Akademik mi je prenio riječi dogradonačelnika Cveka da se traži modalitet kako da se to realizira. Za smještaj i izlaganje Bratulićevih knjiga u centru Pule bio bi dovoljan prostor od recimo 250 do 300 četvornih metara. Takvih prostora, siguran sam, ima na raspolaganju, ističe Elmo Cvek

 Golemu knjižnu zbirku koju u svom stanu i na tavanu u zagrebačkoj Jurjevskoj ulici čuva akademik Josip Bratulić, jedan od najvećih živućih istarskih intelektualaca, prije sedam godina najbolji hrvatski antikvar procijenio je na 11,5 milijuna kuna. A to je samo tržišna vrijednost, stvarna je i mnogo veća. Potvrdio nam je to poznati pulski izdavač Elmo Cvek, kojeg je akademik Bratulić ovlastio da u njegovo ime vodi razgovore oko mogućeg preuzimanja njegove zbirke. Punih 67 godina od 80 koliko ih je navršio, Bratulić po antikvarijatima otkupljuje knjige kao najveće blago jednog naroda ili regije. Svjestan svojih godina i činjenice da o tom književnom blagu koje želi podijeliti svojim Istrijanima više ne može brinuti, spreman ga je ustupiti Gradu Puli, Istarskoj županiji ili Sveučilištu u Puli. Kaže da mu je svejedno kome, jedino što bi želio je da knjige - među kojima ima raritetnih, ali i zadnjih originala s velikom vrijednosti - budu dostupne javnosti.

Druga je želja akademika Bratulića da se tijekom sljedeće godine uredi prostor u koji bi se, po mogućnosti negdje u centru Pule, svih gotovo 15 tisuća kataloški popisanih knjiga moglo izložiti. Na ovaj način, vraćanjem u Pulu vrijedne knjižne zbirke, na adekvatan bi se način proslavila 100-ta godišnjica fašističkog paljenja Narodnog doma ili, kako ga se isto nazivalo, Hrvatskog doma u Puli. Podsjetimo, 1920. godine fašisti su u Puli zapalili knjige koje su tamo zatekli. Upravo zato akademik Bratulić smatra krajnje primjerenim da se sve knjige koje je on prikupio i otkupljivao na 100-tu godišnjicu vrate u Pulu u adekvatan prostor koji bi zamijenio spaljeni Narodni dom.

 Političari su ključni

 I tu, po njegovom mišljenju, kao i po mišljenju njegovog zastupnika Elma Cveka, treba uskočiti Grad Pula.

- Mislim da su gradonačelnik Boris Miletić, dogradonačelnik Robert Cvek i bivši župan Valter Flego apsolutno za to da se preuzme knjižna zbirka akademika Bratulića. Vjerojatno je, kao kulturnjak, i novi župan Fabrizio Radin na istom tragu razmišljanja. Siguran sam da su oni kulturno osviješteni te da će uskoro povući poteze kojima bi se realizirao ovako veliki projekt kao što je preuzimanje Bratulićeve knjižne zbirke, za koji se mogu dobiti sredstva iz EU fondova. Akademik mi je, upravo u skladu s time, prenio riječi dogradonačelnika Cveka da se traži modalitet kako da se to realizira. Za smještaj i izlaganje Bratulićevih knjiga u centru Pule bio bi dovoljan prostor od recimo 250 do 300 četvornih metara. Takvih prostora, siguran sam, ima na raspolaganju. Cilj je da knjige, koje se tiču humanističkih znanosti, ali i svega što je napisano o Istri, njenoj povijesti, književnosti i geografiji, budu dostupne široj javnosti, studentima i znanstvenicima koji bi mogli obrađivati određene teme iz područja naslova dostupnih knjiga. Ovo je za Pulu, Istru i Hrvatsku veliki projekt, kao i za Hrvate, Talijane i Slovence koji su nastanjivali i nastanjuju prostor Istre, kaže Cvek.

Kako bi se shvatila gotovo pa opsjednutost akademika Bratulića knjigama iz Istre, bez obzira jesu li njihovi autori u vrijeme pisanja bili Hrvati, Slovenci ili Česi, Cvek će navesti anegdotu iz jednog zagrebačkog antikvarijata.

- Na jednoj cedulji, kao upozorenje zaposlenicima, pisalo je: "Ako u nekoj knjizi postoji više od retka i pol o Istri, knjigu treba ostaviti po strani i zvati akademika Bratulića. On će je doći otkupiti". Eto, tako je to bilo desetljećima. Važno je to reći da bi se pokušalo shvatiti kako je akademik Bratulić funkcionirao, kaže Elmo Cvek, koji je svjestan da su lokalni političari ključni za nastavak i realizaciju projekta zbrinjavanja Bratulićeve knjižne zbirke. Za njih pronalazi opravdanja što se već nije postigao neki dogovor.

 Izbori, Uljanik…

 - Akademik i ja smo svjesni da su bili izbori, pa kriza s Uljanikom… Jasno nam je da se zbog svega toga nisu mogli posvetiti njegovoj knjižnoj zbirci. Mislimo da je sada došao trenutak da sjednemo i pokušamo postići dogovor, kaže Cvek. Važno je također, napominje pulski izdavač, da se naglasi kako je odavde, iz Istre, krenuo fašizam, među ostalim i paljenjem Narodnog doma u Puli, čitaonice s brojnim knjigama, ali i kako mu se s ovih područja suprotstavio antifašizam. Napomenut će Labinsku republiku, Antu Ciligu i Proštinsku bunu i nadovezati kako su to temelji na kojima počiva europski antifašizam.

- Obzirom da je antifašizam sastavni i neodvojivi dio Istre, zašto se Bratulićeva knjižna zbirka, nadamo se postavljena u adekvatan prostor na 100-tu godišnjicu paljenja Narodnog doma, ne bi iskoristila kao još jedan dokaz istarskog antifašizma, kaže Cvek.

Slučaj Motika

 Operativno, put knjižne zbirke iz Zagreba, iz kuće akademika Bratulića, do odredišta u Puli, i nije tako kompliciran, potvrdit će Elmo Cvek. Prema njegovom mišljenju, nekoliko studenata bi popisalo sve knjige, autora, naslov, izdavača i ISBN, kad bi ih se spuštalo s prepunog tavana i iz prekrcanog stana u kamion. Grad Pula bi to mogao organizirati bez ikakvog problema, kaže Cvek.

Knjižna zbirka akademika Bratulića je impozantna: od više stotina primjeraka Histrice, što ne posjeduju ni Nacionalna ni Sveučilišna knjižnica u Zagrebu, koje jedva čekaju da Pula odustane od preuzimanja Bratulićeve ostavštine pa da oni to pokupe, do 20 izdanja molitvenika "Oče, budi volja Tvoja" biskupa Jurja Dobrile iz 1854. i daljnjih godina. U zbirci su i dvije Čitanke Vladimira Nazora za istarske i krčke osnovne škole iz 1917. i 1918. godine. Vjerojatno najvrjednije knjige su inkunabula iz 1494. i originalna Kralička Biblija poznatog tiskara Jurja Melantronicha iz 1568. godine, kao jedna od samo 12 sačuvanih.

- Znate, sve ovo što se na neki način sada prolazi s Bratulićem, Pula je već prolazila sa svojim slikarom Antunom Motikom. On je za sebe samo zatražio, odnosno za svog unuka, mali stan u Puli, kojoj bi zauzvrat ostavio sve što je stvarao. Obzirom da se to nije moglo realizirati iz ne znam kojih točno razloga, sve je ostalo u Zagrebu, dok su u Pulu došli samo crteži i neka marginalna djela. No čak i s tim djelima u Puli su napravili galeriju, a mogli su imati svu njegovu ostavštinu. Šteta što se Pula tada zadovoljila mrvicama. Bila bi šteta da se takva situacija ponovi s knjižnom zbirkom akademika Bratulića. Ne znam jesu li ljudi svjesni da je on u 67 godina svog prikupljanja došao do 95 posto knjiga koje su 1920. zapaljene u Narodnom domu. To je enormno bogatstvo. Mora se znati da je akademik Bratulić većinu svojeg novca potrošio na otkupljivanje knjiga. Zbog kupovanja knjiga svojih petero djece desetljećima je u mnogočemu zakidao. Da se razumijemo, akademik Bratulić od Grada Pule ili Istarske županije za njihovo preuzimanje knjižne zbirke ništa ne traži, ni ne uvjetuje. No mislimo da bi bilo korektno da se barem razmisli kako da mu se simbolički oduži za neprocjenjivu vrijednost koju prepušta Istri. Potvrdit ću vam iz prve ruke da taj čovjek, sada već 80-godišnjak, svaki put kad dođe u Pulu prespava na kauču u mojoj knjižnici u gradu! Tamo je jedan kauč na rasklapanje na kojem on danima spava i ništa mu ne fali. On je skroman i jednostavan, njemu je i to odlično. Ali, mislim da nije red, kaže Cvek. 

Povezane vijesti

• Seks, skijanje i arhitektura
• Erotski klasici: "Pustolovine mladog Don Juana"
• Grad Pula ne želi zbirku akademika Bratulića. Ima tko hoće. Matica hrvatska u Mariboru