PIŠE IVICA CEROVAC
Mogu li kockasti nadmašiti vatrene?
Takva generacija rađa se jednom u sto godina. S radošću i s tugom tako se pričalo o hrvatskoj nogometnoj reprezentaciji koja je prije 20 godina nastupila na Svjetskom prvenstvu u Francuskoj. Radošću, jer je debitantski nastup na svjetskoj smotri okončan s brončanim kolajnama oko vrata, a tugom jer je tako malo nedostajalo da se vatreni popnu na nogometni Olimp. Kad je Davor Šuker, na otvaranju drugog dijela polufinalnog sraza s domaćinom, prihvatio idealnu loptu kojom ga je kao rukom uposlio Aljoša Asanović i smjestio je iza leđa Fabiena Bartheza, činilo se kao da nitko ne može stati Hrvatskoj na put.
Istina, u finalu je čekao moćni Brazil koji je dan ranije nakon udaraca s bijele točke nadjačao Nizozemsku, ali Ronaldo, Rivaldo i ostali majstori sambe u tom trenutku nisu bili niti do koljena Ćirinim sinovima, a onda se ukazao Lilian Thuram i srušio sve hrvatske snove. Čovjek koji je odigrao 142 utakmice za "galske pijetlove" pritom je samo dvaput bio strijelac, a oba je pogotka postigao tog nesretnog 8. srpnja u Saint-Denisu. Utješila se potom hrvatska nacija pobjedom u dvoboju za treće mjesto, ali kad se euforija stišala, teško je bilo oteti se dojmu da je propuštena prilika koja će se teško ponovno ukazati jednoj tako maloj zemlji kao što je Lijepa naša.
Stasale su nove generacije igrača, novi su izbornici slagali reprezentacije koje su mnogi prozivali vatrenima, ali kao što je košarkaški dream teamsamo jedan, onaj američki koji je nastupio na Olimpijskim igrama u Barceloni i u finalu nadjačao Hrvatsku, a svi ostali, odličnim rezultatima usprkos, samo su njegove blijede kopije, tako su vatreni ostali jedni i jedini. U prilog toj teoriji išli su rezultati nasljednika te neponovljive momčadi, uz koje je vatra zapaljena 1998. godine polako trnula i stoga se u javnosti sve više počeo koristiti naziv kockasti.
Stigla je tako, 20 godina nakon Francuske, Rusija u koju se Hrvatska plasirala tek nakon dodatnih kvalifikacija i trijumfa nad Grčkom, a onda je iz utakmice u utakmicu nada da se povijest može ponoviti, pa čak i napraviti korak-dva više, počela dobivati sve jasnije konture. Nigerija, Argentina i Island nisu uspjeli zaustaviti pobjednički put izabranika Zlatka Dalića prema nokaut fazi natjecanja, da bi potom krenule predstave samo za one s jakim živcima. Danska u osmini finala i Rusija u četvrtfinalu pale su tek nakon ruleta penala, u kojima je kuglica stala na hrvatskom broju, kao da je božica Fortuna željela vratiti kockastima za ono što je prije 20 godina uskratila vatrenima.
Hoće li učenici nadmašiti učitelje saznat ćemo već u srijedu, kad će nasuprot njih stati Englezi. Gordi Albion dočekao je polufinale svjetske smotre nakon 28 godina i sve što mu želimo to je da se povijest ponovi i da Moskva donese reprizu Torina kad je Njemačka svladala Englesku nakon izvođenja penala. Treća utakmica koja će se protegnuti na 120 minuta grickanja noktiju i potom šokantno rješavati s bijele točke, ma pristajemo na sve, samo da kockasti 15. srpnja istrče na Lužnjikiju.
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
