RAZGOVOR
IVAN ŽAGAR: "Iskreno, bilo me strah IDS-a zato što sam ravnatelj u školi čiji je osnivač Županija. Bojao sam se mogućeg revanšizma"
Ivan Žagar (Snimio Milivoj Mijošek)
"Baš ovdje, ispred palače na Forumu, masovno smo prosvjedovali 2005. godine zbog lošeg standarda studenata. Okupilo nas se na stotine. Istovremeno sam bio i u Demonima, ali to je druga priča", prisjeća se profesor Ivan Žagar, novi pulski gradski vijećnik s liste Filipa Zoričića i ravnatelj medicinske škole, dok sjedimo u kultnom Cvajneru i razgovaramo o njegovom novom političkom angažmanu, medicinskoj školi, istarskom nogometnom prvoligašu, navijačima, ali i njegovom političkom svjetonazoru.
Podsjetimo, koncem daleke 2005. godine tada 26-godišnji
Žagar, student četvrte godine Filozofskog fakulteta koji je iz rodnog Zemuna u Pulu došao deset godina ranije, vodio je protest pod sloganom "podne nam je", kojim su studenti tražili očitovanje gradske vlasti o studentskom centru, menzi, popustima na kulturna događanja, te 50-postotnom sniženju cijene autobusnih karata. Nezadovoljstvo je, naime, barem ako je suditi po novinskim natpisima iz arhive, eskaliralo nakon susreta studenata s tadašnjom dogradonačelnicom Vesnom Petrović,
Kako bilo, službena mu je biografija podosta štura, a javnosti je poznat tek kao nekadašnji vođa pulskih Demona i ravnatelj medicinske škole. Uz to, doktorand je suvremene povijesti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, suautor dviju knjiga o razvoju istarskog turizma i dobitnik nagrade za popularizaciju povijesti Hrvatskog nacionalnog odbora za povijesne znanosti.
- Iz Zemuna ste se u Pulu preselili sa 16 godina, dakle 1996. Je li razlog bio rat?
- Ne mogu reći da je direktno zbog rata, no indirektno svakako. Vladala je atmosfera nelagode. Znate, Zemun je dio Beograda, a mi smo Hrvati, pa je bilo dosta pritisaka na moje roditelje. Ipak, otvorenih prijetnji nije nikada bilo, uglavnom se radilo o neugodnim telefonskim pozivima. Oni su se nastavili i pojačali baš nakon Oluje, pa je otac ubrzo dao otkaz na poslu. Jednostavno mu nije bilo ugodno raditi u takvom okruženju.
- Kako to da je odluka pala baš na Pulu?
- Roditelji su se htjeli preseliti u Hrvatsku, konkretno na more. Nakon što smo rasprodali sve nekretnine stigli smo u Pulu. Inače, otac je Hrvat iz okolice Vinkovaca, a mama iz Zemuna, iz miješanog braka Mađara i Srpkinje.
- Što je adolescentu značila takva promjena sredine?
- Srušio mi se svijet. U Medulinu smo kupili zemljište i gradili kuću, a ja sam nakon svega dva tjedna krenuo za Rijeku u medicinsku školu za zubnog tehničara budući da u Puli nije bilo tog smjera. Tako sam bio još dodatno odsječen od obitelji i nije mi bilo baš lako. Štoviše, mogu reći da mi je to bilo najteže razdoblje u životu. Još uvijek sam pričao srpski dok se nisam privikao i promijenio govor.
- Jeste li se u Puli osjetili dobrodošlo?
- Odlično. Melem. Uopće se nisam osjećao kao strani element. No ipak su trebale godine da prebrodim to što sam iščupan iz svog rodnog grada i priviknem se do kraja.
- Osjećate li se kao Puležan?
- Sada se najviše osjećam kao Puležan. Imam kćer od osam godina koja je ovdje rođena i ovdje sam više od pola života.
- Doktorand ste. Imate li akademskih ambicija? Želite li predavati na fakultetu?
- Uskoro ću doktorirati ali nemam ambiciju raditi na fakultetu. Imao sam takvih ideja ranije, ali sada više ne. Tema doktorata je odnos nogometa, navijača i nacionalizma od Titove smrti do raspada Jugoslavije. Naime, krajem osamdesetih je tinjala anti-državna atmosfera, s primjesama nacionalizma, ali je sve bilo poprilično benigno. No, kada su Milošević i Tuđman došli na vlast, na stadionima su se počeli čuti ekstremniji povici. Devedesetih je nacionalizam postao dio svakodnevne politike, i to je bilo tadašnje stanje svijesti.
- Tada se nacionalizam, odnosno agresivno naglašavanje nacionalne pripadnosti, uglavnom koristio u službi huškanja. Može li to biti ikako pozitivno?
- Svaki nacionalizam je apsolutno nepoželjan u društvu 21. stoljeća.
- Vratimo se navijačima. Njih se gotovo uvijek veže uz političku desnicu, a nerijetko koriste ustaške simbole i parole.
- Apsolutno, ni u kom smislu, ne podržavam to. Smeta mi i relativiziranje pozdrava "za dom spremni" koji se pokušao provući kroz činjenicu da su ga koristile pojedine postrojbe u ratu. Što god podsjeća na ustaše nije poželjno u hrvatskom društvu 21. stoljeća.
- Gdje ste vi zapravo po pitanju političkog svjetonazora?
- Pa zapravo, ni na nebu ni na zemlji, kako bi se reklo. Nit' sam lijevo, nit' sam desno, a niti u sredini.
- U društvenom smislu, konzervativizam ili liberalizam?
- Definitivno liberalizam. Takve pozicije guraju društvo i svijet naprijed, dok konzervativna stajališta pokušavaju zadržati status quo.
- Spustimo se na lokalne teme. Koliko se dugo planira zamjena u redovima nezavisne liste između Selme Ibrišagić i vas? Pisali smo o njenom odlasku prije više od mjesec dana. Dakle, nije bilo preko noći.
- Kolegica Selma počinje raditi na novom poslu gdje neće moći izostajati i odlučila je ustupiti mjesto sljedećem na listi, dakle meni. S druge strane, moj je posao drugačiji, nisam striktno vezan za jedno mjesto i mogu rasporediti obaveze kroz cijeli dan.
- Osjećate li se spremnim? Što po vama podrazumijeva posao vijećnika?
- Današnja politička situacija puno je složenija nego što je to bio slučaj ranije, a samim time je posao vijećnika teži. Prije je IDS držao većinu koja je bila stabilna, dok je sada, posljednjih osam mjeseci, situacija često turbulentna. Kolegicu Selmu ću naslijediti u dva odbora. Trebat će mi vremena da se uhodam, a bit će potrebno i puno komunikacije s koalicijskim partnerima.
- Koje su politike vaš forte? Za što se planirate posebno zalagati?
- Obrazovanje mi je u tom smislu najbliži fah, budući da sam oduvijek u sektoru školstva, a sada sam i ravnatelj škole. Također, tu su i sport i kultura u jednom širem smislu. U sportu sam promatrač, pogotovo kada je riječ o našem nogometnom prvoligašu, pa mislim da bih mogao prepoznati probleme koji postoje. Kulturom sam se bavio kroz predstavljanje povijesnih knjiga, moderiranje okruglih stolova i tribina, te generalno kroz doticaj s ljudima iz kulture.
- Je li vam osobno, vrlo blisko prijateljstvo s Filipom Zoričićem svojevrsna prednost ili, pak, uteg?
- Još uvijek gledam sve kroz prijateljstvo, iako se navikavam doživljavati ga i kao gradonačelnika. Mi smo prijatelji već 22 godine, puno se družimo. On je gotovo oduvijek imao strast prema politici, dok ja nisam bio u tome. Uoči lokalnih izbora, Filip me pitao želim li biti aktivan. Vidio sam da je u tom krajnje ozbiljan. Iskreno, bilo me strah IDS-a zato što sam ravnatelj u školi čiji je osnivač Županija. Bojao sam se mogućeg revanšizma.
- Unutar vaše nezavisne liste postoji jedan, recimo to tako, niži ešalon koji ne krije nezadovoljstvo.
- Nakon izbora u aktivnu su vlast ušli Filip, pa Močenić i Ademi kao njegova najuža suradnica. Od nedavno je ušla Ivana Sokolov. Uz njih, tu su i četiri gradska vijećnika. To je osam od 21 ljudi koji su s naše liste aktivno ušli u politiku. Mi nismo stranka, niti smo tako ikada funkcionirali, već nezavisna lista koju je okupio Filip. Nemamo svoju stranačku strukturu, a nitko od nas, osim Filipa, se nikad nije bavio politikom.
- Dakle, što se dogodilo s preostalim članovima liste?
- U međuvremenu se, nakon osam, devet mjeseci malo protreslo sito i neki su ljudi otpali. Oni većinom nisu sebe pronašli u čitavoj priči. Još uvijek su tu, ali nisu gotovo nikako aktivni. To je prirodan proces. Nemamo plan od liste raditi stranku, iako je postojao nekakav pokušaj s udrugom #PulaGRAD da se malo zadrže ljudi i da se napravi struktura. Međutim, to nije držalo vodu i od toga se odustalo.
- Ta je udruga, recimo, zamjena za stranku, ali bez ideološke pozadine i jake strukture?
- Tako je, možemo to tako reći. Nedostatak strukture se, međutim, pokazao kao problem. Sve je još uvijek svježe, treba još vremena da bi se mogla ustrojiti nekakva stranačka organizacija.
- Kako to da izlazite iz Upravnog odbora NK Istre 1961? Tajming se poklopio s našim pisanjem o tome. Je li, u tom kontekstu, postojao neki negativan razlog zbog vašeg izlaska ili je razlog isključivo nespojivost te funkcije s vijećničkom?
- Otkako sam ušao u odbor, shvatio sam da se novi vlasnici zaista brinu o svemu i da su osigurali svu moguću infrastrukturu. Klub je financijski stabilan. Ono što nisam shvaćao ranije, a sada mi je jasno, jest da svaki ozbiljniji klub mora imati svoj kamp. Njima je u trenutku dolaska bilo obećano mjesto za kamp. Krivo mi je što je baš u trenutku mog dolaska ispalo kao da Istri 1961 branimo Marsovo polje i nudimo tamo neke sulude lokacije. Kada je Filip došao na vlast, shvatio je da nije sve tako jednostavno, te počeo tražiti alternativno mjesto, i to nakon što je proučio ugovor u kojem država daje Gradu Puli zemljište na Marsovom Polju na korištenje bez prava davanja trećoj pravnoj osobi bez pisanog pristanka države.
- Nije, međutim, ostavio rezervu oko Marsovog polja. Doslovno je rekao da tamo neće biti kamp, pa se predomislio.
- Ne mogu pričati u njegovo ime. Mogu samo reći da je postojala najbolja moguća volja da klub dobije kamp. Poslije je u igru ušao i Medulin, a moram vam reći da sam izrazito protiv toga. Ne razumijem zašto bi kamp Istre 1961 bio u drugoj općini, kada u Puli imamo toliko prostora. Medulin je daleko.
- Hoće li kamp NK Istre 1961 biti na Marsovom polju?
- Toplo se nadam da hoće. Čini mi se da smo najbliže toj soluciji, te da treba samo dobiti dopuštenje nadležnog ministarstva.
- Tko dolazi umjesto vas kao predstavnik grada u Istru 1961?
- To se još uvijek ne zna. Filip mi je rekao da razmislim tko bi bio idealan. Bit će javni natječaj, pa ćemo vidjeti tko će se javiti.
- Prošle godine u srpnju digli ste buru oko NK Istre 1961. Pritom mislim na vas i gradonačelnika. Nakon što je Zoričić iznio niz prilično snažnih optužbi prema upravi kluba, spominjući nezakonite radnje i stavljajući pod upitnik pozicije čak trojice od petorice članova uprave, a bilo je riječ i o izvještajima koje klub nije, po vama, predao na vrijeme. Je li bilo baš tako strašno? Niste li se malo zaletjeli iz potrebe za pokazivanjem moći? Sada vidimo da nije bilo pretjerano "hitnog" razloga za vaše postavljanje.
- Dobro pitanje. [šutnja]. Ne mogu komentirati što je Filip rekao. Mislim da je to bilo važno zbog buduće komunikacije između kluba i Grada.
- U vašem je mandatu zgotovljen projekt obnove Medicinske škole, neki kažu najmodernije škole u Hrvatskoj. Međutim, ona nema dvoranu za tjelesni i zdravstveni odgoj. Kako mislite pristupiti tom problemu?
- Učenici triju pulskih škola rade tjelesni na Pattinaggiu, a ono je dosta daleko od naše škole. Recimo, ako pada kiša djeca kisnu. Naše zemljište nije veliko i pored škole jednostavno nije bilo mjesta za dvoranu. Zasad još uvijek uhodavamo samu novu zgradu, a iduće što ćemo napraviti je otvaranje novog smjera za zubne tehničare, pa ćemo potom oko jeseni razmišljati kako dvoranu približiti školi.
- Jeste li razmotrili opciju najbliže dvorane Talijanske škole?
- Tu dvoranu koriste i srednja i osnovna talijanska škola, pa je ona zauzeta do 14. listopada. Tako da, nažalost, ništa od toga.
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
