foto Manuel ANGELINI
Miljenica je kritike, a čitatelji je vole. Makedonska književna zvijezda Lidija Dimkovska (Skoplje, 1971.), spisateljica s ozbiljnom međunarodnom karijerom, autorica nagrađivanih romana "Skrivena kamera" i "Rezervni život", dojmljivim djelom kojim je osvojila uglednu nagradu Europske unije za književnost, u Pulu je došla izravno iz Japana, gdje je gostovala na književnom festivalu u Tokiju i na jednoj rezidenciji na otoku Okinawa. Autorica šest pjesničkih zbirki i tri romana priznata je i na Zapadu i na Dalekom Istoku; doktorirala je u Bukureštu gdje se upoznala s budućim mužem Slovencem, a posljednjih deset godina živi u Ljubljani.
- Kad sam živjela samo u Makedoniji, u svojoj dječjoj sobici lijepo sam pisala pjesmice o zvijezdama, suncu i metafizici te vjerovala da poezija mora biti takva. Sve se promijenilo kada sam napustila Makedoniju i suočila se s realnim životom. Više nije bilo ni mame ni tate, ni sobe, ni ikakve sigurnosti. Morala sam živjeti u tranzicijskoj Rumunjskoj, koja ni sama nije znala što sa sobom, a kamoli s ljudima koji su u nju došli živjeti. Taj internacionalizam je nešto najbolje što mi se dogodilo, ne u smislu karijere nego u smislu otvorenijeg života, kazala je prekjučer na pulskoj promociji navedena dva romana u okviru programa "Makedonija čita", a u društvu pisca i novinara Emira Imamovića Pirkea i makedonskog književnog kritičara Vladimira Jankovskog.
- U suštini sam kozmopolit. Ne mogu dugo izdržati na jednom zatvorenom mjestu. Možda zbog toga i puno putujem i hvala bogu što me zovu. To mi je izlazak u svijet. Jer, svijet je jako lijep. Svijet je divan, ali je svakako i pun problema, nastavila je. Velika joj je želja da se njen novi roman prvo objavi na hrvatskom jeziku, u Hrvatskoj, jer se većina njegove radnje odvija u Hrvatskoj, a dio na Siciliji.
- Hrvatski jezik je na neki način materinji jezik tog romana, iako je napisan na makedonskom jeziku, nastavila je. Za razliku od lirske usmjerenosti u prvim pjesničkim zbirkama, Dimkovska se u romanima, kako je pojasnio kritičar Vladimir Jankovski, žestoko okrenula stvarnosti, iskazujući silan angažman i kritičku oštricu.
Složene makedonsko-albanske odnose autorica ilustrira u "Skrivenoj kameri" glavna junakinja, makedonska književnica na tromjesečnoj rezidenciji u Beču dok čeka svoju buduću cimericu, osebujnu fotografkinju iz Albanije (i tankoćutnog pakistanskog glazbenika), razmišljajući kako će reagirati ako Albanka Skopje nazove "Shkup".
- Preko nje sam svakako željela pokazati da nacionalna pripadnost baš i nije nešto jako važno u životu. Postoje stereotipi i predrasude, pa čak i u oblačenju. Ako si vidio djevojku ili dečka u izlizanim tzv. "jogurt farmericama", to je bio stereotip za Albance koji su nosili takve farmerice. Željela sam preći preko svih tih stvari i na neki način dokazati da Makedonka i Albanka mogu biti kao sestre! Mogu biti prijateljice i to je sasvim normalno u našem životu. Šteta je da potrošimo život na stereotipima koji ne služe ničem dobrom, kazala je autorica, izmamivši pljesak publike.
Više od deset godina Makedonija je, kaže, živjela u autokraciji, pa i blagoj diktaturi, a koja je sada sve više i u Europi.
- Ne znam uopće protumačiti kako se to moglo dogodilo. Užasna tuga. Makedonija je mala, tamo je sve tako krhko, sistem ne funkcionira kako treba, a što je najtužnije, svi žele početi ispočetka. Dakle, svaka nova vlada želi sve izbrisati, delete, i iz početka graditi novu državu. To je nemoguće, pa čak i za tako malu državu kao što je Makedonija, rekla je, dodavši da se unatoč velikim očekivanjima nije puno toga dogodila u posljednje dvije godine nove vlasti, no nada se da će svi apsurdi bar naći ventil u književnosti. Naime, ukazala je na eskapizam autora 90-ih, prvenstveno makedonskih pjesnika, ali i romanopisaca. "Mi nemamo niti jedan tranzicijski roman, a ni roman koji tematizira pljačkašku privatizaciju 90-ih", zaključila je Lidija Dimkovska. (Zoran ANGELESKI)