Počelo je maškarano ludilo! Ključevi Grada Pule su preuzeti, veliki je pust podignut na Velom Vrhu, za Karnevalsku grupu Veli Vrh - Valmade koja ove godine proslavlja i svoju punoljetnost. Mira neće biti do paljenja pusta 25. veljače, točnije do paljenja rakete u Moščeničkoj Dragi 26. veljače.
"Homo svi u maškare, vina piti do zore…", pjeva se ovih dana na Velom Vrhu pjesma Montegrandini benda, koju je napisao meštar od karnevala Damir Pletikos Koroman, a uglazbio Franko Krajcar.
- Puležani su malo teški, suspregnuti, ali u okolici Pule će biti ludo. Trebali bi se i Puležani malo opustiti. Kad bi samo znali da su maškare terapija. To je prilika da se ispucaju, a zadnji dan spale tu lošu energiju i zaborave prošlost da bi krenuli ispočetka, iznio je mudrosti karnevala Adrian Kožljan, jedan od mlađih pripadnika Karnevalske grupe Veli Vrh - Valmade. Posjetili smo ih uoči podizanja pusta, dok su trajale zadnje pripreme za izradu zajedničke maske pod nazivom "Road to Hell". Jasna je to aluziju na globalno zagađenje, topljenje ledenjaka, požare…
Nikada iste maske
- Kod nas nikada maske nisu potpuno jednake. Okvir je zadan, pojedinac si radi kostim kako on hoće. Neki naravno naprave s puno detalja, drugi naprave kako naprave. I uvijek ima neka priča i igra. Kad nam je tema bio Rockwooll, "zeleni" su napadali "crne". Ove će godine biti igra između industrijske i ekološke maske. Oklopljeni u materijalno uništavamo sve oko sebe jer nam se tako sviđa. Ženski kostimi su ledene kraljice, skroz bijele, čiste, one će se istopiti, padati… Kritika je to modernog društva koje uništava našu budućnost, kaže nam prepoznatljivi predvodnik grupe Zdravko Juran dok isprobava svoj pokrov od lanaca, zupčanika, auto-guma…
Maska može biti politička, može biti i samo estetski lijepa, ali mora biti ručno izrađena. To je tradicija ove grupe i tu nema kompromisa. Zadovoljstvo i druženje dok se maske rade, jednako je onom dok se skače na kamionu, u dobrom društvu i uz harmoniku.
- Što meni predstavljaju maškare? Sve! Maškare služe da ispušemo negativnu energiju, da se proveselimo, ali i da se pozabavimo nekim temama koje su obilježile godinu, da i političarima kažemo što nije valjalo i gdje se griješilo, kaže meštar Pletikos Koroman. Pred njim su pune ruke posla ovih dana, slavi se 18. godina zajedništva, mašte, entuzijazma, pripremaju se za 6. Pulski karneval, koji su oni inicirali, za balinjeradu na Velom Vrhu, a kulminacija sezone bit će 14. odlazak na Riječki karneval.
Ova je skupina entuzijasta uspjela vratiti tradiciju karnevala u Pulu. U goste im dolaze zvončari, okolne jake grupe iz Krnice, Ližnjana, Marčane, Rovinjskog sela, Ćepića, stižu Fiumani, s Ćićarije, Slovenci, Talijani… Jednom je gostovala i grupa iz Srbije! Pula je, kažu, uz Buzet, Cerovlje i Labin, postala nezaobilazna postaja na pokladnom kalendaru. Lani je sudjelovalo 1.050 ljudi u 29 grupa, nadolazećeg 8. veljače očekuju ih i više.
Grupa od 50 članova
- Karneval je sloboda, komunikacija, svako se u to može uklopiti. To je poruka i poziv svima, kaže Juran.
Skupina Veli Vrh - Valmade uvijek je imala dobru bazu od 50-ak članova željnih ludila, predvođenih iskusnijim maškarama - Juranom, Pletikosom Koromanom, Marijom Macanom, Serđom Živolićem i drugima. Sada pomalo stvari preuzimaju i mlađi, jer i maškarama je potrebna svježa krv. Tu dozu daje i Anja Novoselić, jedna od aktivnijih cura ove skupine. Eh, kad bi sve bile kao ona!
- Zato pozivam mlade, ali i sve stare, da nam se pridruže. Svi su dobrodošli. Zašto? Zato jer nam je lijepo, družimo se, zabavljamo. Ima nas mladih dosta, ali moglo bi nas biti i više. Maškare su razonoda, antistres, zabava... Maskiran mnoge dobre ljudi upoznaš, priča Novoselić. Ženski dio ekipe posebno je bitan, a kao aktivnije članice Anja spominje Joelle Živolić i Kristinu Laginja. Računati se može i na Kožljana, Marija Drandića, mnoge druge. Klapa je uglavnom s Velog Vrha, ali ima ih odasvud.
- A drago mi je da su se ovi mladi prihvatili posla, mi stariji već smo počeli kiksati, smije se Macan. Evo, ove su godine mladi preuzeli od Pletikosa Koroman izradu pusta. Promjene se već vide: pust je puno veći, nije u sjedećem položaju.
Imali su pulski karnevalci u svojoj povijesti zaista dobre maske - Bili su "Zalokotani Puležani" sprdajući se s cenzurom u Glasu Istre, pozabavili su se zagađenjem pulske vode, igrali su se motivima stoke i političara… Zapažene maske bile su "Pedoći", "Kafe", "Film Spod Zvijezdama", "Šparuge", "Euro" s dužnicima, švicarcima, eurima i Angelom Merkel i Kraljicom kunom kao spasiteljicom. Tu su sliku, priča Juran, Fiumani stavili u monografiju za 30 godina Ri karnevala - na duplericu!
Nema demokracije u maškarama
Kako tako veliki kolektiv odabire masku?
- A ne, nema demokracije u maškarama! Ja odlučujem, kaže Juran, smije se kao da se šali, ali ostali članovi potvrđuju da je njegova zaista i zadnja. Odluka o maski mora biti brza, da se ne rasplinu pripreme na silne prijedloge.
- Nekada je maska jednostavna, može to biti i vreća s otpadom iz mora, ali onda mora biti prirodna. Za masku se treba potruditi, a ako ima i dobru poruku, tim bolje. Pitamo Talijane, koji dolaze u Istru i u Rijeku, zašto ne ostaju kod kuće kada imaju i tamo jake karnevale. A oni odgovaraju da je ovdje sve ludo, da je dobar štimung. U Italiji imaju vrhunske maske, ali to je i dosta sterilno i statično, priča Zdravko.
- Mi nemamo velika sredstva, uglavnom se financiramo članarinama i zahvaljujući sponzorima pa se nekako izvučemo. Ali zato treba uložiti puno truda u maskiranje. Treba platiti hranu, materijal, kamion, kurijeru, razglas…, a od Grada Pule godišnje dobijemo samo 3.000 kuna. Treba organizirati i gostovanja, đir u Puli i po Velom vrhu, odlazak u Rijeku. Sve to košta, priča Macan.
- Slabo mi je kad vidim da mi u maškare dolaze s kupljenom gumenom maskom. Nekad su se ljudi maskirali maštovitije, a imali su manje mogućnosti. Malo slame, malo drva, staru haljinu. Čuj, za dobru masku treba potrošiti dan ili dva, ima tu posla ako želiš napraviti nešto atraktivno, kaže Juran.
Babina kotula
- Nekada se za maškare oblačila stara roba, što god se našlo. Makar babinu kotulu. Ali i treba to napraviti maštovito. Ljudi su se takmičili tko će imati bolju masku, a naglasak je uvijek bio na zabavi i dobrom štimungu, priča Pletikos Koroman. Predvodnici grupe se sjećaju da su kao klinci išli u đir po kućama, za dobiti jaje i naranču, a srećom ta se tradicija nastavlja na Velom Vrhu, na Valmadama i drugim naseljima.
- I mladi vole ići u đir po selu, od portuna do portuna. U đir idemo s 20-ak ljudi. Lipo je kad se ide po ulici, kada ljudi donesu za isti i piti. Lijepo je to u vremenu kada se ljudi inače ne pozdravljaju. Maškare su elan i polet, to je to prožimanje među ljudima, priča Juran dok mu s glave i dalje zveckaju prijeteći lanci.
Mladi Kožljan potvrđuje da su i oni, klapa s Velog Vrha, kao klinci obilazili kuće. Tradicija se na periferiji grada njegovala od malih nogu.
- Nekada su domaćini u neizvjesnosti čekali po selima, kada će doći maškare i tko se skriva ispod maske. I danas razvuku dva-tri banka, stave na banak svega. Riječki je karneval rođen iz toga seoskog đira. Svi su se sa sela, zvončari i drugi, spustili u grad pa ih je policija potjerala s Korza. Sljedeće su se godine malo naguravali, ali sve je pošlo dobro, bez tarapane, i odlučilo se da se Riječki karneval organizira svake godine. Danas je to ogromna manifestacija, priča Pletikos Koroman.
Puležani su slabi na Rijeku - ipak je ona ovih dana epicentar dobrih vibracija. Fiumani našu pulsku ekipu posebno cijene, kaže Zdravko, jer vole njihove maske i dobru bazu od 50 ljudi. A sve je zapravo počelo skromno - skromno, ali zapaženo.
- Zdravko i ja radili smo maškare na Valmadama, ali to nam je bilo premalo pa je Zdravko došao na misu na Veli Vrh i okupio puno ljudi naše generacije. Prvo lito smo bili "Pulska šporka voda", kao reakcija na zagađenje vode. Trebali smo poći i za Rijeku, ali u zadnji čas su nas odbili da nemamo adekvatne maske. Pošli smo u Buzet i bili primljeni jako lipo, ali Zdravko je bio nažgan za u Rijeku. I pošli smo nas troje: Zdravko, Pletikos i ja. Zdravko si je napravio masku od puži vinogradari, a u Rijeci su ga stalno slikali, jer je to prirodna i atraktivna maska. Kada smo išli za doma, odmah nam je bilo jasno ča ćemo biti naredno lito u Riki - pedoći, prisjeća se Macan. "Pedoći" su možda i najpoznatija maska ove skupine.
- Najprije smo pedoće pojili na buzaru! To je bitno. Pa smo ih prali sa spužvom i svakog izbušili bušilicom. Išlo je i po 150, 200 pedoća samo za kapu. A na alegorijskim kolima jedan veliki pedoć se otvarao i zatvarao, u njemu su bili cura i dečko u rozo obučeni, prisjeća se Macan.
- Zašili smo ih na kapu, pedoći su zveckali! Ludilo! Još je i Pletikos napisao pjesmu na tu temu, priča Zdravko dok mu se tijelo drmusa u ritmu zveckajućih školjaka.
I u ludilu mora biti reda
I krene tako priča i prisjećanje svakog odlaska, u Buzet, u Rijeku, na selo. I svaka je priča luda. Živolić se prisjeća da su se u Buzetu od kiše sa šleperom sklonili pod nadstrešnicu benzinske crpke, pa još i zapalili roštilj! Na šleperu je i inače 50 ljudi, koji plešu, skaču, a pod nogama i dobrim vibracijama cijela šasija kamiona poskakuje i uvija se. I sve to prati muzika iz 5.000 vati jakih zvučnika!
- I u Rijeci, na kraju karnevala, svako lito prašimo na gatu. Nedaju se Fiumani s rive ča. Ljudi skaču oko našeg kamiona, muzika trešti, Fiumani su se naučili da mi radimo štalu, priča Živolić. A, po povratku iz Rijeku, nadovezuje se Macan, uglavnom svi iscrpljeni spavaju. Ove godine bit će u Rijeci, europskoj prijestolni kulture, još i luđe i duže i veće.
Macan, zadužen za transport maškara, jedan je od rijetkih koji si ni u tom ludilu ne smije dati oduška. Dok drugi luduju, on glumi i oca i mater i policiju.
- Sve je dozvoljeno, pleši, ljubi, skači, pij, ali incidenta ne smije biti. I u tom ludilu mora biti reda, tko jednom nešto ružno napravi, u maškare se neće vratiti, zaključuje Macan.