Na put ne ide bez 12 kilograma teške harmonike. Tako bez nje nije došao ni u Pulu. Mladi Marko Ilišković, Austrijanac čija je majka rodom iz Slavonskog Broda, a otac iz mjesta Drenova kraj Prnjavora u BiH, unajmio je apartman u Puli, tu mu je bila baza odakle je obilazio Istru gdje je nedavno boravio prvi put.

Došao je ovdje na odmor, kao pravi turist. Samo što njegov odmor ne podrazumijeva isključivo ležanje na plaži, kupanje u moru i razgledanje znamenitosti. Voli Marko i zasvirati gdje god i kad god mu se ukaže prilika. Zaradi si tako za poneki obrok, piće, ali nije to razlog zašto sa sobom, svugdje gdje pođe, nosi i tešku harmoniku. Otkriva nam da mu je sviranje na ulici donijelo toliko pozitivnog u životu, poznanstva s mnoštvom ljudi, da si jednostavno to zadovoljstvo ni ne pokušava uskratiti. Uostalom, kaže da mu je glazba sve, bez nje ne može zamisliti život.

Očaralo nas je njegovo sviranje

Zatekli smo ga na Forumu, na kamenim klupicama ispred Turističke zajednice. Očaralo nas je njegovo sviranje. Ima tu poznatih zvukova sevdalinki, ali i elemenata jazza. Marko je otvoren za razgovor, priča o svemu što ga pitamo, ništa kod njega nije zabranjena tema. Rođen je u Innsbrucku, kasnije s roditeljima seli u Graz. Njegovi su na vrijeme shvatili što se sprema na Balkanu pa su odselili u Austriju prije početka rata, iako su kod Prnjavora već izgradili i obiteljsku kuću, ali nije to bilo vrijeme za planiranje budućnosti u tom kraju.

- Stalno razmišljam što bi bilo da sam rođen u tom mjestu u BiH, što bih danas radio u životu, otvoreno nam govori Marko. Danas studira menadžment, a u fokusu su mu obnovljivi izvori energije. Da, nije profesionalni glazbenik, iako bi se to na prvu reklo budući da o glazbi priča s velikim žarom.

- Glazba je za mene postala toliko važna u životu da ne mogu bez nje. Kad nema muzike, nema ničega. Osjetio sam to jednom kad sam bez harmonike otišao pola godine živjeti u Vilnius, u Litvu, na razmjenu studenata. Otada se ne razdvajam od nje. Sviram na ulici. Sviram već 17 godina, ali tek prije dvije, tri godine harmonika mi je postala neizostavna, kao da je dio mene.

Marko svira vlastite kompozicije

Marko je išao u muzičku školu, konzervatorij, ali nakon tri godine je odustao od toga da bude školovani glazbenik. "Htio sam studirati glazbu, ali pitao sam se što ću poslije raditi. Zaključio sam da je bolje da mi to bude hobi, da budem slobodan u tome. Volim slušati klasiku, ali ne i svirati. Više mi leži improvizacija."

Zanimljivo je da Marko svira svoje stvari, vlastite kompozicije. Ističe da je prvo svirao isključivo klasičnu glazbu. No, onda je počeo pratiti i balkanske muzičare, čija je tehnika, kaže, nevjerojatna. "Neki od njih izuzetno brzo sviraju. Tek sam kasnije shvatio koliko je bitna emocija, a ne samo tehnika. Nema veze koliko tehnički dobro sviraš ako u tome nema duše. Nije bitno ni što sviraš, na harmonici se može svirati sve, pa i rock i heavy metal."

Nitko u njegovoj obitelji, otkriva nam, nije svirao harmoniku. Marko je, kad je bio mali, vidio na televiziji nekog harmonikaša i pitao roditelje može li i on svirati taj instrument. Ovo mu je treća harmonika u životu. Pazi na nju kao na živo biće.

U Puli sam zaradio za obrok

Bio je na svom odmoru posvuda po Istri, pa i u Poreču, gdje je htio zasvirati na ulici, ali nije mogao, bilo je prevruće, ne njemu, već instrumentu.

"Harmonika je jako osjetljiv instrument. Ona ne trpi visoke ni niske temperature. Jako moram paziti na nju. Ovu su roditelji platili pet tisuća eura. Bilo bi praktičnije da sam svirao gitaru", šali se.

I u Grazu svira na ulici. Ponekad zaradi i po 30 eura na sat, ali kaže da ne može dugo svirati, maksimalno četiri sata s pauzama. "Može se dobro zaraditi svirajući na ulici, ali samo u turističkoj sezoni. U Puli sam zaradio za obrok, što je odlično. Ne možeš od toga živjeti, ali neke druge stvari su tu važnije."

Još uvijek je mlad i ne želi se skrasiti na jednom poslu. Radio je u struci, u projekt-menadžmentu tvrtke koja je zadužena za grijanje i opskrbu električnom energijom cijelog Graza. Tu je bio godinu dana, zatim je zarađivao od sviranja na ulici, a sada radi u jednom velikom trgovačkom lancu. "Volim svašta probavati", kratko komentira te svoje promjene radnog okruženja. Poslova očito ima pa ih se može i mijenjati.

"Zalutao" na tartufe u Livade

Što se tiče Pule, Marku je ona predivna. "Cijela Istra je krasna. I mala. Možeš unajmiti auto i obići je u nekoliko dana. Stvarno mi se jako sviđa. Baš mi je jako pasalo doći ovdje nakon one zatvorenosti zbog korone."

Čuo je i da je Istra poznata po dobroj hrani. Marko kaže da se kod nas odlično jede. Prvi je put u životu probao tartufe, i to ni više ni manje nego u Livadama, u restoranu za klijentelu malo dubljeg džepa.

"Nisam znao kakav je to restoran, da su tamo ljudi jako fino odjeveni. Ja sam samo uletio unutra nakon što sam cijeli dan obilazio Istru. Malo su me čudno gledali, ali baš me briga, hrana je bila stvarno odlična."

Marko se iz Pule zaputio kući onako kako je i došao - autobusom, s putnom torbom u ruci i harmonikom na ramenu.

Povezane vijesti

• Tamara Obrovac na Kaštelu promovirala novi album
• FOTOGALERIJA / Uličnih svirača u Puli sve je više i sve su bolji
• FOTO / Evo što smo doznali o uličnim sviračima koji prolaznike i namjernike na ulicama Pule zabavljaju u ljetnim mjesecima