U lipnju pada 84. obljetnica tragedije koja se kod pulske Portarate dogodila u vrijeme talijanske uprave, u javnosti gotovo nikad spominjana, vjerojatno zbog puno većih tragičnih događaja koji su uslijedili nastupajućih ratnih godina, ali i kasnije.

U nedjelju, 7. lipnja 1936. godine i u Puli se, kao uostalom i diljem Italije, slavio nacionalni blagdan Dan Ustava (Festa dello Statuto), podsjeća pulski povjesničar David Orlović. Do podatka o tome događaju je, veli, došao proučavajući tadašnje novine Corriere istriano, a vijest, doduše vrlo kratku, pronašao je i u arhivu torinske novine La stampa. 

- Toga dana u jutarnjim satima održavala se vojna parada snaga smještenih u pulskom garnizonu. Vojnici i oružje trebali su defilirati kroz današnju Laginjinu i Istarsku ulicu, pored Portarate i Giardina. Parada je uključivala i tegljače-traktore koji su vukli velike topove na kotačima u službi Pete topničke pukovnije. Kasarna im je bila u Šijani, gdje je danas Italunion. U Laginjinoj ulici, kod lokala Caffè Italia, današnje Kupole, dva traktora-tegljača sudarila su se stražnjim kotačima, a zbog rotacije uškripljenih kotača jedan od dva tegljača biva zanesen prema obližnjem nogostupu punom gledatelja, pripovijeda Orlović. 

Nema preciznih podataka o tome što se točno dogodilo: je li se tegljač prevrnuo ili samo zanio, i je li pritom top pao na okupljene Puljane, kaže naš sugovornik. Masivni tegljač pokosio je mnoštvo: sedam ljudi je poginulo, a tridesetak ranjenih zbrinuto je u pulskoj bolnici. Flora Bianco, koja nije napunila niti tri godine, bila je najmlađa poginula Puljanka. Smrtno su stradale i Viloetta (17 godina) te Italia (57) Zocchi, potonja je podlegla ozljedama sedam dana kasnije, potom Andrea Salicco (64), Clelia Vianello (39), te Vito (53) i Antonio Bonassin. Za potonjeg se ne navodi dob. 

- Masovni sprovod održan je dva dana kasnije na Monte Giru. Misu zadušnicu u katedrali vodio je porečko-pulski biskup mons. Trifone Pederzolli. Grobovi su još uvijek na pulskom groblju. Zapušteni su, pretpostavlja se da je sva rodbina poginulih napustila Pulu nakon 1945. godine, kaže Orlović. 

Tragedija je, veli on, brzo zaboravljena, ponajviše zbog puno većih tragedija koje je donio Drugi svjetski rat i poraće (eksplozija na Vergaroli), ali i zato jer se stanovništvo Pule nakon rata izmijenilo. 

- Niti tada događaj nije dobio pretjeran značaj. Dokaz tomu je i činjenica da je nakon sanacije mjesta nesreće parada nastavljena isti dan, kaže povjesničar. Napominje da se radilo o razdoblju

nakon završetka talijanskog osvajanja Etiopije (Abesinije), pa su državom vladali ponos i pozitivno raspoloženje, kao plod fašističke propagande.

 - Ako se izuzme eksplozija na Vergaroli, o čijim uzrocima još traje debata, ovo bi bila jedna od najvećih nesreća s civilnim žrtvama u mirnodopsko vrijeme u Puli. Vlast je najvjerojatnije pokušala minimizirati događaj, pogotovo zato što involvira oružane snage, koje su samo mjesec dana ranije bile uključene u pobjedonosan rat u Etiopiji, koji je tadašnjem fašizmu donio najveći mogući konsenzus nacije, tvrde vodeći talijanski povjesničari. Da se dogodila u današnje vrijeme, nesumnjivo je da bi se tragedija takve magnitude više isticala, uključivala bi političke rasprave, novinarske neovisne analize i istrage, a razumljivo i istrage istražiteljskih organa. Što, izgleda, 1936. nije bio slučaj, zaključuje Orlović. 

Povezane vijesti

• Sudar automobila i motocikla na cesti Umag - Buje
• Pula: Vozilom u stup pa umalo u pješaka
• Pula: Obilježena 74. godišnjica pogibije na Veragoli