Najava ozbiljnijeg povratka u politiku ili tek želja da se aktivno doprinese dobrobiti vlastitog kvarta. Neka su to od pitanja koja su se proteklih dana mogla čuti u javnosti kad se na nezavisnoj listi za izbore u MO Stari Grad pojavilo ime ravnatelja pulske gimnazije Filipa Zoričića. Premda je svojevremeno, istupajući iz političkog projekta Ladonja, na Facebooku napisao "nije politika za mene", Zoričić je kroz brojne društvene aktivnosti pokazao da ima i potencijala i talenta za nju.
Nedjeljni uspjeh nezavisne liste kojoj pripada zbog zdravstvenih tegoba nije mogao proslaviti sa svojim kolegama, a u telefonskom razgovoru otkrio nam je znači li ovaj angažman da se ipak predomislio i da ponovno ozbiljnije razmišlja da zapliva i "dubljim" političkim vodama. Jedna od gradskih priča je i ona o novoj nezavisnoj političkoj platformi koju oko sebe navodno namjerava okupiti Tomislav Tomašević iz inicijative "Zagreb je naš", a u koju bi se mogao uključiti i naš sugovornik. No on to, bar zasad, demantira.
"Kad god je netko društveno angažiran, a ja kao ravnatelj Gimnazije i voditelj Memo muzeja itekako jesam, normalno je da uz kavu ljudi daju pitanja i odgovore i s time se treba nositi. Danas je sve politika i ja sam onda politički angažiran još od svojih srednjoškolskih dana. Međutim, sad sam posvećen Gimnaziji i mjesnom odboru", kazao nam je Zoričić. Tomašević je, dodaje, hrabar čovjek jer je u velikom ringu, i njegov dragi kolega s Akademije za politički razvoj, no o zajedničkoj politici, kaže, nikad nisu razgovarali.
"Sviđa mi se politika gradonačelnika Bjelovara Darija Hrebaka ili gradonačelnika Vrgorca Ante Pranića i ekipa iz Pametno. U Puli volim kako se za grad bori Dušica Radojčić, ali i kako o politici promišlja i kako nastupa Boris Miletić. Sve to naglašavam jer sam za pomirbenu, uključivu, transparentnu i konstruktivnu politiku. Politiku koja ne brblja, već koja daje rješenja, a za to nam trebaju novi i hrabri i moralni mladi ljudi u politici. Zato je prilika da se sve velike i veće stranke resetiraju jer su očito dekapacitirane, te da se okrenu oko sebe i shvate da društvo mora ići naprijed i u boljem smjeru. Promišljam, naravno, o Gradu, kao svaki građanin koji voli svoj grad. Promišljam Pulu bez ideologije. Jedan Grad koji će okupiti stručne ljude koji ga vole i koji znaju što rade, transparentno i bez osobnih interesa. Sanjam grad u kojem nešto što je napravljeno dobro treba pohvaliti, a ne kuditi i prozivati populizmom. Ali sanjam i Grad u kojem je konstruktivna, ali samo takva, kritika, znak ljubavi prema Gradu, a ne mržnje, jer grad nije ničije leno. Pula je prebogat grad da bi ga se obilježavalo stranački, podrijetlom, govorom ili nekim drugim identitetom. Jer ovo je kuća sviju nas, da parafraziram novog predsjednika Milanovića", kaže Zoričić.
Tu negdje, u tim željama i težnjama, tvrdi, leži i njegova motivacija za sudjelovanje na nedjeljnim izborima.
"Ja sam bio vijećnik MO Stari Grad i zadnje četiri godine, s istom ekipom, tako da je naša kandidatura za ove izbore bila logična. Iznimno sam ponosan na protekle četiri godine kako smo radili u Vijeću Staroga Grada, bez kativerije, suradnički, bez ideologije. Nas devet kao jedan, iz različitih političkih opcija. Ovi izbori su važni, jer je, po meni, ovo prava gradska, odnosno lokalna politika. Ona koja poznaje i čuje prave probleme sugrađana i onda ih mi artikuliramo i borimo se da se realiziraju. Mi smo zajedno u Vijeću razne stvari pokrenuli, kucali na vrata gradske uprave, odlično surađivali i pokazali, iako nema alata službenog, tj. velikih ovlasti, da jakim angažmanom možemo, a Grad je u tome bio odličan suradnik. Od kulturnih događanja, humanitarnih akcija, postavljanja uspornika, kontejnera do traženja rješenja parkinga, života u gradu i slično", nabraja Zoričić.
Obilježje izbora za vijeće MO, međutim, vrlo je slaba izlaznost građana, što je u skladu s trendom iz nekoliko zadnjih izbornih procesa da veliki broj građana svjesno ne konzumira to svoje pravo na izbor. Zoričić smatra da to s jedne strane ukazuje da su ljudi razočarani ukupnom politikom i stavom, ali s druge i da su građani inertni jer vide i misle da ne mogu mijenjati. Dakle, da im nedostaje ljudi na političkoj sceni koji ih mogu motivirati jer je politika pokazala, općenito, loše lice.
"Građani moraju i mogu proizvesti nove ljude i moraju znati da jedino politika može suštinski mijenjati stvari. Zadnje je da smo mentalitetom očito lijeni mijenjati, volimo neke navike, dobro živimo i volimo komentirati iz fotelje ili po društvenim mrežama. Na mikro razini je to još očitije jer akteri odbora nisu privukli većinu koja ne izlazi na izbore. Po meni, veća je krivnja onih koji ne izazovu nove birače, nego onih koji imaju biračku konstantu. Mi smo u tome uspjeli jer smo dobili 100 glasova više nego prije 4 godine, dok su ostali dobili isto ili puno, puno manje", kaže Filip Zoričić.
Jedno od obilježja tih izbora bio je i veliki broj nezavisnih lista koje su na njih izašle i osvojile mandate. Na pitanje znači li to da građani manje vjeruju tradicionalnim političkim opcijama ili pokušavaju direktnim putem bolje artikulirati svoje interese, Zoričić kaže kako se prije svega nada da su sve nezavisne liste koje su se pojavile na izborima doista nezavisne.
"Ljudi manje vjeruju strankama, jer su razočarani nekim ljudima iz velikih stranaka, populizmom i klijentelizmom na razini cijele Hrvatske. Nadalje, rekao bih da je sve više aktualno da ljudi biraju konkretna imena i prezimena pa je već uvođenje preferencijalnih glasova dovelo do više nezavisnih lista u kojima pojedinci postaju prepoznatljiviji. Obje pojave su jako poštene i dobre za naše društvo jer je onda odgovornost tih pojedinaca veća i ne "utope se" u stranačke križaljke. U mjesnim odborima u Puli je bilo dosta nezavisnih lista upravo zbog lakše prepoznatljivosti. Na primjer, nas devet s naše liste prepoznatljivi smo, svatko na svoj način, u svojoj ulici i to je dobar način direktne politike. I naravno da onda i lakše prenesemo susjedima svoja razmišljanja, ali u kontekstu onoga što možemo i kolike ovlasti imamo", kazao je naš sugovornik.
Zoričić je i sam jedno vrijeme sudjelovao u projektu Ladonja koji je u Istri bio preteča onoga što se kasnije na nacionalnoj sceni dogodilo s Mostom i nekim drugim političkim inicijativama. Međutim, svi ti projekti pokazali su da na dulje staze imaju problema s opstankom i da vremenom slabi kohezijska moć koja ih je okupila oko istog projekta. Zoričić kaže kako su za njega i Ladonja i Most predivne političke priče.
"Ladonja je okupljala mnogo ljudi različitih gledanja, ali je odbacila ideologiju i pričala je o "malom mistu", o modernom socijalizmu kroz primjeru jedne male uspješne općine sa željom da tako funkcionira i Istra. No, vrlo brzo ljudi koji su se okupljali pod tom krošnjom tražili su svoje interese i tu je priča stala. Pa sam i ja otišao iz Ladonje. Ja sam to nazvao kompleksom ljudi s malom glavom i velikim ustima, figurativno misleći na um i glad za vlašću. Tako je i s Mostom koji je dobro počeo, pokrenuli ga moralni ljudi, a onda se sukobili s vukovima i sad su na političkoj nizbrdici, čini mi se. Sve više će biti takvih pokušaja i okupljanja, ali mislim da će nam prije pomoći moralni reset velikih političkih stranaka i novi ljudi", zaključuje Filip Zoričić.