Iz Grada i Luke Pula dobili smo odgovore (doslovno iste, od slova do slova) u kojem se pozivaju na to da je država utvrdila naknadu za izvlaštenje pomorskog dobra brodogradilištu Uljanik pa smatraju da je naknadu, vodeći se tom logikom, trebalo dobiti i gradsko poduzeće. Time su dali do znanja da su bili svjesni da na toj lokaciji nije sve "čisto" te da do rješenja spora ne mogu na Molo Carbone ništa planirati

Zbog nevaljalog upisa prava vlasništva gradskog trgovačkog društva Luke Pula na nekretninama pomorskog dobra na lokaciji Molo Carbone na Stoji, gdje je odnedavno najavljena gradnja pročistača, DORH je podnio prijedlog za mirno rješenje spora, kojim traži da se na nekretnina dopusti upis pomorskog dobra, potvrđeno nam je iz Županijskog državnog odvjetništva u Puli. Spor je u zemljišnim knjigama upisan još 27. srpnja 2018. godine, stoga se postavlja pitanje zašto se na tom području, očigledno neutemeljeno, forsira izgradnja novog pročistača.

Nemali broj građana iznenadila je, podsjetimo, nedavna odluka gradske vlasti o preseljenju uređaja za pročišćavanje otpadnih voda s Valkana, odnosno Lungomarea na Molo Carbone. Naime, ta se lokacija u dugoj povijesti neuspjelih pokušaja gradnje pročistača nikada nije spominjala kao potencijalna.

Neozbiljan pristup

Iz Grada i Luke Pula dobili smo odgovore (doslovno iste, od slova do slova) u kojem se pozivaju na to da je država utvrdila naknadu za izvlaštenje pomorskog dobra brodogradilištu Uljanik pa smatraju da je naknadu, vodeći se tom logikom, trebalo dobiti i gradsko poduzeće. Time su dali do znanja da su bili svjesni da na toj lokaciji nije sve "čisto" te da do rješenja spora ne mogu na Molo Carbone ništa planirati. Grad je, međutim, preselio projekt na Stoju valjda smatrajući da je gradnja pročistača od strateškog interesa za državu pa nitko neće raditi dramu zbog nekoliko metara pomorskog dobra. Prevarili su se.

Takav neozbiljan pristup iznenađuje jer valja podsjetiti da je prvotni rok za izgradnju pročistača, do kraja 2018., probijen, a da im je novi do 2023. Dakle, u iduće četiri godine morat će riješiti spor s državom, dobiti zeleno svjetlo Zagreba za gradnju na pomorskom dobru, izraditi sve potrebne studije, raspisati natječaje, izabrati izvođače radova, čekati da prođu rokovi za žalbu…

Ostaje, dakle, pod upitnikom jesmo li u 2019. godinu zakoračili bez pročistača zbog nesposobnosti struke da odredi konačnu lokaciju ili zbog prevrtljivosti i nesposobnosti gradske uprave. Potencijalne lokacije koje su se više od dva desetljeća raznim i brojnim studijama razmatrale za smještaj pročistača su, podsjetimo, Max Stoja, Dolinka, Kaštijun, Muzil, Valkane i odnedavno upravo Molo Carbone. Za potonju iz Grada tvrde da je posljednjom studijom valorizirana kao najbolja na temelju multikriterijalne analize koja, osim tehnoloških i ekonomskih aspekata, u obzir uzima sociološku i ekološku komponentu. (Chiara BILIĆ)

Povezane vijesti

• KAKO DOBRO BRENDIRATI RESTORAN. Ovaj domaći ugostitelj našao je inovativan način da se dobro izreklamira u Beogradu
• Nekretnine unutar lučkog područja na lokaciji Molo Carbone su pomorsko dobro, a ne vlasništvo Luka Pula