Iz prepune prostorije u prizemlju prelijeva se na trg - od bicikla do frižidera
Kažu mi da bacim stvari. 'Ajde ti baci svoje stvari, odgovorim ja njima. Kupujem te neke artefakte jer mi se čini povoljno, ali onda shvatim da ih se treba riješiti. Radio sam dugo u pošti, elektrotehnika mi je hobi. Nakupi se, priznaje Đuro
Otkad je na Verudi prošle godine u srpnju obnovljen Trg kralja Tomislava, ispred jedne od zgrada koje ga okružuju, na adresi Negrijeva 22 a, jedan stanar gomila smeće ili, bolje rečeno, organizira buvljak starih, rabljenih stvari. Nakon poziva jednog od susjeda, koji za javnost želi ostati anoniman, otišli smo provjeriti i zaista - u prizemlju spomenute zgrade zatekli smo stari bicikl, još stariji frižider, koji je očito nekada bio inventar kakvog ugostiteljskog objekta, drvenu stolariju i željezne šipke rasprostrte po bijeloj podlozi novog, moderno uređenog trga. Na trošnom poštanskom sandučiću rukom je crnim flomasterom ispisana adresa te ime i prezime vlasnika - Đuro Sipić.
Gradska uprava zna već dvije godine
- Netko treba nešto poduzeti. Taj nered je opasnost, može se nešto zapaliti. Jednom prilikom su se sjatili svi galebovi iz Pule na neke najlon vrećice koje je pustio ispred ulaza, priča stanar susjedne zgrade koji smatra da je njegova građanska dužnost o tome obavijestiti nadležne službe. To je, naime, i učinio. Kako govori, s Gradom komunicira već otprilike dvije godine, koliko cijela ta situacija traje. Gradonačelnik mu, veli, nije odgovorio, ali njegova je glasnogovornica rekla da će poslati komunalne redare. Oni su, navodi dalje, i došli, ali još brže otišli i ništa se nije promijenilo. Sutradan je, prisjeća se, opet sve bilo po starom, smeća posvuda. Nije mu jasno zašto gradske službe ne obavljaju svoj posao, "pa za to su plaćeni, a ovaj je lijepi trg, na koji je potrošena pozamašna svota novca, nagrđen otpadom", ogorčen je susjed.
Vrata prostorije u prizemlju otvorena su, ali na vidiku nema nikoga. Unutra je svaki centimetar površine zatrpan raznim predmetima, sve je zakrčeno. Više to nalikuje zapuštenom skladištu, nego stambenom prostoru. Tamo, očito je po hrpi pokrivača na kauču, netko provodi noći. Iako ništa ne vonja, nije zakrčen ni prolaz pješacima, pobacani predmeti narušavaju uređenu urbanu površinu.
Gospodina Đuru Sipića, vitalnog 63-godišnjaka, nalazimo u kafiću Doma sportova "Mate Parlov", nadomak Trga. Umirovljenik je, penzija mu iznosi 1.400 kuna i, priznaje, tu i tamo, istina je, objašnjava potiho, preproda nešto, da bi mogao preživjeti. Vrata ne zaključava, uvijek pušta sve otvoreno. On ne krade pa pretpostavlja da to ne rade ni drugi ljudi, iskren je.
- Evo baš čekam čovjeka da dođe s kamionom to pokupiti. Rekao je u podne. Sad će se to sve očistiti. Ponekad nešto iznesem na površinu trga ispred zgrade, ali to je rijetkost. Neću više, obećavam! Danas mi je zadnji put!, uvjerava nas Đuro. Stvari skuplja jer, eto, to tako rade stariji ljudi, dođe takva bolest s godinama, govori.
U tom je prostoru, prisjeća se, htio otvoriti objekt s brzom hranom ili, dodaje, "bordel, to bi sigurno dobro poslovalo". Međutim, od tih je nauma odustao. Priznaje da su mu na vrata u nekoliko navrata kucali komunalni redari. "Uostalom, to je moj prostor i ponekad tamo prespavam, pa što onda?", pita se Đuro.
Kupuje artefakte i nakupi se
- Kažu mi da bacim stvari. 'Ajde ti baci svoje stvari, odgovorim ja njima. Kupujem te neke artefakte jer mi se čini povoljno, ali onda shvatim da ih se treba riješiti. Radio sam dugo u pošti, elektrotehnika mi je hobi. Nakupi se, priznaje Đuro. "To što radim nikako nije trgovanje", brzo dodaje da bi se uvjerio da smo ga dobro shvatili. Pitamo ga čime se onda bavi, zašto su ti predmeti svakodnevno razbacani po trgu, na što nam on veselo odgovara: "Ja se bavim životom!". (Chiara BILIĆ, snimio Dejan ŠTIFANIĆ)