NAJBOLJI HRVATSKI UČITELJI
IGOR JOVANOVIĆ, nastavnik u OŠ Veli Vrh: U školi nema istih dana, zato je to dinamičan posao. Mi ga smatramo pozivom
Vidim i po djeci, ali i roditeljima koji su mi čestitali na nagradi, što mi je drago, da je ovo vrlo dobra stvar da se nekoga istakne. Iako, ima i učitelja koji jako dobro rade svoj posao, ali su samozatajni, kazao je Jovanović
Igor Jovanović (Snimio Dejan Štifanić)
Među 15 učitelja iz Istre koje je za proteklu školsku godinu nagradilo Ministarstvo znanosti i obrazovanja, svoje je mjesto našao i Igor Jovanović. Ovaj strastveni učitelj hrvatskog jezika i povijesti radi u pulskoj Osnovnoj školi Veli Vrh, a ovo mu je druga nagrada koju doživljava kao motivacijski vjetar u leđa.
- Nagrada je u pozitivnom smislu djelovala na mene. To je priznanje za moj dosadašnji rad, ali i zalog za daljnji rad u budućnostim kaže Jovanović i naglašava da se prošla školska godina znatno razlikovala od prethodnih.
Čak 73 dana online
- Ne bih htio ponavljati sve dobro poznate stvari o covidu i online nastavi, ali moram reći da smo prošle godine bili 73 dana u online nastavi, a nastavna godina ima 178 dana. U školi smo bili 105 dana, ali i 73 dana kući. Bilo je vrlo teško i djeci, njihovim roditeljima, ali i nama. Tražili smo moduse kako da doskočimo svemu tome. Neki imaju veći uspjeh nego što je realno, ali u situaciji kakva je bila, zaključivali smo ocjene u korist učenika. Ove godine, ako ostanemo u školi do kraja, a nadam se da hoćemo, trebat će puno više truda da se taj prošlogodišnji uspjeh opravda, kaže Jovanović.
Na pitanje koliko su ovakve nagrade važne predmetnim nastavnicima za motiviranje učenika, Jovanović kaže da je tek ovih dana uvidio tu važnost.
- Kad je Ministarstvo prije tri godine pokrenulo nagrađivanje, nije bilo takvog odjeka u medijima; možda dan-dva, ali se brzo zaboravilo. Prošle godine je bilo nešto više pažnje, a sada se vidi neka konstanta. Vidim i po djeci, ali i roditeljima koji su mi čestitali na nagradi, što mi je drago, da je ovo vrlo dobra stvar da se nekoga istakne. Iako, ima i učitelja koji jako dobro rade svoj posao, ali su samozatajni. Važno je nešto istaknuti vezano za nagradu: imate takozvanu sintagmu "sakupljači papira". Istina je da postoji mnoštvo potvrda, dokaza o usavršavanju, seminarima, edukacijama ili radionicama, ali trebalo je to i skupiti, potruditi se i napraviti, ističe Jovanović.
Na pitanje je li nakon ove nagrade više samokritičan ili samopouzdan, Jovanović odgovara:
- I jedno i drugo. Treba to opravdati, ali i nakon 20 godina rada mi se može dogoditi greška, kao i svakome tko radi. Kad pogriješiš, ispričaš se ili učiniš što treba kad uvidiš što si napravio. U školi nema istih dana, zato je to dinamičan posao. I djeca su drugačija, pa bi se eventualna greška sada drugačije gledala. Nekad je možda moglo nešto proći ispod radara, danas ne.
Kolege jednako važni
Igor Jovanović dobio je, kaže, jako puno podrške od kolega, ali ističe upravo važnost svog radnog kolektiva.
- Ne bih ja isticao samo sebe. U našoj školi radi osamdesetak kolega; od asistenata u nastavi, preko kuharice, do tajnice i domara, tri savjetnika, pet mentora, i svi su jednako važni, a atmosfera u školi je vrlo pozitivna. Svi jedni druge potičemo na rad. Trenutno radimo na četiri projekta, od kojih su već dva završena, a tek je listopad. Treba napraviti distinkciju između posla i poziva. Može čovjek odlaziti na posao, odraditi 7,8 sati i otići kući. Međutim, učitelji posao nose kući, brinemo se o toj djeci, jer njihov uspjeh je naš uspjeh, ali isto je i s neuspjehom. Naš posao mi smatramo pozivom, zaključuje Jovanović.
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
