"Fortifikacijski sustav Pule", multimedijalna izložba koja se može pogledati u Povijesnom i pomorskom muzeju Istre na pulskom Kaštelu, vraća nas u prošlost i stavlja, među ostalim, naglasak na 28 utvrda i više od 200 različitih obrambenih objekata zbog kojih se Pula ubraja među najkompleksnije obrambene sustave na Mediteranu.

"Fortifikacijski sustav Pule", izložba u Povijesnom i pomorskom muzeju Istre (snimio Dejan ŠTIFANIĆ)

Pulski zaljev jedan je od najvećih prirodnih zaljeva hrvatske obale Jadrana, okružen brežuljcima, zaštićen od naleta vjetra, s izvorima pitke vode i plodnim poljima. S uzvisina naseljenih prije više tisuća godina nadzirali su se kopneni putovi i plovidba zapadnom obalom Istre. Prvo središte života prapovijesne Pule bio je središnji gradski brežuljak, na lokaciji mletačke utvrde - Kaštela, a tragove histarskih naselja nalazimo na gotovo svim uzvisinama u gradskoj okolici. Na njima će stoljećima kasnije niknuti utvrde.

Multimedijalna izložba na pulskom Kaštelu

Nakon osnutka rimske kolonije Pule, sredinom 1. stoljeća prije Krista na njegovom je vrhu vjerojatno izgrađena vojna utvrda, tzv. castrum. Složene povijesne okolnosti mijenjale su urbanizam te se na vrhu brda u srednjem vijeku gradi nova utvrda.

U jeku tridesetogodišnjeg rata (1618. - 1648.) Pula postaje važna strateška i obrambena točka Mletačke Republike. Vlast se odlučuje izgraditi obrambenu utvrdu i projekt dodjeljuje Antoineu De Villeu, francuskom vojnom inženjeru iz Toulousa. Gradnja utvrde traje od 1630. do 1633. godine. U to je vrijeme bila među arhitektonski najvažnijim i najmonumentalnijim vojnim objektima Mletačke Republike. U izgradnji utvrde sudjelovali su galijoti te klesari i zidari iz Venecije i Rovinja. Za građevni materijal korišteni su veći kameni blokovi porušenoga antičkog rimskog kazališta s obližnjeg Monte Zara te kamenje iz okolnih kamenoloma, koje je na vrh brežuljka dopremano uz pomoć 20 parova volova.

Skok u more Boučeka i Franzla u uvali Runke

Pulski fortifikacijski sustav građen je od 1813. do 1918. godine, planski i temeljito, svjedočeći o superiornoj vojnoj tehnologiji, obrambenoj strategiji i iznimnim građevinskim mogućnostima toga razdoblja. Fortifikacijski sustav preoblikovao je Pulu u neprobojnu luku i sigurno sidrište te opravdao svoju stratešku namjenu. Iz grada crkvenih zvonika postao je grad topničkih tornjeva koji je s manjim oštećenjima dočekao završetak Prvoga svjetskog rata. Unatoč impresivnom obrambenom planu, višestoljetna je Habsburška Monarhija porazima na nekim drugim bojištima ipak dočekala svoj kraj.

Reflektori izvan grada, postavljeni do rta Marlere i Kamenjaka

Već se 20-ih godina 19. stoljeća počinju graditi utvrde koje će se do kraja 1914. godine preoblikovati u fortifikacijski sustav od tri pojasa obrane s miniranim akvatorijem, morskim zaprekama i zrakoplovnim postrojenjima. Područje obrane luke Pula zauzimalo je oko 700 četvornih kilometara, od Limskog kanala i Raškog zaljeva do poluotoka Premantura i otoka Lošinja. Utvrde, bitnice, tuneli i skloništa okružili su grad, a za njihove potrebe izgrađen je i velik broj skladišta, laboratorija, vodosprema, kamenoloma, molova i podzemnih protuzračnih skloništa. Takav sustav štitio je luku u čijem je središtu bio Arsenal i sidrište velikog dijela pomorske flote Habsburške Monarhije.

Top na Gradini

U kratkom razdoblju na brežuljcima grade se utvrde od kamena lokalnih kamenoloma ili kamena vađenog prilikom kopanja obrambenih rovova, koji su često bili izdubljivani u živoj stijeni. Krupni i sitni ulomci kamena zemlje upotrebljavaju se u izgradnji obrambenih nasipa. Tehnologija i tehnika bila je uglavnom tradicijska, s provjerenim konstrukcijskim detaljima nosivosti. Od 1880. koriste se armiranobetonske konstrukcije za ojačavanje stropova. Sve se više rabe čelik i cigla, jer je gradnja bila podređena vojnoj strategiji i ratnoj tehnici. U građevinskim poslovima sudjeluju lokalni pulski poduzetnici i radnici.

Na izložbi se može vidjeti i kako su izgledali neki od alata s kojima se gradilo, recimo, teodolit - geodetski instrument za mjerenje vodoravnih i okomitih kutova, zatim kliješta, lopata, šestar ili ručna pila. Mogu se i "prelistati" putem multimedijskih sadržaja dvije izložene knjige, stare više od 150 godina, s pravilima i načinima gradnje utvrda.

Top na Gradini

Fotografije donose i razne zanimljive trenutke: gradnju bitnice na Gomili (gdje je svakodnevno radilo od 4.000 do 6.000 radnika), pogled na gradilište Gomila i utvrdu Pomer u daljini, prikaz motoriziranog valjka, opterećenja betonskog stupa na Gomili s devet tona tereta, postavljanje topa, promatračnicu, poljski telefon, gradnju obalne bitnice Ovina, postavljanje temelja obalne utvrde, polaganje topovske cijevi u obalnu oklopnu utvrdu Stoja, postavljanje obalnog topa na bitnicu Valmaggiore.

Pogled s Gradine prema Gomili i Chiusi

Osim trenutaka vezanih uz gradnju, svjedočimo i drugačijim fotografijama, nešto opuštenijima. Među ostalim, prikazuju muzičku kapelu topništva utvrde Stoja, ljetni skok u more Boučeka i Franzla u uvali Runke, koncert u vojnom logoru Vigulan, konje s kočijom, odmor vojnika podno utvrde Peneda, časnike na selu tijekom odmora, pripadnike utvrdnog topništva koji peku rakiju na bitnici Vela straža na Lošinju, ručak tijekom vježbe, opuštene trenutke uz more, časničke barake na Vigulanu, proslavu Božića 8. satnije 4. pukovnije utvrdnog topništva, kupanje na Lungomareu, dok u pozadini vidimo utvrdu Bourguignon, panoramu luke, kao i zračnu snimku flote u pulskoj luci, za koju je zaslužan fotografski odjel Carskoga i kraljevskog Mornaričko-tehničkog odbora.

Strojarnica na bitnici Gomila

Tu su i zanimljive karte, a od njih izdvajamo jednu koja prikazuje grad Pulu i pulski zaljev iz 16. stoljeća s ucrtanim gradskim zidinama, crkvama i Orlandovim tornjem.

Pulski fortifikacijski sustav integrirao je nekoliko različitih tipova građevina. Promjene u načinu ratovanja dovodile su do intenzivne gradnje utvrda i preuređivanja već postojećih objekata, a među tipovima građevina su poljska utvrđenja i tornjevi (do 1836. poljska utvrđenja s rovom - različitih oblika i tornjevi kružnog oblika s otvorima za topove). Primjeri takvih utvrda su u Puli Maximillian, Fortezza di Napoleone, Louis, Zonchi, San Pietro.

Martello toranj tip je gradnje iz 1836., kružnog oblika, visine do 40 metara, debljine zidova do četiri metra, promjera oko 10 metara, građeni su po uzoru na Martello tornjeve iz Južne Engleske, dostatni za artiljerijske mogućnosti početkom 19. stoljeća. U Puli je to San Giovanni, u Štinjanu - Punta Christo i Grosso te na Malom Lošinju - Lošinj.

Postavljena haubica

Kružne utvrde, pak, grade se od 1852. do 1866., većeg su kružnog oblika, promjera od 23,5 do 110 metara s prednjim tambur dvorom, dvorištem u sredini i obrambenim zidom ispred ulaza. Obrambeni rov iskopan je u živoj stijeni, okružen obrambenim zemljanim nasipom, a građene su po uzoru na toranj tipa Maximillian s prostora Monarhije. U Puli taj tip gradnje je Musil, Monsival/Bourguignon, Marie Louise, Maximillian, San Giorgio, Casoni vecchi, u Štinjanu - Punta Christo i Munide, a na Brijunima Brioni/Tegetthoff te na Malom Lošinju - Lošinj.

Pokusi opterećenja jednog betonskog stupa na Gomili

Potkovaste utvrde grade se u razdoblju 1852.-1856., u obliku potkove, s prednjim tambur dvorom, dvorištem u sredini i zvjezdolikim obrambenim zidom ispred ulaza. U Puli su to tvrđave Zaro, Movidal, San Michele, u Štinjanu - Grosso.

Povećanjem dometa topništva počinje izgradnja poligonalnih utvrda (1881.-1914.), ukopanih u teren, okruženih dubokim rovovima s kaponirima i naoružanih razornim oružjem velikog dometa, poligonalnog oblika sa šiljatim dijelom okrenutim napadaču, a postavljaju se i prvi metalni oklopi za topove. U Puli primjer za tu vrstu gradnje su tvrđave Verudella, Stoja, potom Pomer, Turcian, San Daniele, Kaštelir, Bradamante/Valmarin, Brijuni - Brioni Minor, Peneda, Barbariga - Forno, Paravia Ost, Paravia West te na Malom Lošinju - Lošinj.

Pokusi opterećenja jednog betonskog stupa na Gomili

Bitnice (1820.-1918.), utvrđene građevine za smještaj posade i teškog naoružanja, različitih oblika, prema naoružanju dijele se na merzerske, topničke i haubičke. Bitnice u Puli su Ovine, San Giovanni, Fisella, Giorgetta, Corniale i Cerell, a u Štinjanu Valmaggiore, Zonchi (Žunac) i Turulla. U Šišanu je to skupina Monte Madonna, na Brijunima Cavarolla, Naviglio, Gioaconi, Monte Salvie (Kadulja), Monte Sabbion, San Nicolo` te u Barbarigi San Benedetto i Caluzzi.

U samim počecima gradnje koristila se zemlja, kamen opeka i drvo. Slijedi oblikovani kamen, opeka i drvo, a poligonalne utvrde počinju koristiti armirani beton, čelik i mort (kamen opeka).

Povezane vijesti

• PULA ZA GUINNESSA: U Areni najveći ljudski svjetlosni znak
• Tamara Obrovac na Kaštelu promovirala novi album
• Jedinstvena vizualna atrakcija - 360° 3D mapping na Forumu