Milivoj MIJOŠEK
"Dobar dan Bruno. Nismo se jako dugo čuli. Pripremam jednu temu i mislim da bi bili dobar sugovornik, svjedok tog vremena u kontekstu priče koju istražujem. Možemo li se naći". Pomalo sam skeptično kontaktirala Brunu Langera koji se već godinama odlučio na zavjet šutnje za naš list. "Nema problema, gdje i kada ti odgovara", brz je bio Langer.
I tako je krenulo. Počeli smo s pitanjima vezanim uz temu, no ubrzo je, kako samo on to zna, otvorio dušu i krenuo secirati lokalne političare i IDS-ovu vlast koju već godinama optužuje za klijentelizam. Priznaje da je zadnji intervju za Glas Istre dao prije nekih 15-tak godina, a sada će rado govoriti jer, smatra, pušu neki drugi vjetrovi. "Baš sada je vrijeme da svi moraju nešto reći i boriti se za ovaj grad. Bez toga nema ništa. I album sam nazvao Mentalna higijena. Ljudi se ne smiju bojati govoriti".
Zbog Uljanika je proglašen Dan žalosti u Puli. Jeste li zapalili svijeću na porti?
Ispada da je 13. nesretan broj za nas Puležane, premda sam ja još prije osam mjeseci govorio da Uljanik nema perspektivu i da je pacijent u terminalnoj fazi te da treba proglasiti stečaj, ali nikako ne s likvidacijom. Ovo što se dogodilo nije ništa iznenađujuće i ne znam čemu sada dani žalosti i svi ti PR-ovski trikovi. Nakon što su proglasili Dan žalosti u Puli i nakon proglašenja stečaja ova gradska uprava treba podnijeti ostavku. Uljanik je za Pulu bio i majka i otac. Tkivo grada. Nakon toliko godina nestati s pozornice sigurno je šokantno. Ovo je, nažalost, kraj balade za Uljanik, a u toj baladi su sudjelovali svi. Tu se nitko ne može amnestirati- od središnje pa do lokalne vlast. Najveća je odgovornost na lokalnim političarima koji su mogli utjecati, ali nisu ništa poduzimali. Mi govorimo o nekakvom demokratskom društvu, ali to, pogotovo u Istri, ne vidim. U Istri nema demokracije još od doba Austrougarske. Mi ovdje živimo u jednoumlju jer mi to tako tražimo.
Znači, Istrijani godinama biraju jednoumlje?
Tako je. Jednoumlje su sami izabrali i toplo im preporučam neka i dalje tako čine. Onda će se realizirati ono o čemu sam govorio još prije 25 godina, a to je da će svi Istrijani završiti u rezervatu na Ćićariji, a stanovnici nove Pule, koja će tada već biti Monte Carlo, na Učki će posjećivati te prastanovnike. U rezervatu će se plesati balun, pjevat će se na tanko i debelo, svirat će se roženice, a stanovnici Monte Carla dolazit će nam u posjetu. Prije 25 godina ljudi su se tome smijali, ali sada, u ovim okolnostima, ta priča postaje vrlo ozbiljna. Znači, pred Istrijanima je da u budućnosti otvaraju što više kulturno- umjetničkih društava koja će tancanjem zabavljati ekipu koja će doći u Monte Carlo….