NAGRAĐIVANI POREČKI ARHITEKT
ERVIN MATIĆ NA SAJMU U PULI PREDSTAVIO SVOJ IZUM Sprava čiji zvukovi i vibracije tjeraju ribe mogla bi spasiti mnoga naša uzgajališta školjkaša
(M. VERMEZOVIĆ IVANOVIĆ)
Matić je izradio projekt, a nakon što je dobio poziv za suradnju porečkog Instituta "Ruđer Bošković", očekuje da će uz njegovu pomoć izraditi prototip uređaja koji planira postaviti na tri lokacije u Jadranu
Porečki arhitekt i inovator Ervin Matić na Obrtničkom sajmu u Puli predstavio je zanimljiv izum: uređaj za zaštitu uzgajališta školjki, koji uz pomoć zvučnih signala i vibracija tjera ribu iz uzgajališta. Alarmantan je podatak da ribe, prije svega grabežljive orade, napadaju uzgajališta, u kojima znaju pojesti 30 do 50 posto mladih školjaka, zbog čega se mnoga uzgajališta zatvaraju. Matić je izradio projekt, a nakon što je dobio poziv za suradnju porečkog Instituta "Ruđer Bošković", očekuje da će uz njegovu pomoć izraditi prototip uređaja.
O čemu je riječ? Uz pomoć eho-sondera postavljenim na više mjesta u uzgajalištu registrira se ulazak ribe.
Približavanje neprijatelja
- Kad riba uđe u zonu pod kontrolom eho-sondera, on registrira pojavu uljeza. Istog trenutka sustav eho-sondera, koji se prostire na hektar, dva, šalje podatak centrali, gdje je računalo i s pomoću algoritama ono istog trena šalje signal natrag. Taj signal šalje se iz različitih pravaca na određene pozicije i riba odjednom počinje osjećati da joj se nešto približava. To se jako brzo događa, izdaleka joj dolazi neki signal koji je počinje zbunjivati i ona počinje mijenjati položaj. Ja ju zbunim i ona prestaje jesti školjke, objašnjava Matić.
Ukratko, zbunjujućim se signalima simulira približavanje neprijatelja pa riba bježi iz zone uzgajališta zaštićenog ovim sustavom. Ukoliko se riba nakon toga još uvijek detektira, sustav ponavlja signal različitim intenzitetom, iz različitih smjerova, sve dok je uzgajalište ugroženo.
Svoj je sustav zaštitio i sad mora dokazati njegovu učinkovitost. S istim su se problemom, veli, pokušali suočiti i u Oceanografskom institutu u Splitu, ali su odustali. Kažu da je problem nemoguće riješiti.
Postojeći sustav zaštite mrežama je skup i zahtjevan, a učinkovitost je relativna.
Skupa oprema
- U uzgajalištu dagnji u Santa Marini vidio sam kako to sve funkcionira. Oni imaju specijalne mreže u kojima rastu mlade školjke. Kako rastu, tako se mijenjaju i mreže. Da bi se koliko-toliko zaštitili od nasrtaja orada, oni navlače još jednu gušću mrežu. Ona je uska, kao kobasica. Uzgajalište se prostire na nekoliko hektara, a nizovi školjki prodiru u dubinu od osam, deset metara. Školjkari, koristeći posebne splavi, dižu tu mrežu preko tih svojih mehanizama i što je za konzumiranje, oni to uzmu. Tad sam vidio da nedostaje dva metra mreže i rekli su mi da to orade jedu. Štete su jako velike i neki su uzgajivači prisiljeni zatvoriti obrte, kaže Matić.
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
