Ilustracija (Cropix)
Sjećate se nedavnog tragikomičnog događaja kada je u jednoj trgovini kupac napunio kolica sladoledom misleći da košta svega dvije, tri kune, a kada je došao na blagajnu neugodno se iznenadio kada je shvatio da su to cijene u eurima. Situacije su to koje će u sljedećim mjesecima, odnosno do 1. siječnja 2023. zasigurno još zbunjivati neupućene. No, od idućeg tjedna počinje priprema i navikavanje na novu valutu. Naime, od ponedjeljka počinje obveza dvojnog iskazivanja cijena u kunama i eurima, a da bi ta mjera doista i ispunila svoj cilj zaštite i informiranja potrošača, svi poslovni subjekti dužni su cijene preračunati isključivo prema punom iznosu fiksnog tečaja konverzije i dvojne cijene iskazati nedvosmisleno, lako uočljivo i čitko. Obveza dvojnog iskazivanja cijena trebala bi biti ključna mjera za sprečavanje neopravdanih povećanja i neispravnog preračunavanja cijena pa kupci nepravilnosti koje uoče mogu prijaviti Državnom inspektoratu, Hrvatskoj narodnoj banci, Hanfi i ostalim nadzornim tijelima.
No, iako su u gradu u mnogim trgovinama istaknute dvojne cijene, mnogi Puljani nisu primijetili da su one manje cijene, zapravo cijene u eurima. Neki jesu ali su se onako "pulski sramežljivo" odbili fotografirati za naš list, ali su ipak komentirali promjenu koja neke zbunjuje, druge plaši, a treće ostavlja indiferentnima.
"Uopće nisam zadovoljna uvođenjem eura. Na prvu, cijene izgledaju male, ali meni će kompjutor u glavi i dalje to preračunavati. Ne sviđa mi se. Kada su Talijanima uveli euro propali su, a oni su tada ekonomski bili uvelike jači od nas. Što li će tek biti s nama?, sumnjičava je umirovljenica Jasenka te zaključuje: "I penzije će biti manje i kraće".
Andreu ne čudi. Ima obitelj u Austriji pa kaže da se već odavno naučila pretvarati. "Isto mi je. Cijene su već išle gore. Mislim da u Austriji ne postoji kruh za 20 kuna. To je skoro 3 eura, a toliko kruh ovdje košta. Kako će tek penzići funkcionirati u svemu tome", pita se Andrea. Jurila je na posao i nije željela stati pred fotoobjektiv, kao ni Petra i njezine kolege. Petri je u eurima jeftinije, dok njezin kolega Marko kaže da i dalje cijene gledaju isključivo u kunama. "Ja ću cijelo vrijeme pretvarati u kune", kaže Marko, a Petra se na to šali:"Kreativnost je potrebna".
"Čudno će biti dok se ljudi ne priviknu, a onda će se prebaciti i postati će sve to normalno. Tako je bilo kada smo se s dinara prebacili na kune", veli Oliver, čistač na pulskoj tržnici. Tržnica je trbuh grada i ondje je pravo mjesto za vidjeti kako ga napuniti.
"Ma bit će potpuno isto. Euro će biti euro, a kuna će biti kuna. A to što oni cijene korigiraju i što će korigirati, to je druga stvar. To je neminovna stvar. Svi su to prošli pa ćemo i mi", veli umirovljenik Ćamil. Pazi na hranu. Pokazuje kvinoju koji koristi u salatama, dok je rižu zamijenio ječmenom kašom. Dok priča o zdravim životnim navikama, vraća se na početak razgovora i veli da je boravio u Italiji kada su se s lira prebacili na eure. "Žena na kasi je psovala sve živo. Ona želi da joj se vrati kusur u lirama, a ova joj vraća u centima. Bakica je htjela svoju valutu koja više nije postojala. Tako će i ovdje starijim ljudima biti nezgodno, a meni je to ista stvar. Moramo se prilagoditi tome. To je naša stvarnost i od toga ne možemo pobjeći. Preuzeli su svi, pa i jači od nas, pa neka i mi, kaže Ćamil dok sa tržnice odlazi s Ekremom, legendarnim pulskim čistačem o kojem smo i u našem listu nekada pisali u nekoliko navrata jer on je bio dobri uvijek nasmiješeni duh pulskih ulica, a takav je ostao i u mirovini. Ne želi komentirati promjenu valute. U svom stilu optimistično prognozira da će sve biti u redu.
Miran je i duhovit. "Jedni jedu mesu, drugi kiseli kupus, a na kraju svi jedu jednu sarmu. To je to kada je o euru riječ. Apsurdno je ako se već zaokružuju cijene da se one zaokružuju na više. Zašto ne bi na niže, kada su i ovako previsoke", pita se i usput komentira ekonomsku situaciju. "Ja zarađujem više od prosjeka koji je 7.000 kuna, a meni je malo. Tim novcem se ne možeš odvojiti od obitelji i samostalno živjeti. Za preživjeti mjesec potrebno je minimalno 10 tisuća kuna, pogotovo kada se u to uračuna pulska košarica, veli Miran koji radi u građevinskom sektoru te ga definira da je trenutno u "tranziciji" gdje su cijene skočile 300 posto, a plaće radnika ostale su iste. "Kada sam ljetos Grku na odmoru u Puli rekao da je naša prosječna plaća 600 eura, on se iščuđavao kako mi živimo. To kažu ljudi koji su financijski pismeni, a mi smo financijski nepismen narod", komentira.
Vinka je itekako financijski pismena. "Razlika je cijena u kunama i one u eurima koje djeluju manje, posebice kada vidim svoju plaću", komentira i nadodaje "Mi smo naučeni živjeti u krizi. Posebice moja generacije rođena 1964."
Mara u trgovini na Giardinima na polici gleda sredstva za čišćenje. Kaže da gotovo i ne obraća pažnju na cijenu u eurima. "Imam osjećaj da ćemo prije potrošiti te novčiće jer kako će ih biti manje, tako će se lakše i potrošiti". Pored nje umirovljenica Marija veli da joj je sve to postalo komplicirano:"Svaka pošiljka je par kuna skuplja. I ovima na kasi je neugodno jer ispada da nas žele prevariti pa nam objašnjavaju da nije tako", veli. Prodavačicu u obližnjem kiosku pak pitaju je li cijena u eurima zapravo cijena u kunama.
"Ne znam kome pada na pamet da cigarete koštaju 4 kune. Ali što da radim, moram im objasniti", kaže.
Još jedna trgovkinja negoduje. Upravo mijenja cijene za taj "prvi ponedjeljak u rujnu" kada sve mora biti istaknuto u dvije valute. Kaže da ljudi i dalje pitaju i računaju isključivo u kunama. "Ponovo ćemo za koji mjesec mijenjati. Ovime nas prave budalama. Ovo je zadnji čavao u lijesu", revoltirano će. U kunama gleda i Elena "Ne gledam taj euro. Još me ne opterećuje. Znam da svi komentiraju da u eurima izgleda kao da je za niš' jer piše, primjerice, jedan euro, ja se isključim i vidim samo kune, za sada".