(Snimila: Duška Palibrk)
U Puli je za potrebe austrijskih časnika i njihovih obitelji od 1914. godine izgrađeno kupalište Valkane. Mnogo puta je istaknuto da je ovo pravo gradsko kupalište, poslije oštećeno tijekom bombardiranja u Drugom svjetskom ratu, zbog protivljenja pulske gradske uprave izgrađeno bez građevinske dozvole. Kakva bi afera danas to bila!
A sam naziv, premda na mnogim internetskim stranicama piše da dolazi od riječi cane (talijanski: pas), povezan je s trstikama - Valle delle canne, iz čega je proizišla riječ Valkane.
Danas zapušteno, ali ne i napušteno kupalište, ima svoj đir, svoj šarm i specifičnosti, kao i ljudi koji ovamo dolaze naći mir i tišinu. Iako ove prekrasne plaže vape za obnovom, tko zna hoće li tada zadržati taj mir.
Budući da predškolci sada više nego ikada trebaju biti čim više na otvorenom, u prirodi, a na ovom potezu djeluju čak četiri dječja vrtića - Ribice, Pingvini, Zvončići i Kućica od licitra, svakodnevno, ako vremenske prilike dozvole, provode ovdje dio svog "radnog" dana u igri i veselju. A tu ima i sunca i hlada, kamenčića i stijena, šume i livada, svega.
Nešto poslije njih ovamo dolaze penzići igrati šah, a i obitelji koriste stolove za piknik. Istina, kada su bili kafići zatvoreni, ova je zona bila krcata, poput velikog doručka na travi gdje je svaka dobna skupina pronalazila svoje interese, rekreaciju i druženje.
Mjesto radnje: Valkane. Vrijeme radnje: srijeda, taman sredina tjedna, oko 11 sati. Protagonisti: djeca iz vrtića koja veselo trčkaraju po šumi i njihov smijeh, cika i veselje jedini su kontrapunkt tišini morskog plavetnila u simbiozi s nebeskim svjetloplavim svodom. Penzića nema, tek jedan nam u prolazu veli da neki čekaju cijepljenje, a drugi da su se zaželjeli grada i gradskog đira. Ipak, kafići nisu radili tri mjeseca.
- Svaki dan dolazimo ovamo, vele dvije pulske umirovljene profesorice. "Napravimo đir, popijemo kavu za ponijeti, nekada sjednemo i, uz malo ćakule, jutro i dio dana brže prođu. Ljepše je uz more, nego negdje u gradu, morski zrak, a divimo se i svima onima koji vježbaju, svaka im čast, mi nismo za to", kažu.
Mlade majke dolaze ovamo s djecom i dok se djeca igraju - na sreću, tu nema opasnosti, nema automobila, a s klupe je dobar vidik na mališane - mogu neometano čavrljati. Ima, dakako, i već ustaljenih zimskih kupača, odnosno cjelogodišnjih, ali oni to odrade uglavnom individualno, ne kao na Mornaru gdje vlada posebno zajedništvo i gdje dolazi do izražaja upravo to skupno kupanje.
Ovdje kupači dođu, presvuku se brzinski i preplivavaju od plaže za invalide do kafića Šumi more i nazad, ili pak vidimo samo u daljini točkice prema pučini.
Nezaobilazan na ovoj relaciji je fotograf Ilija Slavko Guberina, koji za sebe veli da je sa Stoje-Valkana i tu fotografira svaki zalazak, svaku promjenu. Ne zateći ga ovdje je vrlo neobično, odmah se zabrinemo. Dogovaramo i razgovor s njime, ipak on svašta vidi na svojim šetnjama. "To su moje Valkane, moja Stoja, stalno sam tu", veli u prolazu.
Uz more tek nekolicina ljubitelja kave ispija omiljeni napitak u kartonskim čašama. Navečer je slika pak malo drukčija. Raznih vježbača tu ima, za razne dobne skupine različite vrste treninga odvijaju se tik uz more i u šumi, rastezanje, joga, a svi se maksimalno trude.
KRUPP-ovci, pješaci koji organizirano pješače pri Klubu rekreativaca u prirodi Istra iz Pule prolaze Valkanama kada hodaju stazom Lungomare, ali i kada izaberu stazu Stoja. A s Valkana kreće i jedna od novih staza koja je uređena i nedavno prezentirana kao dio projekta "Đir po Puli". Kreće s Valkana i u 50 minuta lagane šetnje vodi vas do Stoje, Fižele i natrag na Valkane. Definirana je laganom stazom. Prohodat ćemo i nju.