PREDSTAVA "SOBA ZA POGLEDE" - Krhko, snažno, introspektivno

Komorno da komornije biti ne može, na Maloj sceni Istarskog narodnog kazališta - Gradskog kazališta Pula koja je ovoga puta izgledala poput dnevnog boravka, s drukčije složenim stolicama, ukrug oko samoga mjesta radnje, izvedena je predstava "Soba za poglede", prema tekstu Virginie Woolf, u režiji Marine Petković Liker, a u izvedbi izvrsne Ivane Buljan Legati.

Glumica i sustvarateljica

Prije svega treba napomenuti da je Virginia Woolf (1882.-1941.) jednako poznata po svom raznolikom književnom opusu, ali i po svom posve osebujnom, nekonvencionalnom pristupu kako životu, tako i društvu.

Za ovu je predstavu, kraću formu, ali nabijenu emocijama, koja od gledatelja zahtijeva veliku koncentraciju i usredotočenost na tekst, redateljica Petković Liker predstavila istraživački rad, gdje je protagonistkinja Ivana Buljan Legati sustvarateljica i kreira taj lik upravo kako ga je i redateljica zamislila. Kraća pripovijetka Virginie Woolf "Nova haljina" bila je polazna točka ove predstave, gdje je riječ o neuglednoj gospođici Mabel koja u svojoj novoj žutoj haljini dolazi na primanje gospođi Dalloway. I tako se razvija radnja uz reminiscencije, sugestivno progovara o nesigurnosti, tu je osebujan monolog o raznim društvenim fenomenima, pa i modi i pomodnosti, gdje sve društvene teme dobivaju puno dublja i značajnija lica i naličja.

U toj kraćoj predstavi glavna junakinja doživljava i estetski preobražaj, te od neugledne haljine preodijeva se u svijetlu kombinaciju s perjanicom ukrašenom leptirima, koji bi, po današnjim (po)modnim kriterijima trebao označavati da što je nešto naglašenije, to je više "in", traženije, važnije, te odgovara na posve glupa i nepotrebna pitanja.

Udubljenost u tekst

Buljan Legati u biti prikazuje jednu tužnu ljudsku sudbinu u vrlo pažljivo stiliziranoj ulozi, gdje i kroz tekst, ali isto tako i kroz pokrete tijela, progovara o krhkoj, nesigurnoj poziciji pojedinca unutar društva. To je i svojevrsna introspekcija ženske psihe, iznimno naglašena i emotivna. Predstava dakako zahtijeva određeno stanje duše, udubljenost u tekst, ali i u samu psihu. (Vanesa BEGIĆ)