NAZIVI PO KVARTOVIMA

MINISTARSTVO IH PREIMENOVALO 1992.: Grad koji se oslanja na antifašističke vrijednosti ipak neće vratiti školama imena ISTARSKIH NARODNIH HEROJA I BRIGADA

| Autor: Mirjana VERMEZOVIĆ IVANOVIĆ
Osnovna škola Monte Zaro nekada se zvala II puljski partizanski odred (Danilo MEMEDOVIĆ)

Osnovna škola Monte Zaro nekada se zvala II puljski partizanski odred (Danilo MEMEDOVIĆ)


Eventualno novo preimenovanje za sobom bi povuklo i niz drugih promjena, pa i u financijskom smislu, stoga je upitno koliko bi u ovom trenutku takva odluka bila opravdana, kažu iz Grada

Predstavnici gradske vlasti i antifašista i ove su godine položili vijenac na spomenik Vladimiru Gortanu u uvali koja nosi njegovo ime. Tom su prilikom ponovno podsjetili na antifašističke vrijednosti koje vlast njeguje, uz ostalo i ovakvim činom, polaganjem vijenaca na spomenike domoljubima i borcima protiv fašizma. Prilikom polaganja vijenaca recitacije su izveli učenici Osnovne škole Stoja, koja je nekad nosila naziv upravo po Gortanu. Stoga se nameće logično pitanje zbog čega Grad, kao njihov osnivač, koji se uz to poziva na antifašističke vrijednosti, ne bi ponovno vratio stare nazive osnovnih škola koja su mahom nosila imena antifašista, heroja Narodnooslobodilačke borbe iz Drugog svjetskog rata, brigada i divizija. Uostalom, još su 2014. godine tadašnji predsjednik gradskog SDP-a Danijel Ferić i prvi čovjek pulske Udruge antifašističkih boraca i antifašista Livio Blašković uputili javni poziv gradonačelniku Borisu Miletiću za povratak prijašnjih imena školama. Ferić i danas zastupa isti stav.

Njihovi kriteriji

- Mogla bi se vratiti nekim školama, i to onih antifašista vezanih uz Istru. Možda ne bi trebalo Mošu Pijade koji nije bio iz Istre, ali bi se mogli vratiti Neven Kirac i II puljski partizanski odred, čija su imena nosile škole Šijana i Monte Zaro, veli Ferić.

Škole je još 1992. godine preimenovalo Ministarstvo prosvjete, kulture i športa u čijoj su ingerenciji tad bile pučkoškolske ustanove, kasnije prebačene pod kapu jedinica lokalne samouprave. Osnivačka prava prenesena su na Grad Pulu odlukom Vlade od 1. siječnja 2002. godine, čime su naslijeđena i sadašnja imena.

"Tadašnje je Ministarstvo prosvjete, kulture i športa odredilo da su škole - čiji nazivi nisu bili u skladu s njihovim kriterijima - bile dužne predložiti nove nazive, što su potom školski odbori, odnosno školski savjeti i učinili. Od tada škole u Puli nose naziv prema mjestu na kojima se nalaze, odnosno prema gradskim četvrtima", podsjećaju iz Grada.

Osnovna škola Centar nosila je ime Moše Pijade, narodnog heroja, potpredsjednika AVNOJ-a. OŠ Kaštanjer dobila je ime po Ivi Loli Ribaru, sekretaru Saveza komunističke omladine Jugoslavije koji je poginuo na Glamočkom polju 27. rujna 1943. Škola Šijana zvala se Neven Kirac, ona na Velom Vrhu Josip Broz Tito. OŠ Monte Zaro nazvana je po II puljskom partizanskom odredu, a ona na Verudi zvala se Bratstvo i jedinstvo.

Stari naziv zadržale su jedino talijanska Osnovna škola "Giuseppina Martinuzzi" i OŠ Tone Peruško, nazvana po istaknutom pedagogu i književniku iz Premanture, utemeljitelju Pedagoške akademije u Puli. Martinuzzi je bila labinska književnica, pedagoginja i revolucionarka koja je potekla iz građanske obitelji. Dakle, uklonjena su imena antifašista povezanih s Narodnooslobodilačkim pokretom i Komunističkom partijom Jugoslavije, koja je bila na čelu otpora protiv okupatora u Drugom svjetskom ratu.

Titov park

Osim toga, i vrtići su nosili imena narodnih heroja i antifašista, pa je onaj u Rižanskoj nazvan po Ivanu Jadrešku, na Verudi po Anki Butorac, dok se vrtić u zgradi u kojoj danas djeluje Škola primijenjenih umjetnosti i dizajna zvao Štefanija Ravnić. Ovdje treba spomenuti da su i srednje škole nosile imena antifašista, pa se tako Lipa nazivala Vitomir Širola Pajo, dok su gimnazija, ekonomska, medicinska i umjetnička bile objedinjene u Centru usmjerenog obrazovanja "Branko Semelić". Tehnička škola zvala se CUO "Vladimir Božac", po antifašistu rođenom 1919. u Puli, koji je živio u Škatarima. Prema knjizi "Spomenici govore" autora Abrama Maružina i Mihe Rojnića, Bošca hapse ustaše te ga sprovode u logor (ne navodi se koji, op. a.), odakle uspijeva pobjeći. Ulazi u sastav 13. proleterske brigade i dobiva čin komesara bataljuna. U borbenoj akciji 22. lipnja 1944. u dolini Zec između Bugojna i Vakufa ubili su ga Nijemci.

HDZ-ovoj vlasti se nisu svidjeli antifašisti koji su iznijeli pobjedu nad nacifašizmom u Drugom svjetskom ratu, pa su njihova imena izbrisana iz naziva školskih i drugih institucija. S druge strane, njihova imena i dan danas nose mnoge tvornice, poput "Kraša", "Đure Đakovića" i "Rade Končara". Potonja je, doduše, skratila naziv u - Končar.

No, hoće li se vratiti imena boraca i narodnih heroja pulskim školama? Iz Grada neizravno poručuju da povratka na staro neće biti. Kažu da bi eventualno novo preimenovanje za sobom povuklo i niz drugih promjena, pa i u financijskom smislu. Stoga je, napominju iz Grada, "upitno koliko bi u ovom trenutku takva odluka bila opravdana, tim više što uz današnja imena sve škole izvrsno funkcioniraju". Ujedno, ističu da antifašističke vrijednosti zauzimaju važno mjesto u životu Pule i njezinih građana.

"Grad Pula se s ponosom prisjeća svih svojih hrabrih sugrađana koji su životima platili cijenu slobode. Simbolično polaganje vijenaca i paljenje svijeća u povodu značajnih obljetnica samo je dio cijelog niza aktivnosti i programa koje Grad već godinama tradicionalno prati i pomaže, a sve s ciljem očuvanja temeljnih vrijednosti antifašizma, tolerancije i mira po kojima je naša sredina prepoznata i izvan granica Hrvatske", odgovaraju iz Grada. Primjer tog svog opredjeljenja ilustriraju Titovim parkom, jednim od najposjećenijih, u čijem se memorijalnom dijelu nalaze biste narodnih heroja i antifašista. Park se, kažu, kontinuirano uređuje i obogaćuje novim sadržajima.

Pulske ulice

"Osim toga, imena narodnih heroja i istaknutih ličnosti Narodnooslobodilačkog pokreta nose i pojedine pulske ulice i parkovi. Jasan je stav Grada Pule prema antifašizmu s obzirom da su od tri spomen dana u gradskom Statutu dva vezana uz antifašističku borbu, i to Dan Grada Pule, 5. svibanj, te Spomen dan Grada, 2. listopad", odgovaraju iz Grada.

Proceduru preimenovanja pokreće školski odbor podnošenjem prijedloga, s čime se treba usuglasiti Grad kao osnivač. Ovlasti školskog odbora propisuje Zakon o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi, provedbeni propisi i Statut škole. Statuti osnovnih škola propisuju da Školski odbor uz suglasnost osnivača, uz ostalo, odlučuje o promjeni naziva i sjedišta škole te o statusnim promjenama ustanove.

Domu vraćeno ime Ruže Petrović

Jedino ime koje je vraćeno nekoj ustanovi u Istri, pulskom dječjem domu, je ono antifašistkinje Ruže Petrović. Dom Ruže Petrović nosio je to ime od osnutka 1945. do 1996., kad je preimenovan u Dječji dom Pula. Zanimljivo je da je inicijativu za povratak imena još 2008. pokrenula tadašnja županijska vijećnica IDS-a Klara Grahovac, koja je rekla da ju je potaknuo članak Zorana Angeleskog u našem listu. Svečanost obilježavanja povratka imena održana je u listopadu 2015., u vrijeme dok je na vlasti bila Kukuriku koalicija.

Ruža Petrović rođena je u Hreljinima na Žminjštini 1911. godine. Zbog pomaganja partizanima odvedena je 22. srpnja 1944. iz Režanaca u fašistički garnizon u Savičenti. Budući da nije htjela odati partizane, provela je noć u zatočeništvu. Sljedećeg dana nekoliko ju je fašista odvelo i na izlazu iz Savičente prema Režancima počelo mučiti i tući. Nakon što je dobila snažan udarac kundakom u čelo, vezali su je opasačima za stablo, nakon čega su joj zločinci bestijalno, nožem ili bajunetom, iskopali oči. Pronašli su je poluživu i odveli u pulsku bolnicu, gdje je liječena 70 dana. Iako slijepa, i dalje je podupirala antifašističku borbu pletući partizanima čarape i tople majice.

Nakon zločina izgubila je osjet mirisa i okusa i cijeli je život patila od jakih glavobolja. Bila je jedna od utemeljiteljica Udruge slijepih u Puli, u kojoj je prva obnašala dužnost potpredsjednice. Na mjestu stradanja, uz cestu koja vodi iz Savičente prema Režancima, podignut joj je spomenik, koji se nalazi i u Titovom parku u Puli. Mnoge ulice, parkovi i trgovi u Istri nose njezino ime.

Povezane vijesti


Podijeli: Facebook Twiter