FINALE NOGOMETNOG KUPA U PULI
NI NA RATIŠTU NISU MOGLI BEZ NOGOMETA Branitelji iz Pule prije 26 godina odigrali su utakmicu s kolegama iz Križevaca, sad je vrijeme za novi susret
U spomen i sjećanje na naše suborce koji su s nama u siječnju 1992. krenuli na Ličko ratište, ali i na utakmicu između 1. bojne 119. brigade i 3. bojne 117. brigade 1993. godine, organizirat ćemo druženje s gostima iz Križevaca. Pozvali smo i izbornika Zlatka Dalića, kaže Boro Angelovski, organizator brojnih sportskih susreta
Sljedećeg tjedna u Puli će se održati velika nogometna fešta - u finalu Hrvatskog nogometnog kupa na stadionu "Aldo Drosina" u srijedu, 22. svibnja, na travnjak izlaze Dinamo i Rijeka. Prvoklasni nogometni događaj prilika je, kaže nam bivši igrač i savezni sudac Boran Angelovski, za okupljanje veterana 1. bojne 119. brigade HV-a iz Pule i 3. bojne 117. brigade iz Križevaca, koji su prije 26 godina na istom tom mjestu, tada starom gradskom stadionu, odigrali prijateljsku utakmicu - u pauzi između odlazaka na ratište.
Nogometni put
- U spomen i sjećanje na naše suborce koji su s nama u siječnju 1992. krenuli na Ličko ratište organizirat ćemo u srijedu druženje s gostima iz Križevaca u klubu 119. brigade u Puli. Pozvali smo i predstavnike Hrvatskog nogometnog saveza i izbornika Zlatka Dalića. U planu je da zajedno obiđemo grobove istaknutih pulskih sportaša i položimo vijenac pod središnji križ za pale branitelje, kaže Angelovski.
Na toj utakmica odigranoj prije 26 godina igrali su tada, prisjeća se Angelovski, zapovjednik 1. bojne 119. brigade HV-a Edi Svich, Damir Smaila, Mladen Peruško, Armando Servus, Đuli Ladanja i Željko Velenik, igrači koji više nisu među nama. Bilo je to negdje u proljeće 1993. godine, a već u ljeto te godine Stjepan Mesić, kao predsjednik Sabora, otvorio je radove za preuređenje starog stadiona.
No, svojevrsni početak nogometnog puta pripadnika 119. brigade, koji i danas igraju na veteranskim igrama, počeo je još u lipnju 1992. po povratku s bojišta, i to na Valkanama u prijateljskoj utakmici protiv NK Pula ICI. Ni u ratu se Istrani nisu mogli ili željeli odreći sporta.
- Svi smo mi bili nogometaši, mnogi profesionalni, a tada nismo mogli igrati za svoje klubove, jer trener nije mogao računati na igrača kad nije znao kada će morati otići na ratište. Nogomet smo igrali i u Lici kada nismo bili na prvoj crti bojišnice. Igrali smo u Otočcu, u Ramljanima i u vojarni Trsat u Rijeci kad smo bili na vojnoj vježbi pred akciju Oluja, priča Angelovski.
Utakmica s novinarima
Puno je kroz godine igrača-ratnika sudjelovalo i puno je utakmica odigranih pod trenerskom palicom Darka Rakića. Nakon akcije Oluja igrali su prijateljsku utakmicu s prvoligašem NK Istra na novom gradskom stadionu, prijateljsku utakmicu s NK Uljanikom, u sezoni 1996/1997. Klub 1. bojne 119. brigade bio je čak i pobjednik lige malog nogometa Grada Pule. Jedna fotografija snimljena nakon "Oluje" podsjeća na prijateljsku malonogometnu utakmicu na Areninom rukometnom igralištu s novinarima i djelatnicima Glasa Istre i Radio Pule, koji su ih redovno pratili i na ratištu. Mnogi su od veterana 1. bojne 119. dugo nakon rata ostali aktivni u sportu. Angelovski gleda fotografije i niže prezimena igrača-suboraca: Pačić, Kostešić iz Fažane, Mošnja iz Smoljanci, Matijaš, Delavić, Galić, Rabar, Jukopila, Bešir, Knežević, Perković, Gušani, Mašinović, Ivetić… Pojedine utakmice igrali su kao tim cjelokupne 119. brigade, znači da su sudjelovali i poneki Rovinježi, iz Labina su igrali Prskalo, Fonović, Krištofić, Dobrić, Salihović…
- Tijekom pet godina bili smo čas kući, čas na ratištu. Voljeli smo nogomet i igrali kad god smo stigli, priča Angelovski, organizator silnih utakmica svojih suboraca. Tradicija sportskih aktivnosti održana je do današnjih dana - nogometna ekipa Klub 1. bojne 119. brigade, kojoj je predsjednik Robert Fabris, još uvijek redovno sudjeluje i na igrama dragovoljaca i veterana Domovinskog rata, na županijskim i republičkim razinama.
Na fotografijama iz 90-ih, koje Angelovski brižljivo čuva, vidimo ga gdjegod u dresu igrača ili golmana, gdjegod u crnom sudačkom dresu. Prisjeća se da je prije rata na jednoj ligaškoj utakmici kao sudac imao konflikt s izvjesnim igračem s Grobnika, ne znajući što životni put dalje nosi.
- Poslije sam ga sreo na ratištu i normalno smo se družili. I sve te dečke iz Rijeke, koje sam znao preko nogometa, sretao sam na ratištu. Povezivao nas je nogomet, zaključuje Angelovski.
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
