CRNA STRANA PULE
PAKAO DEVASTIRANIH GRADSKIH DUŠA: Bivše skladište Porera u centru postalo okupljalište narkomana, tamo su dan i noć, sve je puno šprica i praznih bočica metadona
Đaneri. Ovdje su dan i noć. Ovo vam je kao autobusni kolodvor, govori nam jedna stanovnica obližnje zgrade. Anonimno, naravno. Ne želi nikakve probleme. I ovo je jedva istisnula kroz zube. Narkomani joj stvaraju nelagodu * Nismo dugo bili tamo. Planiramo to srušiti i nešto napraviti, ali još nismo ništa poduzeli, kaže Ronald Šuran iz tvrtke Aktiva Kapital koja je vlasnik tog prostora
Nekoliko stotina praznih bočica metadona, iskorištene šprice i oprema za kuhanje heroina. Uznemirujući je to prizor, stalna postava u skladištu bivše građevinske tvrtke Porer. I ne, nije riječ o nekakvoj periferiji grada. Radi se o povećem prostoru u centru Pule, stiješnjenom između Ulice Bartolomea dei Vitrei podno bolnice s jedne i Cankarove ulice s druge strane, na križanju sa Zagrebačkom ulicom. Tik do "divljeg", besplatnog parkirališta.
S raskrižja se, međutim, vidi malo što. Objekt je u potpunosti obrastao gustim raslinjem. Tek se iza velikog stabla murve, ispod kojeg je postavljena drvena klupica, i divlje smokve koja je natkrila krov, nazire izblijedjeli, plavi natpis "Porer" i slika svjetionika, pripadajućeg loga tog poduzeća. No, oštećena, potrgana žičana ograda od očiju javnosti skriva crnu stranu grada. Ono što tamošnji mještani nazivaju leglom narkomana.
Buknuo požar
- Đaneri. Ovdje su dan i noć. Ovo vam je kao autobusni kolodvor, govori nam jedna stanovnica obližnje zgrade. Anonimno, naravno. Ne želi nikakve probleme. I ovo je jedva istisnula kroz zube. Narkomani joj stvaraju nelagodu. Sjeća se požara koji je prije godinu dana tamo buknuo, ali ne zna kako je to sve skupa završilo. Zna samo da se još uvijek svakodnevno okupljaju. Iako, kaže, kao da ih je otada ipak malo manje. U nekoliko je navrata vidjela policijsku patrolu da se vrzma onuda. Pretpostavlja da su upoznati sa situacijom.
- Čini mi se da ih oni zapravo tamo drže na okupu. Znate, da se ne bi raspršili uokolo po gradu. Barem znaju da su ovdje, na jednom mjestu, nagađa.
Većina mještana zna da je to nekadašnje skladište Porera. Ipak, neki smatraju da je čitav taj prostor, zajedno s parkiralištem, već neko vrijeme u vlasništvu Grada. U zemljišnim knjigama je pak kao vlasnik navedena tvrtka Aktiva Kapital sa sjedištem u Gračišću. Njezin vlasnik Ronald Šuran nije bio pretjerano raspoložen za razgovor. Ukratko, kaže da ne zna što se tamo događa.
- Nismo dugo bili tamo. Planiramo to srušiti i nešto napraviti, ali još nismo ništa poduzeli, kaže Šuran. Na upit zašto je tome tako, samo se zahvalio i rekao da ćemo se čuti.
Kad bi radnja kultnog romana "Mi djeca s kolodvora Zoo" svoju kulisu trebala pronaći u Puli, a ne u Berlinu, bilo bi to upravo u tom oronulom, napola urušenom skladištu. Unutra sve odiše teškom borbom s ovisnošću. U svakoj je prostoriji barem po jedan kauč ili stolica, iz vlažnih, spužvastih fotelja iskaču federi, madraci su prekriveni prljavštinom. A čini se da su se tamo trajno nastanile buhe. Na pljesnivim pokrivačima vidljivi su tragovi krvi. Pod je zastrt raznoraznim tabletama, kutijama cigareta, opušcima, praznim bocama piva i votke, upaljačima, maramicama, gazama, fragmentima aluminijske folije i čepovima. Tu su i žlice i vilice, ostaci hrane, vrećice čipsa. Ispod hrpe usahlog lišća nekoliko je u potpunosti ispražnjenih bočica kapi Valerijana, lijeka za suzbijanje nesanice, stresa i razdražljivosti. Najviše je ipak metadona. Tog opijata, zamjenskog heroina kojim se liječi ovisnost ima na svakom koraku.
Dovodili u red
U hodniku je omanja čajna kuhinja s jednim loncem i čašama. Na jednom od derutnih zidova crvenim je slovima ispisano "Tito je živ". Prilazi nekim prostorijama zakrčeni su daskama i kamenjem, a na onih nekoliko mjesta gdje pod nije prekriven narkomanskim potrepštinama, memljivom odjećom i obućom, ništa se ne vidi od korova.
- Tu su preko cijelog dana. Ulaze i izlaze non-stop. Prošle su godine konstantno tražili vode u kafićima preko puta ceste, priča jedan gospodin koji često u jutarnjim satima ispija kavu u tom kvartu. I njemu se čini da ih je ove godine nešto manje nego prijašnjih. Govori da su tamo narkomani znali paliti vatru. Koliko on zna, u bivšem su skladištu već godinama.
- Ili su tu ili kod Konzuma na Kaštanjeru, tvrdi ovaj prolaznik. Taj bi se problem, to okupljanje narkomana usred grada, veli, trebao shvatiti ozbiljno. Tuda, govori, prolaze djeca i ljudi šeću pse. Ne daj bože da se netko znatiželjan uputi unutra, spotakne i ubode na iglu. Doduše, čini mu se da je Herculanea u par navrata taj prostor dovodila u red. Ali čemu? Narkomani ionako ubrzo sve vrate na staro.
Cijeli je ovaj dio Pule, nastavlja, pomalo napušten, iako na prvu ne izgleda tako. Istina, prometno je, ovdje je i roza zgrada s puno poslovnih prostora, kafići, a niti srednja škola, bolnica i novoizgrađeni studentski kampus nisu daleko. Ovdje je zapravo stalna gungula, traži se parkirno mjesto više, tu je velika frekvencija domaćih ljudi i turista. A iza sveg tog života i vreve, nalazi se gorčina nečije bitke, sumorni, beskonačni pakao devastiranih gradskih duša.
Sve utihnulo
Eto, pokazuje rukom prema prometnoj cesti, na drugoj je strani Zagrebačke ulice, na tom istom raskrižju, već godinama prazan prostor bivšeg kafića Harlekin. I doista, bivši Harlekin dugo zjapi prazan. Nekoć se tamo, prije kafića, nalazio dućan Višnja. Zvali su ga i Mliječni restoran. Mogla se tamo pojesti dobra krempita, popiti kava. U Harlekinu su se potom jedno vrijeme održavale izložbe, književne večeri i mono komedije. Bio je otvoren dokle god je radilo i skladište Porer. A onda je sve utihnulo. Od Harlekina je ostala samo još slika tog komičnog lika, sluge spletkara u šarenoj odjeći, na zidu odmah pored ulaznih vrata. Kroz napuknuta stakla još se uvijek vidi šank obložen crno-bijelim pločicama.
Gospodin s kojim pričamo tvrdi da je cijela zgrada u vlasništvu MORH-a. Njegov je prijatelj pokušao kupiti taj prostor, no nije uspio, nisu ga htjeli prodati. No, čini se ipak da je i taj prostor u privatnom vlasništvu. Kao i onaj preko puta, gdje su česte prometne nesreće. I tamo se još uvijek vidi derutna tabela nekakvog frizerskog salona. Ugao zgrade okrenut prema raskrižju, na trotoaru, okrhnut je od automobilskih nezgoda. Čitava se zgrada raspada.
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
