Ilustracija
- Svašta se događa na moru i pod vodom! Znalo se dogoditi da dok ronim pored mene na dno padne sidro. Iznad mene jahta, a jahtaši misle da je ronilačka bova nekakva oznaka za sidrenje, umjesto da je izbjegavaju i da se udalje od nje, ispričao nam je Dragan Vasić, iskusni ronilac, predsjednik koordinacije školjkara u Obrtničkoj komori Istarske županije.
U Istri je, kaže, između 60 i 70 školjkara, profesionalaca koji su 300 dana u godini pod vodom. Pridodamo li tome svu silu sportskih podvodnih ribolovaca, zatim rekreativce, avanturiste, turiste, jasno je da je ljeti pod vodom prava gužva. Gužva je i na površini, plovila su sve brža i jača, pa i ronioci-individualci, koji se i opreme propisanom ronilačkom bovom i zastavicom, s pravom strahuju od brodica.
Tragedije na moru, poput one od prije pet godina kada je gliser usmrtio mladu Austrijanku koja je ronila između Puntižele i Kozade, kolege dugo pamte. Koncem srpnja kod Malinske na Krku gliser je ubio također mladu Austrijanku koja je bila propisno označena bovom. U lipnju je pak u Pašmanskom kanalu domaćeg ronioca ozlijedila nepoznata brodica. Koliko je ronilačkih nesreća u istarskim akvatorijima bilo ove godine, podatak je koji do zaključenja članka nismo dobili od Ministarstva pomorstva, ali Vasić kaže da u posljednje vrijeme, na sreću, nije bilo tragedija za koje bi se optužilo nesavjesne voditelje brodica.
Nezaštićen ronilac
- Ne generaliziram, ali problem je i dalje što mnogi stranci koji dođu na Jadran ne znaju što je ronilačka bova. Oni jednostavno nisu educirani. Bilo je situacije da iznad dođe gliser ili jahta i signalnu bovu hvataju mezomarinom (štap s kukom) da bi se privezali na nju. Vozači jet-skijeva izvode "osmicu" oko ronilačke bove, misleći da je to nešto namijenjeno njihovoj zabavi. Nisu to neke česte situacije, ali događaju se. Potrebna je samo edukacija. Vjerujem da kada polažu za voditelja brodice da ih i uče o tome, ali to im vjerojatno brzo izvjetri. Zato bi trebali čarteri i iznajmljivači jet-skijeva i ostalih plovila zalijepiti naljepnicu na konzolu, da je čovjeku za timunom stalno pred očima taj znak i da mu propis o ronilačkoj bovi ostane u glavi. Čovjek za timunom mora biti svjestan da kada vidi bovu da je pod njim nezaštićeni čovjek, priča Vasić.
Ronilačka bova s crvenom zastavicom s bijelom prugom mora biti stalno uz ronioca i znak je svim plovilima da se ne približavaju bliže od 100 metara. To označava i međunarodna plavo-bijela brodska signalna zastavica (za slovo A), koja se istakne na plovilo, kada je u tijeku ronjenje. Tako je, kaže Vasić, označen svaki put kada je pod morem, no to ne znači da je i siguran pod vodom.
- Mi školjkari, profesionalci, cijeli smo dan u moru i ne znaš što te može udariti kad izranjaš. Opasni su i surferi koji baš vole jurnuti na ronilačku bovu i okrenuti oko nje. A njega, za razliku od glisera, ne čujemo. Da u punoj brzini udari ronioca pri izronu, onesvijesti ga bez problema i ronilac se utapa, kaže Vasić.
U najvećoj su opasnosti od naleta plovila pojedinačni ronioci, neovisno jesu li profesionalci, sportaši ili rekreativci, roni li se na dah ili s bocama. Poželjno je, napominje sugovornik, da signalizaciju imaju i plivači koji se udaljavaju od obale. Uostalom, koliko ljeti slušamo o nesavjesnim vozačima koji glisiraju na manje od 300 metara od obale i ugrožavaju kupače?