Svaki navijač u sebi ima tu neku razvijenu svijest lokal-patriotizma i patriotizma. Ako pričamo o slučajevima kao što su bile poplave u Slavoniji ili potres na Baniji, baš zbog te svijesti ne možeš gledati da tvoja zemlja pati. Bez obzira o kojem je gradu riječ, to je naša zemlja. Navijači imaju tu moć da se u kratkom vremenu skupi puno ljudi jer smo svi povezani tom sviješću i spremni smo djelovati, govori Igor Budeš
Voljeli bismo da se na tribinama dogodi susret generacija, svih onih koji su obilježili ovih trideset godina
Ovo je, zapravo, priča o ljubavi. Ne samo prema nogometu i klubu. Ona seže daleko više. Ovo je priča o ljubavi prema Puli i njezinim stanovnicima, prema Istri i Hrvatskoj. Lokal-patrioti i patrioti - tako sebe opisuju Demoni, skupina zastrašujućeg imena, ali srca koje je daleko od bilo čega što utjeruje strah. Naprotiv. Oni su navijači Nogometnog kluba Istra 1961, a ove godine slave tri desetljeća svoga djelovanja. U razgovoru su nam otkrili priču o svojim počecima, sadašnjosti i planovima, ali i svima nama. Jer svoj okrugli rođendan, kažu, žele proslaviti ne samo u krugu navijača, već i sa svim građanima Pule.
Tko su, zapravo, Demoni i zbog čega nose taj naziv, pojasnio je jedan od onih koji su, poneseni strašću, poželjeli te davne 1992. godine postati jedno.
- Demoni su dijete ovog grada, najbolji njegovi sinovi, uvijek spremni žrtvovati se za svoj grad i vole ga više od ostalih sugrađana, započinje Jovan Bekvalac, jedan od osnivača kluba navijača pulskog prvoligaša. Dodaje da je naziv "Demoni" nastao sasvim slučajno, kao prijedlog koji je odmah usvojen. "Mjesto osnivanja je stadion. Mi smo došli, kao mladi ljudi koji vole svoj klub i svoj grad, navijati za Istru i gledati utakmicu. Za vrijeme te utakmice, Istra - Rijeka, došlo do takve bure emocija koja nas je povezala i evo, to traje već 30 godina. Mogu reći da je na toj utakmici eksplodirala ta ljubav u svima nama, organizirali smo se i od tada svakodnevno okupljali u kultnom kafiću na Verudi sljedećih ne znam koliko godina, pa i danas povremeno", prisjeća se Bekvalac.
Jovan Bekvalac, suosnivač Demona (Snimila Helena Mostarkić Gobbo)
Kaže da je teško reći koliko ih je točno bilo u počecima, jer u navijačkom svijetu uvijek postoji uži i širi krug ljudi.
- U tom užem krugu već tada nas je bilo tridesetak, a širi krug je već u startu imao više od 100 ljudi. To je već u startu bila jedna masa koja je iznjedrila grupu. Ta masa je izbacila toliko emocija prema klubu na toj utakmici, da smo mi koji smo imali taj navijački feeling u sebi, rekli 'ajmo osnovati grupu i tako je krenulo, kazuje Bekvalac.
Službeno su se registrirali kasnije, ali za njega je ta utakmica bila početak priče. "Bio je to početak organiziranog navijanja u Puli", nastavlja Igor Budeš, predsjednik Kluba navijača Demoni Pula, i dodaje da je prije toga sve bilo stihijski. Pojasnio je i razliku između predsjednika udruge i vođe navijača.
- Ako ćemo formalno, nema razlike jer sam ja i predsjednik udruge i vođa navijanja, ne navijača, kroz smijeh govori Budeš i nastavlja: "Ja dođem na tribinu, popnem se i vodim navijanje. Mi ne želimo nikada pričati o vođi. Nemamo mi vođu, jer nije to Sjeverna Koreja, nego imaš uži i širi krug i vodstvo grupe. Trenutno vodstvo je 15-20 ljudi koji su najaktivniji i koji su po stažu zaslužili da to budu. To ide sve nekako hijerarhijski, ali sve se prepozna u osobi tijekom godina. Po Statutu udruge, svake dvije godine se glasa za predsjednika, a ja sam to već osam godina."
Demoni funkcioniraju kao neprofitna organizacija i kada odlaze na gostovanja, sami snose troškove puta. Suradnja između Nogometnog kluba i navijača u financijskom smislu ne postoji. Jedini oblik suradnje između njih je, kažu, da klub posluša što im imaju predložiti. Članovi udruge imaju članske iskaznice i plaćaju godišnju članarinu.
- U navijačkom svijetu nema novca, samo žrtva i odricanje, dodaje Bekvalac.
Trenutno imaju dvjestotinjak članova. Najmlađima je, kažu, jedna ili dvije godine jer neki učlane i svoju djecu, a najstariji ih broji 70-ak. Demonom se postaje, govore nam, prvenstveno ljubavlju prema klubu.
"Ako netko krene dolaziti na utakmice, a većina novih klinaca dođe s prijateljima iz škole koji su već aktivni, mi ga pozovemo. Rijetko tko dođe sam, ali i njih ćemo primijetiti na utakmicama, pristupiti i pozvati na druženje u udruzi. Jedini uvjet je ljubav prema klubu i prema navijačkoj subkulturi. Navijački pokret je dio subkulture i ljubav prema takvom načinu života dođe s vremenom", ističe Budeš.
Ako si navijač, to ne znači da si klošar i da ćeš se neprimjereno ponašati - Igor Budeš, predsjednik Kluba navijača (Snimila Helena Mostarkić Gobbo)
Demoni su prepoznatljivi i po grafitima i street-art izražavanju, a takve akcije rade u suradnji s predstavnicima stanara ili uz dozvolu Grada ako se radi o gradskoj površini. "Većinom su to zidovi koji su već prešarani pa ih mi na neki način i uljepšamo", kaže Budeš.
Iako ih često uvredljivo nazivaju huliganima, prvi su kad treba pomoći drugima. Poznati po brzoj organizaciji i mnogobrojnim humanitarnim akcijama, među kojima je jedna od najvećih prikupljanje pomoći za potresom zahvaćeno područje Petrinje prije nešto više od godinu dana.
- Svaki navijač u sebi ima tu neku razvijenu svijest lokal-patriotizma i patriotizma. Ako pričamo o slučajevima kao što su bile poplave u Slavoniji ili potres na Baniji, baš zbog te svijesti ne možeš gledati da tvoja zemlja pati. Bez obzira o kojem je gradu riječ, to je naša zemlja. Navijači imaju tu moć da se u kratkom vremenu skupi puno ljudi jer smo svi povezani tom sviješću i spremni smo djelovati, govori Budeš. "Ljudi kažu riječ 'huligani', a u biti su to ljudi u našem društvu koji su prvi spremni pomoći, u svemu daju sebe. I u navijanju daju sebe jer davanje im je u karakteru, bilo to davanje krvi, pomoći u poplavama, ili obrana grada i građana od protivničkih navijača koji žele razbijati grad. Ljudi imaju krivu percepciju", ističe Bekvalac i ponovno se prisjeća utakmice koja je bila povod za osnivanje Demona.
Najbrži u prikupljanju pomoći za Baniju - Rojc iste večeri nakon potresa
- Došla je velika skupina Riječana u grad, ali su došli devastirati grad i iživljavati se nad Pulom i našim sugrađanima. To nas je zaboljelo i tu smo odmah skočili, a nismo se ni organizirali. Nikad neću zaboraviti one jadne prodavačice po dućanima koje su bile u strahu, jer tako nešto Pula do tada nije doživjela, da dođe 500 huligana i ruše, razbijaju, iznose i otimaju. Nitko nije bio spreman na tako nešto, ali to se dogodilo i mi smo prvi uskočili braniti svoj grad i sugrađane. Kasnije je došla i Torcida u ogromnom broju, ali oni su došli nasmijani, pili, zezali se i tako je do danas. S onima smo u lošim odnosima, s ovima u dobrim, od prvog dana, govori Bekvalac.
Na koji način ih zapravo građani percipiraju, kažu da zavisi i o novinarima, ali i o osobi s kojom se susretnu. "Ja sam puno puta znao naglašavati mlađim dečkima: ako si navijač, to ne znači da si klošar i da ćeš se neprimjereno ponašati. Svi mi imamo i dio bontona, bez obzira na navijačku subkulturu od koje ne bježimo, ali mimo toga možemo biti najbolji i najnormalniji građani ovoga grada. Sve ovisi o tome kako nas percipiraju u javnosti, odnosno medijima, ali da se to izbalansirati jer nije u redu da si samo zato što si navijač, u svakom trenutku huligan. Imamo i mi svoje mušice, ali nismo šljam. S godinama se navikneš na to obilježje, ali na tebi je na koji ćeš se način pokazivati", govori Budeš.
Središnju proslavu 30 godina postojanja Demoni će upriličiti upravo tamo gdje je sve i počelo - na sjevernoj tribini. Bit će to 2. travnja na utakmici, iako im je rođendan 28. ožujka. U ožujku bi trebali imati i izložbu starih fotografija i artikala koji će dati presjek svih 30 godina, a 29. svibnja imaju dogovorenu poziciju na Kaštelu za koncert. Detalji događaja se tek dogovaraju.
- Voljeli bismo da se na tribinama dogodi susret generacija, svih onih koji su obilježili ovih trideset godina, govori Budeš. A uz poseban sjaj u očima Jovan Bekvalac dodaje da je fascinantan broj ljudi koji je prodefilirao na Sjeveru: "To su vrlo različiti ljudi koji su na taj način obilježili jedno vrijeme. Mnogi od njih su sada - tko zna gdje." Tim tisućama ljudi koji su nekada pohodili tribinu na pulskoj Drozini, gdje god sada bili, sigurno je i dalje najsunčanija strana svijeta - sjever. I to baš onako, kako kažu Demoni: nekad, sada i zauvijek.