Dragica Lukin, vlasnica slastičarnice Vila Soši u središtu Umaga, međunarodna gastronomska sutkinja i dobitnica brojnih gastronomskih nagrada, prošli je tjedan u Italiji dobila nagradu Top Italian Patsry Chef za kreativnost. Osim impresivne hrvatske i svjetske karijere, postigla je gotovo sve što je mogla u svojih 65 godina i osvojila brojne nagrade širom svijeta te postala međunarodni gastronomski sudac. Članica je Hrvatske kulinarske akademije te predsjednica Hrvatskog saveza slastičara, a tjedan dana je nosila titulu „Poslovna žena svijeta“ koju joj je dodijelila Međunarodna udruga poslovnih žena BPW International.

Maštala jedino o radu u kuhinji

Najduži kolač u Hrvatskoj također je ona izradila kao i Istarske kroštule koju je radila za Guinessovu knjigu rekorda. Uz sve navedeno, počasni je član osam kuharskih federacija te članica najstarijeg svjetskog humanitarnog plemstva Ritter Von Delo.

- Nikada nisam razmišljala ni maštala o ničim drugim osim radu u kuhinji. Još kao maloj djevojčici bilo mi je zabavnije biti s mamom u kuhinji nego igrati se s djecom. Nakon Osnovne škole, Ugostiteljsku sam upisala s nepunih 14 godina, davne 1969. godine obukla bijelu bluzu koju i dan danas s ponosom nosim, kaže Lukin.

Pomoglo joj je i što je praksu odrađivala u hotelu visoke kategorije u kojemu je bila stipendist te po završetku škole ostala raditi. Već je kao učenica na drugoj godini išla na natjecanja i osvojila medalju te se od tada u njoj pojavio natjecateljski duh. Netom po završetku srednje škole, točnije s 18 godina, postala je šefica kuhinje te na toj poziciji ostala tri godine. Smatrala je da ako može voditi kuhinju i slastičarnicu hotela, uspješno može otvoriti i svoj obrt, te je tako u razgovoru sa svojom obitelji, 1978. godine sa samo 22 godine, otvorila restoran i slastičarnicu te zaposlila ljude za koje kaže da su radili kao jedna obitelj.

- Završila sam školu za kuhara i slastičara te upisala i položila VKV majstorski ispit. Već 1985. godine, osvojila sam titulu državnog prvaka Jugoslavije, na natjecanju u Rogaškoj slatini, Zlatnu medalju u slastičarstvu te sam se počela konkretnije baviti slastičarstvom. Moja je obitelj cijelo vrijeme bila uz mene i oni su mi bili najveća podrška, priča nam Lukin.

Od Zenice, do Beograda i Istre

Njezin put počeo je u Zenici gdje je i otvorila prvi restoran, potom je Višu školu završila u Beogradu, da bi se preselila obitelji u Njemačku te se na kraju ipak vratila i to u Istru.

- Davne 1992. godine, vratila sam se iz Njemačke te smo u selu Soši otvorili prvi obiteljski pansion. U Umagu je otac imao nekretninu i kad smo se vratili, sebe sam vidjela baš u tom gradu. Velika ljubav prema „svome“ je to što me vodilo da se vratim u Umag. Znam reći to je najljepši grad na svijetu i smatram da živimo na najljepšem djelu zemlje, a uz to mislim da ljudi koji su vani radili daleko drugačije razmišljaju o životu, priča Dragica.

Vila Soši je kuća u kojoj živi i prvi pansion koji je bio u Istri. Za nju kaže kako je lijepa kuća s bazenom, konobom i svime što je potrebno da se gosti osjećaju ugodno, a mjesto Soši zauzima posebno mjesto u njenom srcu te je stoga nazvala slastičarnicu po njemu.

- Villa Soši i kolači su moj život, a cijeli biznis je zapravo obiteljski. Sin uspješno vodi slastičarnicu s tatom i suprugom koja je Talijanka. Slastičarnica nudi stotinjak različiti vrsta slastica, peciva i pita koje se svakodnevno pripremaju u našem objektu, priča Lukin.

Kako je tijekom svog poslovanja uvidjela da je sezona s turistima kratka za razvoj i život, otvorila je i izradu domaćih kolača u svom selu i slastičarnicu u centru Umaga. Ističe kako je potrebno nuditi više i poticati ljude da rade tijekom cijele godine kako bi gosti dolazili ne samo u ljetnom, već i u zimskom periodu.

Međunarodni i RH sudac u kuharstvu

- Potrebno je raditi kontinuirano jer smo turistička destinacija, gdje gost koji dođe zasigurno želi dati izvrsne ocjene za konzumaciju jela, a mi imamo i te kako bogatu tradiciju i možemo dobiti najbolje ocjene i na tome trebamo raditi.“

Trinaest godina je državni sudac u kuharstvu, osam godina međunarodni sudac WACS za cijeli svijet i prva osoba u regiji s obje licence.

- U svom sam pozivu prošla sva natjecanja kojih je bilo mnogo, ali bi željela izdvojiti svjetsku medalju koju sam osvojila u Luxembourgu i Olimpijsku medalju iz Erfurta, kaže.

U dvanaest zemalja Lukin je počasni član kuharskih federacija. Prošle godine je osvojila Veliko zlatno srce i zlatno srce crveno kao međunarodni Vitez kuhar od SACEN. Njezina Villa Soši je dobila priznanje 51. Novosadskog sajma za kvalitetu proizvoda, a Italija ju je svrstala među 10 top kuhara. Ističe kako ima jako puno priznanja i medalja sa natjecanja i kao sudac.

- Kao međunarodni sudac sam obišla jako puno kuhinja po cijelom svijetu. Ne možete suditi i ocjenjivati jelo i slasticu bez da poznajete tradiciju kuhinje koja se prezentira, stoga su potrebne prethodne edukacije i spoznaje o tim jelima i slasticama. Hrvatska tradicionalna kuhinja i slastice u samom su vrhu svjetske gastronomije, jer se Hrvati natječu na gotovo svakom svjetskom eminentnom takmičenju te se uvijek vrate s medaljama, priča nam Lukin.

Ako imaš cilj, možeš uspjeti

- Od nagrada kojih imam, jako puno izdvajam humanitarni rad kod nas i u svijetu. Nedavno sam dobila nagradu Anđela Lionizma, koja je meni izuzetno draga, jer je to priznanje od mojih ljudi koji su to prepoznali, kaže naša sugovornica.

Radi na Fakultetu u Opatiji te svake godine sudjeluje na otvorenim vratima srednjih ugostiteljskih škola. Već godinama sudjeluje u raznim programima prezentacije modernog slastičarstva, kako bi mladi slastičari naučili i vidjeli nove, moderne trendove jer se tehnologija s godinama mijenja kako u svemu ostalom, tako i u slastičarstvu, kuharstvu i pekarstvu. S prof. dr. Ivanovićem sudjeluje na projektima već osmu generaciju studenata kao vanjski suradnik Sveučilišta u Opatiji, a osim toga ti projekti su se proširili i izvan granica i to na Mostar, Skoplje i jugoistočnu Europu.

- Ljudi se moraju stalno educirati i učiti kako bi bili uspješni. Potrebno je stalno ići ka vrhu i svoje znanje dijeliti s drugima naročito mladim ljudima. Ako kuhar, slastičar i pekar imaju dobre recepture, to trebaju prenijet na mlađe generacije koje dolaze jer ako to ne činimo nismo ništa postigli. Mladi ljudi možda nisu svjesni, a možda je pogreška i nas starijih što se ne promoviramo i pokazujemo struku u vrtićima i osnovnim školama bar jednom godišnje jer je posao kuhara i slastičara nešto pozitivno te traži puno rada i učenja čak bih rekla cjeloživotno školovanje i praćenje trendova, uz to je jedan od rijetkih koji je dobro plaćen i cijenjen. Pravi majstor može postati svatko samo ako voli ono što radi. U životu ljudi nailaze na uspone i padove, međutim svaka se prepreka može prijeći ako ljudi imaju svoj cilj, jer sa postavljenim ciljem svaki će čovjek postići uspjeh, zaključila je Lukin.( Andrea LONČARIĆ)

Povezane vijesti

• Istra potvrdila poziciju perjanice hrvatskog turizma
• STUDENT medicine MASSIMO BEMBIĆ kandidat za nagradu Roberto i Daniela Giannini
• Hommage Nedjeljku Fabriju