, obrtnici, vlasnici ugostiteljskih objekata - svi mi govore kako se promet prepolovio. Sav taj novac od Uljanika svima će nedostajati i bit će problema i u gradskoj kasi. To je jedna lančana reakcija koju će svi osjetiti.
- Što očekujete da će se dogoditi na prostoru Uljanika?
- Pa ja sam uvijek za to da građani odluče. Istrijani su jako kratkog pamćenja. Sjetimo se da je na Muzilu trebalo izgraditi svjetski Guggenheim muzej, a plan je bio sagraditi i istarski Las Vegas. Imao je Jakovčić raznih vizija. A što smo dobili ? Umjesto Las Vegasa i Guggenheima postali smo posljednji hemeroid na stražnjici svijeta. Nama ne treba vlada nacionalnog, već regionalnog spasa. Ovi dečki iz IDS-a pali su na svim pitanjima. Najdugovječniji su i nije baš ugodno imati u svom CV-u to što je u vrijeme tvog mandata grad propao. Pula je posrnula ljepotica koja će se sad morati početi prostituirati i prodavati za bilo što. Nije postojala dugoročna politika razvoja ovoga grada. Nisam tvrdo protiv drugačijeg razvoja na prostoru Uljanika, ali građanima je trebalo ponuditi rješenje. Imali smo vremena 20 godina za to se pripremiti. Još od Jakovčićeve vizije. A ne čekati da nas zadesi crni scenarij.
- Znači niste apriori protiv turizma?
- Ovo će ići na ruku Jakovčiću, ali sjetite se kako je završilo veliko brodogradilište u Gdanjsku u kojem je kao električar radio Lech Walesa. Tamo je ostala smo jedna dizalica. Da, nisam protiv turističkog razvoja, ali poslije toga je trebalo razgovarati s građanima i podastrijeti im planove. No uvijek se kod nas baci neka bomba i onda se stvari odigravaju zakulisno. Mogli su se naći kvalitetni investitori, a u prvom planu trebaju biti građani.
Močiti noge
- Što kažete za planove za Muzil, koncesija na 99 godina, Brijuni rivijera?
- Sve je to dokaz jedne neuspješne politike u Istri. Brijuni rivijera je dogovorena u restoranu Dopo Lavoro na Učki između Račana i Jakovčića. Mi smo svi graknuli do neba jer je bio sporan članak u ugovoru koji je govorio o privatizaciji tog zemljišta. Znači, državno zemljište trebalo je privatizirati, a za građane bi to postao rezervat, kao onaj u Cancunu u Meksiku, gdje stanovništvo ima jedan dan u godini pravo smočiti noge u moru.
- Ali vlasti uvjeravaju da će Muzil biti otvoren za građane i da neće biti nikakve žice?
- To nije točno. Ne vjerujem im ni najmanje. To su obične varke. Zašto Brijuni rivijera nije realizirana 20 godina? Još je bolje pitanje zašto se ne podnese račun koliko je za to vrijeme novca potrošeno. Direktor Veljko Ostojić je prvo stolovao u 200 kvadrata u prostoru OTP Banke. Ništa nije napravio. Poslije su se mijenjali direktori s visokim plaćama. Po tom obrascu je propao i Uljanik. Oni se dogovaraju kao da je to njihova privatna prćija. Pa nije Istra privatna prćija IDS-a i njegove vrhuške. Ne mogu oni upravljati sudbinom ljudi i biti gospodari života i smrti. Oni koji se ne slažu s njima su neprijatelji Istre!
- Kao vam se čini oporba u Puli?
- Ne postoji. Nema tu kritike, prijedloga… Kad smo bili u oporbi, mi smo pitali i pripremali se. Sadašnja oproba je smiješna, nema niti volje, niti znanja da se time bave. Bolković je bio najopasniji kad su bile cifre u pitanju i znao je svaku brojku u proračunu.
- Politika vas više ne interesira?
- Zasad apsolutno ne. Sad za ove EU izbore zvale su neke stranke.
- Tko vas je zvao?
- Tri stranke, ali sve u svoje vrijeme. Pozivam mlade da sa angažiraju. Naši ljudi spavaju kao da ih je ugrizla ce-ce muha. Spavaju neki zimski san. Ne znam kad će se i da li će se ikad probuditi.
Akcija Ipsilon
- Kako će se priča oko Uljanika reflektirati na rejting IDS-a? Tu mislim na lokalne izbore.
- Mislim da politika stvara takav otpor kod ljudi da će sve manje izlaziti na izbore, a to odgovara strankama na vlasti. Uvijek kažem da IDS vlada po klijentelističkom principu. Tu je hrpa zaposlenih ljudi u gradskim poduzećima i upravi koji imaju stranačku iskaznicu. Nekad na izborima čak i snimkama moraju dokumentirati kako bi dokazali da su glasali za njih. Zapošljavaju isključivo svoje. Takva politička podobnost je nešto strašno, toga nije bilo ni u komunizmu. Trebalo bi pročešljati gradsku upravu i javna poduzeća, da se vidi tko je tko, odnosno da su većina članovi. Netko je rekao da ovu državu treba resetirati, i s tim se slažem.
- Očekujete li da će se Ivan Jakakovčić, nakon što mu službeno istekne mandat, konačno oglasiti?
- Pa sve ovisi o vanzemaljcima, jer on je očito otet. U vašim novinarskim krugovima čak je bilo govora prije par tjedana, što me jako nasmijalo, da će, ako pređe granicu, biti priveden. Famozna "akcija Ipsilon" trajala je dok mu nije došla par metara od kućnog praga. Onda je bio smrznut. Po mojim informacijama, koje nisu pogrešne, tad je akcija bila zaustavljena. (Riječ je o akciji 2009. godine, kad se čistio kriminal u Istri, op. a.).
- Ima li neki pozitivan IDS-ovac?
- Ima, to su svi oni koji su osnovali IDS, ali oni su mrtvi. To su Pauletta, Elio Martinčić, koji je bio Ciceron, kad je on pričao frcalo bi s govornice. Drag mi je i Dino Debeljuh, žao mi je što on nije postao župan jer je izuzetan, pošten i dobar čovjek. To znači da su dobri IDS-ovci ili mrtvi, ili su bivši. Od aktualnih sviđa mi se gradonačelnik Rovinja Marko Paliaga.
- Župan Flego?
- On mi je jako simpatičan i s njim sam čak dobar. Bio sam, prije nego što je postao župan i na nekim druženjima s njim i moram priznati da je Flego vrlo ugodan čovjek. On se valjda ne boji nikoga pa mi uredno mahne kada se vidimo i pozdravi me. Jedan član IDS-a šalio se da će sad morati pisati stranački izvještaj, jer su ga vidjeli samnom. To su neke opsesije, jer od nekih se nepotrebno prave babaroge. Kad sam se intenzivnije družio s Kajinom, a on je još bio u IDS-u, čak smo se morali skrivati u žbunju da nas ne vide. Zove mene Kajin i pita gdje sam. Ja mu kažem da sam doma i neka dođe do mene. Nakon toga su ga hitno zvali iz stranke da se nacrta u Poreču. Bili su tamo Jakovčić i Miletić. Pita Kajin - što sam zgriješio? A oni su ga prozvali da je bio u Langerovom dvorištu i da sve imaju snimljeno! To je dokaz da mogu slušati naše razgovore. Pa ako slušaju - neka slušaju. Znači, imaju mogućnost prisluškivanja telefona! To kao da je neko podzemlje, a ne stranka. Oni Kajinu pokažu sliku snimljenu teleobjektivom, gdje on i ja razgovaramo kod mene u dvorištu. To je živa istina. Evo Kajin je živ i neka vam kaže je li to istina. Drugi put kad je došao ponašao se kao ptica kos. Bacio se u neki grm da ga ne slikaju. Kažem ja njemu - Kajin, pa nismo ptice selice da se skrivamo po grmlju. Dakle, kakve su to metode? Na to oni troše energiju, umjesto da su se pobrinuli da nam ne propadne privreda.
- Znam Jakovčića još kad je bio mali dečko i kad je vodio KUD Roženice. On je divan dečko. Prestali smo razgovarati prije 20-tak godina. Kad smo bili kandidati za župana na nekom sučeljavanju, spočitnuo sam mu nešto pred mikrofonom. Nije me htio ni pozdraviti i tresao se kao mustang. Pitao sam ga zašto se lažno predstavlja, jer sam ga malo prije tog sučeljavanja bio vidio na radovima na Ipsilonu. Stavio si je šljem, iako s radovima nema nikakve veze. Rekao sam mu da se kiti tuđim i to kič perjem. Sad se i ovi u IDS-u ljute što ih Plenković ne zove na otvaranje marine u Rovinju. Pa država gradi pola toga po Istri, a oni se stalno hvale da oni grade i prozivaju Zagreb. Plenkoviću je to sve došlo preko glave i otpilio ih je.
- Nije Ivan Jakovčić svojom voljom napustio Nadzorni odbor u Afaraku. To ga je osobno Boris tražio. Bio je to ultimatum. Boris mu je čak odredio datum i satnicu. Ako do određenog datuma to ne učini, sastat će se Predsjedništvo i izbacit ga iz stranke. Jakovčić je bio bijesan kao pas, ali je ipak izašao iz nadzornog odbora. Pokazao je slabost, no rat ovdje još nije dobiven, bila je to samo bitka.
- IDS je jako podijeljen između Jakovčića i Miletića. No previše jedni o drugima znaju, pa se drže zajedno. Mislim da im je on poručio - "ako odem ja, otići ćete bogami i vi". Ne bi me iznenadilo da se Nino opet aktivira. Čujem da bi se mogao kandidirati za gradonačelnika Rovinja ili istarskog župana. Njega nikako ne treba podcijeniti, iako se puno puta opraštao s politikom. S njim se nikad ne zna. Ova ekipa koja sada vodi stranku nije mu ni do koljena. Trebaju oni jesti još puno, puno palente i popiti puno malvazije da ga stignu.