Nije da dolazim igrati jednom mjesečno, tu sam svako kolo, a treniram koliko stignem zbog posla. Dva puta sam se opraštao, ali nikao da se uistinu maknem. Previše i predugo sam u tome da samo stanem, da igram za svoje selo. Igram za društvo i to je ono što me veseli, rekao je Igor Šker, član Marušića

Godine su samo brojke, barem ako se govori o nogometu jer svatko igra dok može, dok osjeća da može parirati protivniku, dok može pretrčati određenu dionicu i biti svrsishodan momčadi i ostvarenju rezultata. Iz tog razloga apsolutno je nebitno tko ima koliko godina, sve dok igraju na istoj razini, u istoj ligi. Prosjek godina svakog kluba govori zapravo koliko je iskusnih igrača u igračkom kadru, nikako o tome koliko su oni stari i to bi na razini županijskih liga, gdje se igra isključivo za rekreaciju, barem bi tako trebalo biti, moralo biti motivirajuće za one mlađe generacije.

- Neka se maknu, neka idu igrati u veterane, samo zauzimaju mjesto mladim igračima, čuje se povremeno na igralištima diljem Istre.

Najiskusniji igrači Dinama

To zapravo i nije posve točno. Možda bi taj mladi igrač najprije morao pokazati da je bolji od starijeg na treningu ili utakmici, pokazati da zaslužuje igrati i biti redovit u izvršavanju obaveza prema klubu. Kada se, i ako se to, dogodi onda će iskusniji igrač shvatiti da ga je "vrijeme pregazilo" i početi igrati ponedjeljkom kada su na rasporedu veteranske utakmice. No dok se to ne dogodi, dok iskusniji još uvijek osjećaju i imaju što pokazati mlađima, ne treba gledati godine. Jasno je kako ni jedan trener, ni jedna momčad neće raditi protiv sebe, tražit će ono najbolje kako bi imali što bolji rezultat, a to mogu ako igraju najbolji bez obzira na godišta.

Gledajući momčadski, u NSŽI-ju najiskusniji su igrači Dinama iz Svete Marije na Krasu s 34,02 godina, a samo su jedno kolo imali prosjek godina manji od 33, s koliko se može igrati u veteranima, dok su najmlađi nogometaši Ližnjana s 22,23 godine. Kod veterana Savudrija ima 50,18 godina, a Valbandon 72 ima 38,51 godinu.

Pogled prema najstarijim igračima još uvijek aktualne sezone otkrit će kako u prvih deset postoje samo dva igrača koji nisu iz Treće ŽNL kao najnižeg nogometnog ranga u županiji. Oba su vratari, Spomenko Vujica član drugoligaša iz Tara te prvoligaški vratar iz Potpićna U. 72 Vedran Pamić. Na listi postoje još dva vratara, Stefano Hering i Joško Išić dok su ostali igrači u polju. Valja naglasiti kako su Gordan Ukota i Dinko Bonazza kao članovi uprave Šišana odigrali tek nekoliko utakmica kako bi spasili klub od "gašenja". Vjerojatno nisu ni slutili kako će u tim godinama igrati ili bolje reći nastupiti na seniorskoj utakmici, no ušli su u listu najiskusnijih ove sezone. Trenutni vodeći, odnosno najiskusniji igrač je Igor Šker, član Marušića.

- Kako sam ja jedan od osnivača kluba 1986. godine, a imam i nekoliko predsjedničkih mandata, jako sam vezan uz njega i neću ga napustiti tek tako. Istina je da trenutno nismo brojčano kompletni, ako govorimo o igračkom kadru, tako da sam aktivan i igram redovito. Nije da dolazim jednom na mjesec, tu sam svako kolo, a treniram koliko stignem zbog posla. Dva puta sam se opraštao, ali nikao da se uistinu maknem. Previše i predugo sam u tome da samo stanem, igram za svoje selo. Igram za društvo i to je ono što me veseli. Sve dok osjećam da mogu parirati protivnicima, igrat ću ne mareći za godine. Hvala onima koji su ove godine uveli leteće zamjene u Trećoj ŽNL. "Mamma mia" kako dobra odluka, svaka čast.

Još jedna činjenica kod Škera izaziva respekt.

- Igram i u veteranskoj momčadi za Marušiće u hrvatsko-slovenskoj ligi subotom. Ove godine nismo počeli, ali ako se bude igralo, spreman sam. Dakle, punih 17 godina već igram paralelno i subotom i nedjeljom i ako Bog da, radit ću to još najmanje deset sezona. Nisam sklon ozljedama i vjerojatno je "mirakolo" da nikad nisam bio ozlijeđen, a igram nogomet skoro 50 godina, tako da vjerujem da ću nastaviti i sljedeće sezone po starom, zaključio je Igor Šker.

Rakamarić najstariji veteran

Kod veterana trinaest igrača sa šezdeset ili više godina nastupalo je u ovom prvenstvu, a ako se zna da bilo koji igrač koji će u natjecateljskoj godini napuniti 33 godine može igrati za taj uzrast, onda je jasno kakva je to razlika u godinama i kako se oni osjećaju. Ali se ne daju. Neki od njih igraju tek poneku minutu, ne žele se odreći društva u ponedjeljak i ponekog piva uz nogometne teme, dok su drugi, iako u šestom desetljeću, ponešto aktivniji u 80 minuta igre, koliko traje jedna utakmica.

Trenutno najiskusniji igrač u službenim utakmicama županijskih liga Istre je Željko Rakamarić, član veterana Novigrada. Prekinuli smo ga, tu je svoj obol dao njegov susjed i voditelj momčadi Nenad Gvozdić Bećo, dok je radio u vrtu uz kuću.

- E to mi je sada zamjena što nema nogometa koji mi silno nedostaje. Znate, kada se naučite na nešto što postane dio tvog načina života, onda to jednostavno fali. A nogomet je definitivno dio mene. Mislim da sam prohodao kada mi je mama prvi put dala loptu i od nje se ne odvajam evo već skoro sedam desetljeća. I ne brinu me godine, sve dok me služi zdravlje, dok osjećam onu jednaku strast prema nogometu, ja ću biti na terenu, a vjerujem da će to biti još jako dugo. Osjećam se doslovno ispunjeno i veseli me svaka nova utakmica, s ponosom je istaknuo Rakamarić.

Tjelesnih tegoba ne osjeća čak ni kada se igraju dvije utakmice tjedno.

- Kada igramo na prirodnoj travi onda ne osjećam ništa, dok se na umjetnoj podlozi osjete koljena, ali ništa strašno. Kako ja imam doma svoju teretanu, kako treniram, učvršćujem muskulaturu redovito već duži niz godina, onda sam naučen na aktivnost. Ključ svega je tjelovježba.

Licul kao putokaz

Rakamarić nije jedan od onih koji na teren ulazi tek nekoliko minuta.

- Ma Bećo me ne pušta da izađem čak i kada želim, forsira me stalno. Priznajem, nemam više onu agresivnost, što je i razumljivo, ali trkačku dionicu ću odraditi bez problema. A to znači, mjerim si pa znam, od šest do sedam kilometara po utakmici. Hvala bogu da sam ja i prirodno izdržljiv i žilav pa sve lakše podnosim.

Donedavni veteran NK Jedinstvo Omladinac Severino Licul koji je bio aktivan do sredine 2018. godine, bio je u sastavu sa 72 godine i šest mjeseci, doduše nije igrao puno, ali je dobio svoju minutažu.

- Svaka mu čast, a to onda znači da mi nedostaje malo više od pet godina da ga dostignem. U redu, čujemo se onda za pet i pola godina, odnosno vidimo se na terenu, kroz smjeh, ali sasvim ozbiljno rekao je Željko Rakamarić, optimistički gledajući na nastavak nogometne karijere.

Povezane vijesti

• Počasnim udarcem Predraga Pašića počeo turnir legendi
• NI NA RATIŠTU NISU MOGLI BEZ NOGOMETA Branitelji iz Pule prije 26 godina odigrali su utakmicu s kolegama iz Križevaca, sad je vrijeme za novi susret