284. prema legendi ubijen je, izvan tršćanskih zidina, sv. Servul (San Servolo), jedan od istarskih svetaca. Pretpostavlja se da je rođen u Trstu oko 270. godine. Priča kaže da se još kao mlad momak povukao u jednu pećinu na Krasu iznad Doline i tamo u samoći živio gotovo dvije godine. Vrativši se u Trst počeo je čudotvorno liječiti ljude i preobraćivati ih na kršćanstvo što se nije dopalo gradskom upravitelju Giuniliju koji ga je dao uhititi zbog vradžbina. Suđen je i mučen, ali ga mučenja nisu slomila pa je naposljetku zaklan mačem. Pietro Stancovich uvrstio ga je među znamenite Istrane, Trst ga slavi kao supatrona (njegove se relikvije čuvaju u katedrali sv. Justa), a zaštitnik je i grada Buja gdje mu je posvećena župna crkva. (www.diocesi.trieste.it)

1842. u Baškoj na Krku rođen je svećenik i vjerski pisac Ivan Barbalić. Bogosloviju je završio u Gorici, a inkardiniran je u Pulsko-porečku biskupiju. Kao kapelan službovao je u Labinu i Funtani, a kao župnik u Marčani, Kavranu, Šišanu i Pomeru kraj Pule, gdje je djelovao u duhu hrvatskog narodnog preporoda. Zato mu je 1903. bilo zabranjeno poučavanje vjeronauka u školi. Objavio je knjižicu propovijedi Evandjeoska razmatranja za sve nedelje (Pula 1888.), molitvenik za djecu Učimo djetešce moliti (Pula 1889.) i poučnu brošuricu za istarske poljodjelce Svagdanje štivo za istarskog seljaka (Rijeka 1911.). Umro je u Baškoj 29. lipnja 1920. (Istarska enciklopedija)

1866. rođen je u Kastvu učitelj i društveni aktivist Milan Brozović, koji je u istom gradu umro 22. prosinca 1957. Potječe iz mnogobrojne radničke obitelji skromnih prihoda. Prvih šest razreda pučke škole pohađao je u rodnom gradu. Godine 1901. upisao je Delavsku školu (Državna stručna škola obrtnoga risanja u Kastvu), a stručno se usavršavao u Trstu. Prvo zaposlenje imao je kao dekorativni kipar u Rijeci. U Beču se pokušao školovati na Kiparskoj akademiji, zajedno s Ivanom Meštrovićem, no zbog financijskih nedaća bio je primoran prekinuti studij. Od 1908. bio je učitelj u kastavskoj Delavskoj školi. Bio je mobiliziran u Prvom svjetskom ratu, a nakon povratka 1918. ponovno je u Delavskoj školi. Kao učitelj u njoj je radio pola stoljeća, a njezin upravitelj bio je punih 35 godina. Zamjetna je i njegova aktivnost u kulturno-prosvjetnim društvima Kastavštine. (Istrapedia, Marko Badurina)

1895. rođen je u Rovinju povjesničar Andrea Benedetti. Ljeti 1914. prebjegao je u Kraljevinu Italiju, kako ne bi bio unovačen u austrougarsku vojsku, te se sklonio kod majčinih rođaka u Pordenoneu. Godinu kasnije javio se kao dragovoljac u talijansku vojsku s činom poručnika, a poslije rata je sudjelovao u D'Annunziovom pothvatu u Rijeci. Zatim je upisao sveučilišni studij humanističkih znanosti. Radio je u tršćanskom liceju Francesco Petrarca i surađivao s časopisima objavljujući tekstove o istarskoj povijesti i suvremenosti. Međutim, glavnina njegova historiografskog djelovanja usmjerena je k povijesti Furlanije i istočnog Veneta. Godine 1935. imenovan je ravnateljem liceja u Centu, a poslije u Grossetu, pa Viterbu. Godine 1950. osnovao je časopis i niz monografija Il Noncello, a pod tim imenom ubrzo je osnovana kulturna udruga. U mirovini je živio u Rimu, gdje je nastavio pisati monografije o poznatim Furlanima, a samo se usputno u svojim radovima doticao istarskih tema, uglavnom iredentistički. Umro je u mjestu Fiume Veneto, 1.VII.1978. (Istrapedia, Robert Matijašić)

1898. u Kanfanaru je umro pjesnik, svećenik i preporoditelj Petar Studenac. Rođen je u Rijeci 31. siječnja 1811. Gimnaziju i teologiju završio u Gorici. Zaređen 1834., najprije je službovao u Muntrilju, a od 1838. do smrti u Kanfanaru kao župnik, dekan i počasni kanonik. Govorio je njemački i talijanski, a bio je i glazbeno izobražen. U Tinjanu je 1837. propovijedao na mladoj misi Jurja Dobrile, s kojim je blisko surađivao. Dopisivao se s Ljudevitom Gajem, Ambrozom Vranjicanom mlađim i dr. U književnoj mu je ostavštini samo nekoliko pjesama, tri pisma i jedan članak. Isprva je prihvatio ilirsko ime te ga poslije zamijenio hrvatskim (napisao budnicu Molitva Ilirom 1840.). Zauzimao se za uvođenje izvornih ili prevedenih školskih knjiga na hrvatskome jeziku, da preporodom ne bude obuhvaćena samo inteligencija, već i puk, te je i u crkvi propovijedao na hrvatskom. (B. D. Biletić, Istarska enciklopedija)

1915. u vojne je svrhe prvi put korišten zračni brod (dirižabl, cepelin) Citta di Ferrara talijanskog mornaričkog zrakoplovstva, sagrađen u Ferrari dvije godine ranije. Toga dana poslan je u izvidničku ophodnju i bombardiranje austrougarskih brodova. Šest dana kasnije poletio je s aerodroma Campalto kraj Venecije u smjeru Pule s namjerom da bombardira grad.

Nakon uspješno provedene misije uspio je izbjeći topničku vatru i vratiti se čitav u Italiju. Sljedeći zadatak cepelina (premještenog na aerodrom u Jesiju) bilo je uništenje riječke tvornice torpeda (Whitehead) na koji je poletio 7.VI.1915. Oštetio je tvornicu no nije mu uspjelo završiti misiju. Na povratku, 8.VI., kod otoka Ilovika južno od Lošinja presreo ga je austrougarski hidroavion, u kojemu su bili poručnik fregate Johann Fritsch von Cronenvald i poručnik bojnog broda Gustav Klasing, a potonji ga je pogodio raketnim pištoljem, srušivši ga i uništivši u potpunosti. Dva mjeseca kasnije je u blizini Porera oboren i drugi talijanski zračni div (Citta di Jesi), pa je talijanska ratna mornarica ubrzo napustila zračne brodove kao oružje. (Istrapedia)

1989. u Izoli je umro agronom, publicist, pisac Franc (Fran) Juriševič. Rođen je u Golcu, na rubu Matarskog podolja, 4. siječnja 1907. Agronomiju je diplomirao u Firenci 1933., a kao nastavnik radio u Trstu, Rovinju i Dornberku. U partizanima je bio načelnik gospodarske komisije za Brkine i slovensku Istru. Nakon rata više je puta bio referent za poljodjelstvo na tršćanskom i koparskom području. Objavljivao je članke o poljodjelstvu te etnografske i povijesne priloge o Ćićariji. (S. Žitko, Istarska enciklopedija)

1997. u Puli je umro političar i gospodarstvenik Josip Kopinič. Rođen je u Radovičima kraj Metlike (Slovenija) 18. veljače 1911. U Komunističkoj partiji Jugoslavije je od 1932. Diplomirao je ekonomiju u Moskvi, 1932.-34. školovao se na Komunističkom sveučilištu narodnih manjina Zapada. Sudjelovao je u Španjolskome građanskom ratu kao izaslanik Josifa Staljina. Bio je predstavnik Komunističke internacionale za Balkan. U tijeku II. svjetskog rata djelovao je 1941.-43. u okupiranome Zagrebu, potom se pridružio slovenskim partizanima. Poslije rata bio je članom CK KPJ te radio u Ministarstvu vanjskih poslova i Ministarstvu saobraćaja. Zatim je prešao u gospodarstvo: 1951. bio je ravnateljem Brodosplita, 1952. poduzeća "I. Marinković" u Splitu, 1952.-64. Brodogradilišta Uljanik u Puli. Zaslužan je za brzi razvoj i modernizaciju proizvodnje Uljanika u vrlo teškim uvjetima; uveo je tehnološke novine u gradnju većih brodova potpuno zavarene konstrukcije; unatoč velikim otporima uspio je osnovati Uljanikovu tvornicu brodskih sporohodnih dizelskih motora i tvornicu brodske elektroopreme te ugovoriti gradnju 40 trampera za SSSR.

Potom je postavljen za upravitelja Jadranbroda, udruge jugoslavenske brodograđevne industrije, te Litostroja u Ljubljani. (Istrapedia)

Povezane vijesti

• U HRVATSKOJ ČAK 200.000 ALKOHOLIČARA Nesretno tri milijuna Jugoslavena
• GODINA JE 1980.: Puljani trošili iznad svojih mogućnosti čekovima bez pokrića
• JESU LI LJUDI NEKAD BILI POŠTENIJI? Konobar našao i vratio sedam i pol milijuna dinara!