"Nisam ni gledao rezultate, ne znam točno ni kako je finilo. HDZ je dobio? U nedjelju navečer bio sam s gitarom u društvu nekih Talijana, jer sam pjevao u Histriji, a nakon toga sam bio na večeri u Premanturi, tako da nanke ne znam niš", rekao nam je Pino Pauletić, jedan od pjevača raspjevane skupine s kata pulske tržnice.
Za jednim stolom zatekli smo i Nenada, prezime mu ne iznosimo jer nam je tako uvjetovao.
- Točno tako sam i očekivao da će završiti. SDP mi nije ulijevao povjerenje da može izvući bolji rezultat i očekivao sam da će HDZ dobiti, mada nisam mislio da će skupiti baš toliko puno mandata, kaže Nenad, Puležan u najboljim godinama.
Smatra i da je sretna okolnost da je HDZ blizu toga da samostalno sastavi vlast, bez populista, jer bi oni opet doveli do glavinjanja, kao što se, kaže on, u visokoj politici zbivalo prije četiri, pet godina. U narednom razdoblju ne očekuje neke velike promjene, a sasvim sigurno ne očekuje one nabolje. Iz toga se da zaključiti da "njegovi" nisu dobili ove izbore.
- Donekle i jesu. Cijelo moje društvo glasalo je za Katarinu Peović (Radnička fronta u sklopu platforme Možemo, op.n.). Lijepo je iznenađenje da je ta koalicija sakupila toliko mandata. To nam daje neke nade za budućnost ovog društva, kaže Nenad.
Na pulskoj tržnici nema puno razgovora o politici, važnije su teme cijene breskvi i nektarina te jesu li pomidori domaći ili iz uvoza.
Tanja Mališević
- Iznenađena sam da je HDZ pobijedio s toliko glasova. Očekivala sam da će dobiti SDP. Prema tome, ubuduće ne očekujem ništa, ne očekujem čak ni da bude po starom, samo nam gore može biti, kaže prodavačica voća Tanja Mališević. Pod ovom vrućinom nije joj do razgovora o politici pa okrećemo razgovor standardnim novinarskim pitanjem - što se danas najbolje prodaje na tržnici?
- Lubenice idu najbolje. Slatke su, sočne, to su naše domaće, kaže Tanja i pozira nam za štandom crvenim od lubenica, ali bez osmijeha.
Možda prodavačicama i nije do smijeha, ali je zato uvijek veselo na terasi kafića uz zgradu tržnice na kojoj se okupilo veliko društvo. Ne treba ih puno nutkati na političke teme.
- Ja sam sa Žminjštine, ša san na izbore bez borše, priša san da ću glasat i nisu me pustili bez karte identita, bez osobne. San in reka: ja san stari barber, '63. san opra barberiju i frizeraj i svi me poznaju. Ma nisam mogao verovat! Nisu me pustili glasat! Alora, znaš za kega bi bin glasa? Za naše! Za IDS, ispričao nam je Luciano Flego.
- A, da, Jakovčić je dobar. On je naš, dopunjuje ga njegov kompanjon za stolom, no na te riječi brzo nastaje barufa na terasi. Uostalom, Ivan Jakovčić nije ni bio kandidat na ovim izborima.
- Glasao sam za Mirelu Ahmetović, ona je iz SDP-a. Uvijek glasam za naše. I Jakovčić je naš, rekao je kolega nastavljajući zbunjivati okupljene.
- Iskreno, nisam očekivao ovakav ishod. Ali se nisam ni iznenadio. Ja san stari tovar i svega san vidio, i pod fašizmom i pod komunizmom i sada. Sve je isto: leva ruka, desni džep. Već je u Zagrebu lopina, nego u ono doba u Palermo i u Chicago. Oni su kreli cigarete, ovi naši delaju na veliko, riječi su kojima društvo zabavlja Flego, zvani Gianni barbiere.
- Očekivan je to rezultat, Bernardić je malo usrao stvar napadajući Plenkovića, a Plenković i nije loš. Bolje i da je Plenković dobio, nego SDP. Što bi onda bilo, pita se naglas čovjek koji tvrdi da je glasao upravo za SDP?! Zbunio nas je i odgovarajući na jednostavno pitanje kako mu je ime.
- Ne znam smijem li ti reći ime. Ma, napiši samo da ti je sve to rekao Bosančero!