Šutnja koja vlada u IDS-u otkako je, nakon pokretanja stegovnog postupka, istarski župan i bivši predsjednik Boris Miletić napustio stranku naprosto bode uši. U javnosti je štošta ostalo nepoznato, pa tako i kako će, odnosno hoće li uopće dojučerašnji Miletićevi ađutanti sada surađivati s njim u Županiji. Jedini koji je u ovom trenutku smogao hrabrosti dati intervju za Glas Istre je Ivan Glušac, šef Kabineta župana i bivši direktor gradskog poduzeća Pula Sport, s kojim smo razgovarali o IDS-u, odnosima u Županiji, ali i o dugovanjima koja je Gradu Puli ispostavio novi vlasnik Uljanik Standarda, a tiču se i Pula Sporta.

- Biste li ovu sadašnju situaciju nazvali u najmanju ruku nezgodnom u smislu da je župan Boris Miletić izašao iz IDS-a, a Vi ste i dalje u toj stranci. Kako ćete odsada funkcionirati?

- Odlično, kao i do sada. S Miletićem sam već surađivao dok je bio gradonačelnik Pule, a ja direktor gradske tvrtke Pula Sporta. On je mandat za župana dobio od građana i naravno da normalno surađuje s pročelnicima. Valja napomenuti da je od 14 pročelnika u Županiji samo četvero ili petero njih iz IDS-a. Mislim da kolege nemaju nikakvih problema zbog suradnje sa županom, niti mi koji smo još članovi stranke.

- Kad kažete da ste još član IDS-a, podrazumijeva li to da biste uskoro mogli izaći iz nje?

- Pa ne znam. Jedan sam od, da tako kažem, čudnijih članova stranke jer sam u nju ušao iz Zagreba, što je sigurno raritet u IDS-u. Ušao sam vjerujući u ideje i politike IDS-a…

- Pojasnite mi to da ste ušli iz Zagreba. Koliko znam, odavde ste.

- Živio sam 19 godina u Zagrebu i u to sam vrijeme ušao u stranku. Prije toga sam uvijek bio glasač IDS-a. I nisam u stranku ušao zbog posla. Imao sam posao koji sam dobio putem javnog natječaja, radio sam u Knjižnicama Grada Zagreba. Imam dvije fakultetske diplome, apsolvent sam novinarstva… Hoću reći da sam imao stalni posao. U Sabor sam otišao s posla na neodređeno. U isto sam vrijeme dobio ponudu od dotadašnjeg poslodavca da vodim Radničku biblioteku u Zagrebu, i to za višu plaću.

- Mislio sam da ćete reći Radničku frontu.

- Ne, biblioteku. Iako nikad nisam skrivao da sam lijevih uvjerenja, a takav mi je i obiteljski background. Uglavnom, u Sabor sam otišao na istu plaću, ali na određeno. Stoga nitko ne može reći da sam ušao u IDS da bih dobio posao.

- Međutim, takvih nagađanja ima.

- Ima, naravno. I ne samo to, ima i lažnih tekstova da sam prvi posao dobio 2013., a ustvari sam ga dobio, i to stalni, u studenom 2004. I da ni za jedan posao koji sam radio nisam imao kvalifikacije, što je notorna laž.

- Ali ste zahvaljujući IDS-u bili direktor Pula Sporta, a sada i županijski pročelnik.

- Zahvaljujući IDS-u sam došao u njihov saborski Klub. Tu naravno da dolaze, da tako kažem, politički ljudi. Nakon toga, odlaskom Bernarda Zenzerovića s mjesta šefa Kabineta ministra turizma Darka Lorencina, došao sam u Ministarstvo. I to na osnovu takozvanih revolving ugovora, odnosno nije se raspisivao natječaj, ali niti se nije zasnivao radni odnos za stalno; odlazilo se zajedno s ministrom. Na mjesto direktora Pula Sporta došao sam javnim natječajem, za razliku od nekih direktora gradskih poduzeća koji se sada imenuju bez natječaja, što, istina, Skupština društva ima zakonsko pravo učiniti, no tada je raspisan javni natječaj. Na njega je pristiglo pet molbi, moja je jedina ispunjavala uvjete. Ostale četiri nisu, čak ni formalne.

- No, ti su natječaji bili pro forma. I sad su, da se razumijemo.

- Iako znam na što ciljate, svaki natječaj je vrlo služben postupak. Dolaskom u Pula Sport uveo sam praksu da se za svako radno mjesto mora raspisati natječaj. Što nije zakonska obaveza. Otprilike polovica direktora gradskih poduzeća, dok je na vlasti bio IDS, nije bila u toj stranci. Također, odlaskom Giordana Škuflića s pročelničkog mjesta, u Gradu Puli više nijedan pročelnik nije bio član IDS-a.

- Što Miletiću mnogi u IDS-u i zamjeraju.

- Da, no prebacimo se na Županiju. Poznato je da su osnivači svih srednjih škola u Hrvatskoj županije. Sadašnji pulski gradonačelnik dolazi s mjesta ravnatelja Gimnazije, HDZ-ova kandidatkinja za županicu Irena Hrstić ravnateljica je Opće bolnice Pula… Takvih slučajeva nema nigdje osim u Istri, toliko o priči da i čistačice moraju biti članice stranke.

- Bili ste i po raznim nadzornim odborima…

- Bio sam u svom životu u tri. Godinu dana u Brijuni rivijeri, tri u Vodovodu i četiri godine u Zračnoj luci Pula. Nisam više ni u jednom. Automatizmom sam, kao tajnik Kabineta ministra, bio predsjednik Nadzornog odbora Brijuni rivijere, kao i tajnik prije mene i poslije mene osoba iz Ministarstva turizma.

- Zračnu luku Pula ste nadzirali godinu dana.

- Ne, puni mandat, četiri godine.

- Mislim na mjesto predsjednika Nadzornog odbora.

- Predsjednik sam bio šest, sedam mjeseci, od prosinca 2020. do lipnja 2021.

- Otac Vam je radio u Zračnoj luci.

- Otac je tamo radio 41 godinu, bio je predsjednik sindikata i u vječnim sukobima s Upravom. No, moj je otac 2015. otišao u mirovinu.

- Vratimo se na Vaš odnos sa županom. Jeste li od stranke dobili kakve naputke kako biste se trebali ponašati spram njega?

- Ne. Ono što ja iščitavam jest da će IDS podržavati župana, da će ga podržavati kroz rad Skupštine.

- Je li vas pročelnike iz IDS-a župan zvao na sastanak nakon što je istupio iz stranke da vidi kako tko diše?

- Nije bilo nikakvih sastanaka, ni s pročelnicima ni s direktorima i ravnateljima koji su članovi stranke, a rade u županijskim tvrtkama i ustanovama. Pročelnici su prije svega profesionalci, kao i župan i zamjenici, ali i ostali djelatnici Županije.

- Kako Vi kao IDS-ovac gledate na ovu situaciju, na stegovni postupak protiv Miletića, na njegov izlazak iz stranke?

- Mislim da je povod za pokretanje stegovnog postupka vrlo banalan, a uzroci su vjerojatno dublji. Tijekom ljeta smo imali unutarstranačke izbore i dobro se gledalo da nitko od ljudi koji su označeni kao oni koji pripadaju, uvjetno rečeno, struji Borisa Miletića ne dođe ni na kakvu stranačku poziciju. A to su redom intelektualci ili ljudi koji imaju izgrađen svoj čvrsti politički stav.

- Na koga konkretno mislite?

- S Puljštine Tamara Brussich, Marin Lerotić, moja malenkost ili Valter Boljunčić koji je bio predsjednik Zajednice podružnica IDS-a Puljštine i možda najbolji predsjednik pulske podružnice u njenoj povijesti, a sada nema nikakvu funkciju u stranci. Tek je sada, nakon što su u stranci odlučili tri IDS-ova vijećnika u pulskom Gradskom vijeću zamijeniti, uspio ući. Zanimljivo je i da niti jedan saborski zastupnik nema stranačku funkciju. Ono što je pravo pitanje jest može li ovaj sastav Predsjedništva pulskog IDS-a, u kojem je doduše i Fabrizio Radin kao intelektualac par exellence, odgovoriti na sadašnju činjenicu da se IDS prvi put nakon 17 godina našao u opoziciji u Puli. Imaju li oni spremni nekakve politike i planove? Šest mjeseci nismo ništa čuli od njih.

- Zvučite kao unutarstranačka oporba. Možda su te podjele u medijima malo isforsirane, ali svejedno ću Vas pitati jeste li miletićevac?

- Član sam IDS-a. Dvije sam godine bio član dok je predsjednik bio Ivan Jakovčić, zatim je sedam i pol godina bio Miletić, a sada je Dalibor Paus. Nije stvar pripadate li jednoj ili drugoj struji, frakciji, što god, već gledate ono što je najbolje za stranku. A ja mislim da je najbolje da ljudi koji mogu najviše potegnuti budu aktivno uključeni u rad, dok se trenutno gleda kako ih što više isključiti.

- Jeste li Vi isključeni?

- Od značajnije političke uloge svakako da. Na unutarstranačkim izborima u Puli dao sam podršku Marinu Lerotiću i bio na njegovoj listi kao potencijalni član Predsjedništva pulske organizacije, no nisam prošao na unutarstranačkim izborima. To je bio prvi put da sam se natjecao. Prije toga nisam nikada bio ni na kakvoj listi, ni za Gradsko vijeće, ni za Županijsku skupštinu.

- Niste se nikada politički testirali?

- Nisam.

- Ne zna se jeste li pozitivni ili negativni.

- Smatram da sam pozitivan.

- U ovoj je pandemiji pozitivnost dobila sasvim drugačije značenje.

- (Smijeh) U pravu ste, ali vratimo se na političko testiranje. Istina je da sam bio jedino na listi na ovim posljednjim unutarstranačkim izborima na kojima je za predsjednika pulskog IDS-a izabran Daniel Deković.

- U kakvim ste odnosima s njim?

- Korektnim. Nemam njegov broj mobitela, a mislim niti on moj. No, prednost bih uvijek dao Lerotiću. To je moje mišljenje i nemam problema izreći ga.

- Ako ćemo opet o frakcijama, onda moram primijetiti da Lerotić slovi za miletićevca.

- Ljudi koji nisu spadali ili sada ne spadaju u one koji podržavaju Miletića bili su i predsjednici podružnica i članovi Predsjedništva stranke, zamjenici gradonačelnika. Kako to da je sada odjednom Miletić veliki autokrat, a oni su bili na pozicijama u stranci? Dok mnogi koji su u proteklih sedam mjeseci bili označeni kao previše odani županu - nisu. Vrlo čudno, zar ne?

- Zašto se nikada niste politički testirali kod birača? Trenutno ste na visokoj funkciji u Županiji. Ne mislite li da je za to potrebna i nekakva potvrda na izborima?

- U IDS-u izborne liste i kandidate za funkcije biraju predsjedništva lokalnih podružnica i Predsjedništvo, a ja im se očito nikada nisam našao u fokusu. Doduše, nisam ni tražio da budem na listama, ali nisam bio ni predložen.

- Kako to da Vam Miletić nije takvo što omogućio?

- Ne znam, dobro pitanje. Oni koji kao nisu bili njegovi ljudi našli su se na listama, a mi koji smo kao njegovi nismo.

- Kako ova situacija u IDS-u izgleda iz Vaše perspektive? Miletić je izašao iz IDS-a. Je li to dobro za stranku, hoće li stranka doživjeti katarzu zbog toga? Moram podsjetiti da nije samo Miletić taj koji je napustio IDS. Tu je i Filip Macan iz Vodnjana. Radi se o jakim imenima.

- Mislim da je poraz svih nas u stranci što smo nakon 29 godina izgubili poziciju župana. Također, ne znam po čemu bi to izlazak Miletića iz stranke označavao katarzu za IDS. Ta teorija pojavljuje se u nekim medijima, pogotovo na jednom portalu, kao i kod određenih opozicijskih političara u Županijskoj skupštini. Igraju na tu kartu da odlazak Miletića znači katarzu za IDS. A kad vam netko van stranke daje pohvale, to je uvijek sumnjivo. Da se nadovežem na ono Vaše pitanje o političkom testiranju, Miletić je na tom testu svaki put pobijedio.

- Zadnje izbore za župana dobio je sa svega osam glasova razlike.

- Nije s osam, dobio ih je s 40. I to u drugom krugu, dok je u prvom krugu dobio glasova kao svi protukandidati, njih troje, zajedno. Dogodilo se to da gradovi koji su najveće uporište IDS-a nisu morali izlaziti u drugi krug izbora za gradonačelnika, dok je u drugim gradovima, gdje se išlo u drugi krug, bio jako veliki odaziv birača. Treba napomenuti i da se uoči drugog kruga dogodio onaj slučaj s nekoliko novinara i novinarki Glasa Istre od kojih je jedna životna partnerica kandidata koji se natjecao za župana.

- Mislite da postoje samo vanjski krivci, da nitko u stranci nije kriv što ste izgubili više gradova i općina?

- Ne. Govorim o izborima za Županiju. Miletić je u prvom krugu dobio 47 posto glasova, a IDS s partnerima u Županijskoj skupštini 23 od 41 vijećnika. To je uvjerljiva pobjeda. Što se tiče gradova, svi su imali autonomiju izbora kandidata, a političku odgovornost je, naravno, snosio tadašnji predsjednik stranke, a sadašnji župan, davši ostavku na tu poziciju u IDS-u po zapovjednoj odgovornosti.

- Militaristički zvuči.

- Njegov je potez bio korektan. No, moram podsjetiti da je 2017. IDS pod Miletićevim vodstvom zabilježio rekordan rezultat na lokalnim izborima kakav nije postignut od 1997. Naravno da je ovaj posljednji gubitak Pule, Buzeta, Vodnjana, Pazina bio drugačiji i da se ne može reći da su to bili očekivani rezultati.

- Imam jedno hipotetsko pitanje na koje vjerojatno nećete odgovoriti, ali probat ću. Dakle, da sutra Miletić osnuje novu stranku, biste li mu se pridružili?

- Poznavajući njega i njegov rad, neće osnovati novu stranku.

- Bili ste direktor Pula Sporta kada je to poduzeće koristilo opremu Uljanik Standarda, za čiji najam sada novi vlasnik te firme traži milijunski iznos od Grada Pule. Zbog čega Pula Sport nije prije dražbe Uljanik Standarda riješio s tom tvrtkom pitanje imovine, odnosno korištenje kosilica i traktora, što li je sve bilo?

- Radi se o jednoj kosilicu i jednom traktoru, i to uz napomenu da je traktor korišten tek od ožujka 2021. kada više nisam bio u Pula Sportu.

- Zašto niste riješili te odnose s Uljanik Standardom? Bilo je jasno da odlazi u stečaj?

- S 1. ožujkom 2019. preuzeli smo od njih teniske terene na Bunarini, sportsko-rekreacijski centar Veruda, a boćalište godinu dana ranije. Tamo smo zatekli traktor i kosilicu te popis inventarne robe. Tadašnji je direktor Uljanik Standarda Kazimir Pavletić vrlo brzo tražio da se vrati sve što je njihovo, što mi nismo ni osporavali. S druge strane, ta je firma imala dugovanja prema Gradu. Čim smo preuzeli te objekte od Standarda, odmah prvi tjedan, tražio sam da se krene u razgovore da se ustanovi čije je što, da se procijeni vrijednost i da se to prebije s dugovanjima koje je imala ta Uljanikova tvrtka prema Gradu. Spomenuti je traktor Pavletić odmah odvezao i ja ga do 31. prosinca 2020., do kad sam bio na čelu Pula Sporta, više nisam vidio. Razgovarali smo o potraživanjima Grada prema Uljanik Standardu. Razgovore je u ime Grada sa Standardom vodio Nebojša Nikolić, koji je i danas pročelnik te je postao i direktor gradske tvrtke Fratarski od koje Uljanik Standard sada također potražuje novac. Međutim, došla je korona i ti razgovori nisu finalizirani, što me jako frustriralo. Kolega Samuel Smailbašić, koji me naslijedio na čelu Pula Sporta, uspio je potpisati ugovor o besplatnom korištenju tog traktora koji je bio odvezen pa su ga nakon dvije godine vratili nama.

- Tko ga je i zašto vratio?

- Ne znam, ja više nisam bio u Pula Sportu. Bitno je istaknuti da je vrijednost imovine Standarda bila, barem što se tiče Pula Sporta, puno manja nego što su bila potraživanja Grada. Oni su dva puta radili reviziju poduzeća i nikakvi dugovi Pula Sporta i Fratarskog nisu pritom bili zabilježeni. No, napominjem da tu nije bilo ugovornog odnosa. Zato je upitno na čemu Standard zasniva ovaj dug. S druge strane, sve što smo preuzeli od Standarda, a tiče se čvrstih objekata osim boćališta, bilo je u izuzetno lošem stanju.

- Prozivaju Vas za financijske izvještaje, da je Pula Sport zapravo bio veći gubitaš nego što je to bilo prikazano.

- Pula Sport ima dvije vrste i prihoda i rashoda. U jednu vrstu prihoda računaju se kapitalne pomoći, odnosno krediti koji se plaćaju iz gradskog proračuna, zbog čega oni nisu realni. Realni prihodi su iznosili 12 milijuna kuna, a od toga je pet milijuna ostvareno na slobodnom tržištu. Što se tiče ukupnih rashoda, odnosno gubitaka koje spominje Danijel Ferić, radi se o pet milijuna kuna amortizacije. Dakle, riječ je o knjigovodstvenom gubitku, a ne o gubitku novca. U 2019., zadnjoj normalnoj godini, realni prihodi su rasli 6,7 milijuna kuna, a rashodi 6,2 milijuna u odnosu na 2016., zadnju godinu kada nisam bio direktor. Jedina godina u kojoj je realno bilo gubitka je ona kada je započela korona. Do korone je moja EBITDA u kumulativu, od početaka mandata, bila za više od pola milijuna kuna u plusu. S time da sam od prvog dana mandata ostao bez 1,3 milijuna kuna stvarnog novca prihoda na godišnjoj razini jer je završio prijeboj PDV-a za plaćanje javno-privatnog partnerstva za izgradnju Doma sportova, što je u kumulativu gotovo šest milijuna za trajanje mandata. Taj je ugovor sklopio gradonačelnik Luciano Delbianco u ime Grada.Kad je počeo lockdown u ožujku 2020., mi smo na žiro računu firme imali 700 tisuća kuna uz plaćene sve obaveze. Ako ste vi realni gubitaš, kako možete imati novac na računu? To da je Pula Sport gubitaš stara je tema koja se provlačila kroz Gradsko vijeće, gdje je Ferić imao istu tezu i uporno je ponavljao, želeći stvoriti lažni dojam u javnosti da se radi o poduzeću koje nije likvidno, koje ne može servisirati svoje obaveze i ne može isporučivati usluge. To je apsolutno netočno. Stvarni su problemi došli tek s koronom. Pula Sport nije mogao obavljati većinu svojih djelatnosti mjesecima.

- Dakle, firma ulazi u probleme, a Vi odlazite na mjesto pročelnika Kabineta župana.

- Pula Sport smo počeli izvlačiti iz problema u drugoj polovici godine. Do tada sam imao gotovo četiri milijuna kuna manje realnih prihoda, a rashoda samo milijun i pol manje. Naprimjer, smije trenirati samo par sportaša, ali bazen mora biti zagrijan kao da ih je unutra nekoliko stotina. Taj sam minus, prije no što sam otišao, uspio smanjiti na 1,5 milijuna, a Smailbašić je nastavio tim tempom pa je Pula Sport na koncu poslovao pozitivno.

- Spominju se u javnosti i ugovori koje ste sklapali s novinarima Glasa Istre. Jeste li time htjeli peglati svoj imidž?

- Nijedan direktor prije mene niti poslije ne bi dobio duplericu u Glasu Istre da mu je temperatura u bazenu 27,5, a ne 27,7 stupnjeva. Ili na dan otvaranja bazena, projekta koji je čekan 40 godina i na koji sam izuzetno ponosan, izađe članak u Vašim novinama da je drugi naš objekt pošaran grafitima na pročelju. Ako to izgleda kao peglanje imidža, onda u redu. Ali stvari stoje drugačije. Napravili smo mrežnu stranicu Pula Sporta, krenuli marketinški ojačavati firmu jer smo ostvarivali puno više komercijalnih prihoda i za te je stranice netko morao pisati tekstove. Vaš je kolega potpisao ugovor i isporučivao tekstove za web. Svaki taj ugovor je evidentiran, plaćen je porez i podnesen je izvještaj za njega koji je evidentiran uz ugovor.

- Koliko ste tom kolegi ukupno platili za njegove usluge?

- U tri godine bruto oko 90 tisuća kuna. Podsjećam da se tada gradio gradski bazen, koji je nota bene po kvadratu koštao tisuću dvjesto kuna manje nego bazen u Velikoj Gorici koji se gradio u isto vrijeme, što je otprilike sedam milijuna manje u apsolutnim brojevima. Da se gradio europskim novcem, za medijsku bi promociju morali platiti barem 10 do 15 posto ukupne investicije, odnosno od šest do deset milijuna kuna, a platili smo 90 tisuća. Zato ne vidim što je tu sporno.

- Sporno je kad novinara plaća javna tvrtka oko koje bi trebao biti objektivan. Može li to biti ako ima ugovor s vama?

- Zar sam trebao angažirati stolara da piše tekstove o sportskim objektima i sportskim događajima? Ponavljam, za stranice tvrtke. U našem gradu imate sportske novinare u Glasu Istre, i to je to. Nije bilo baš nekog izbora. A koliko je medijske objektivnosti kad skupljate podatke preko zahtjeva za pristup informacijama po Gradu i gradskim tvrtkama i plasirate ih kroz medij u kojem vam radi životna partnerica, a taj medij producira na desetke tekstova o tim podacima koji se prikazuju izvan svakog konteksta.

Povezane vijesti

• FINANCIRANJE KAMPANJE ZA ISTARSKU ŽUPANIJU: HDZ dobio čak 100.000 kuna od jedne tvrtke
• ANJA ADEMI OBJAVILA TKO JE UPRAVLJAO DRUŠTVENIM MREŽAMA GRADA PULE U VRIJEME VLASTI IDS-a. Zoričić: "To je tragično, da su ti ljudi na takav način to radili. Tamo su imena ljudi koji nisu dobri"
• Zoričić poziva na prijevremene izbore za župana i Županijsku skupštinu