DOBITNIK DRŽAVNE NAGRADE "FAUST VRANČIĆ"

DRAGAN PANTIĆ, nastavnik u pulskoj srednjoj školi: "Mlade istarske robotičare traži i Mate Rimac"

Voditelj Centra za praktičnu robotiku u Puli, dugogodišnji nastavnik Industrijsko-obrtničke škole u Puli i predsjednik Društva za robotiku Istra nedavno je primio Državnu nagradu tehničke kulture "Faust Vrančić" za razvoj robotike u Istri i promicanje znanosti kroz izvannastavne aktivnosti

| Autor: Doria MOHOROVIĆ
Prof. Dragan Pantić ( Snimio Danilo Memedović)

Prof. Dragan Pantić ( Snimio Danilo Memedović)


 U Centru za praktičnu robotiku u Puli mladi učenici osmišljavaju i stvaraju zanimljive inovacije kojima nerijetko na natjecanjima postižu izvrsne rezultate.

Zasluge za to u većoj se mjeri mogu pripisati voditelju Centra Draganu Pantiću, dugogodišnjem nastavniku Industrijsko-obrtničke škole u Puli i predsjedniku Društva za robotiku Istra koji je nedavno primio i Državnu nagradu tehničke kulture "Faust Vrančić" za razvoj robotike u Istri i promicanje znanosti kroz izvannastavne aktivnosti.

U razgovoru s Pantićem i obilaskom spomenutog Centra, doznali smo na kojim projektima trenutno učenici rade, jesu li inovacije primjenjive u svakodnevnim situacijama te kakva ih zanimanja čekaju u budućnosti.

Centar kojeg su 2016. godine oformili Industrijsko-obrtnička škola u Puli, društvo za robotiku Istre i Hrvatski robotički savez, posjeduje zavidnu opremu i brojne mobilne robote, a neki od njih su arduino mikrokontroleri, robo-ruke, dronovi, roboti psi, roboti pauci, humanoidni roboti i popularni 3D printeri.

Kako ističe Pantić, Savez je dao opremu, Društvo je dalo znanje i sve to stavilo u funkciju, a škola je omogućila korištenje prostora. Bez pomoći i podrške cijelog kolektiva, napominje, ništa ne bi bilo moguće, posebice bez prijašnjeg i sadašnjeg ravnatelja. Pričajući o radionicama koje se odvijaju u Centru, Pantić kaže da se na početku svake školske godine upisuju novi polaznici, a trenutno postoje tri grupe učenika koji rade sa sasvim drugačijom opremom. Zainteresiranih učenika je mnogo, a njihova želja za učenjem, neprestano potiče Pantića na daljnji rad i trud. No, kako ističe, jedan dio njih sve radi samostalno, dok im je on samo podrška u smislu davanja savjeta, ideja, preporuka i motivacije te osiguravanja potrebnih materijala.

Često su sami učenici inicijatori novih projekata, kao što su to Filip Gembec i Karlo Mikulaco, dugogodišnji polaznici radionica koji su sa svojim inovacijama sudjelovali na brojnim sajmovima i natjecanjima. Napominje da su na tim sajmovima susreli svjetski poznate robotičare i programere koji imaju svoje tvrtke, a jedan od njih je i Mate Rimac s tvrtkom "Rimac automobili".

- Kad je vidio što sve rade, kojim tehnikama vladaju i koji nivo znanja imaju, Rimac je jednom od njih ponudio posao. Tako da je to itekako budućnost ove generacije. Još uvijek imam kutije na kojima piše Rimac, on je također potekao iz tehničke kulture i da nije bilo profesora koji su ga kroz slobodne aktivnosti i tehničku kulturu gurali i vodili na natjecanja na kojima je sudjelovao, vjerojatno ne bi radio to što radi danas, kaže Pantić.

Pričajući o poslovima budućnosti, Pantić kaže kako će za njih biti ključna digitalna pismenost. Jedno od takvih zanimanja je rukovanje dronom, a za tu je poziciju, ističe Pantić, jedna riječka firma nedavno raspisala natječaj.

- Za sada ne postoji škola koja školuje za to zanimanje, no kroz robotičke udruge se i to uči jer je korištenje drona sve aktualnije, kako u državnim, tako i u privatnim tvrtkama.    

Jedan od zanimljivijih projekata na kojem Centar trenutno radi je "RoboCupRescue Line", odnosno robotsko spašavanje žrtava iz zgrade oštećene u potresu. Upravo je u tijeku dovršavanje konstrukcije, odnosno arene koja simulira zgradu.

- U njoj robot mora prijeći razne prepreke i prateći crtu doći do crvene sobe u kojoj se nalaze žrtve potresa - žive i nastradale. Da bi robot došao do te sobe mora prijeći preko krhotina i rupa koje su nastale nakon potresa. Usput, robot mora pokupiti paket prve pomoći, pronaći žrtve i odnijeti ih u evakuacijsku zonu gdje će ih dalje spasioci preuzeti. Sama zgrada ima dva kata pa je robotu još veći izazov spuštanje i penjanje. Pri tome učenici trebaju osmisliti koje će robot sve senzore koristiti i treba napraviti cijelu mehaničku konstrukciju, pojašnjava nam Pantić.Ilustracija (Cropix)

 Natjecanje u robotici (Cropix)

Tko je Dragan Pantić

 

Pantić je po struci diplomirani inženjer elektrotehnike, a robotikom se počeo baviti prije 15-ak godina kada je pozvan na edukaciju u "Državnu školu robotike". Naime, i cilj škole bio je taj da polaznici steknu znanja kako bi ih mogli dalje prenositi na druge učitelje, pa je kasnije upravo on, u suradnji s upravnim odborom Hrvatskog robotičkog saveza, educirao druge kolege iz osnovnih i srednjih škola. Pantić je 2012. godine osnovao Društvo za robotiku Istra koje se bavi edukacijom učenika osnovnih i srednjih škola za područje robotike, automatike, informatike i novih tehnologija. Centar za praktičnu robotiku primarno je bio u Zagrebu, no 2016. godine se sa svom opremom seli u Pulu. Dobitnik Državne nagrade za tehničku kulturu "Faust Vrančić" je i Pantićev kolega Darko Suman, također član Društva za robotiku Istre koji s njim radi na brojnim projektima.

- Na radionici mobilne robotike, učenici rade i upravljaju s robotima tvrtke Parallax. Jedan od zanimljivijih zadataka je putovanje robota u svemir. Roboti se kreću po dugoj stazi koja je nalik labirintu i na kojoj se nalaze stanice za provjeru kisika, provjeru spremnika za hranu i za provjeru goriva. Na svakoj od njih oni moraju stati, pojašnjava Pantić pa dodaje da su učenici oduševljeni sa svime što rade jer je i osnovna ideja da oni uče kroz igru i zabavu. Zadaci su im uvijek interesantni jer sve što rade ne trebaju odraditi šablonski, već ih rješavaju na jedan zanimljiv način, dodaje Pantić. Još jedan projekt na kojem polaznici Centra trenutno rade su sumo borbe robota, čiji je osnovni cilj iz arene za sumo borbu izbaciti protivnika. No, da bi se mogli igrati, prvo moraju programirati naredbe, kaže profesor.

Na pitanje otkuda crpi inspiraciju za stvaranje kreativnih i dosjetljivih zadataka za svoje učenike, Pantić kaže da je mnogo ideja dobio upravo na susretima i natjecanjima, festivalima znanosti, znanstvenim piknicima, festivalima tehničke kulture.

- Hrvatski robotički savez već godinama sudjeluje na tim svjetskim prvenstvima i već su učenici iz Hrvatske bili na RoboCup svjetskom prvenstvu u nizu zemalja, od Turske, Nizozemske, Meksika, Argentine, Kine, Japana - i svake godine se vrate sa šest, sedam medalja. Imamo vrhunske učenike koji mogu biti bolji i od Kineza i Japanaca! U brojnim kategorijama smo iznimno cijenjeni i jaki, tvrdi Pantić.

Jedan od projekta na kojem trenutno sudjeluju naziva se "Generacija Now", realiziran u organizaciji Instituta za razvoj za inovativnost mladih. Učenici ondje uz pomoć arduina, odnosno računalne i softverske platforme, rade na projektima "Internet of things" u kojima upravljaju sa stvarima na daljinu. Spomenuti Institut organizirao je i projekt "Građanska znanost: mjerenje i promatranje mora", a Centru je donirao podvodni robotski dron koji može ostvariti duboki zaron te ići na dubinu od sto metara. U njemu se, priča nam Pantić, nalazi SD kartica i kamera visoke rezolucije pa se može snimati pod morem. Mogućnosti istraživanja su mnogobrojne, od praćenja i snimanja invazivnih vrsta, skupljanja otpada pod morem te mjerenja temperature mora.

Jedan od najpopularnijih aktivnosti Centra je "Robotrka na prstenac" - natjecanje koje spaja tradiciju i nove tehnologije. Ono omogućava natjecateljima da se kroz igru i zabavu upoznaju s robotikom i novim tehnologijama. Zadatak u trci je upravljati robotom na način da on pogodi "u sridu". Igra se u timovima, postoji nekoliko disciplina, a u natjecanju je znalo sudjelovati i osamdesetak učenika. U Centru se mogu pronaći i brojne inovacije koje su učenici izradili u sklopu državnih natjecanja. Uz hranilicu za mačke i dozatora s vagom, interesantan je i uređaj za vaganje koji se može koristiti za mjerenje košnice pčela. Naime, pomoću njega se mogu dobiti podaci koji bi pokazali kada je košnica puna, a kada prazna te kakvo je ponašanje pčela, odnosno u koje bi vrijeme one izlazile iz košnice, a kada bi se vraćale.

- Na mikrokontroler se stave kartice ili modul koji će poslati poruke na mobitel, a koje će zatim svakih nekoliko sati slati poruku kolika je težina u košnici, ili će mjeriti i zapisivati na karticu, kaže Pantić pa dodaje da je izrada takvih modela poprilično zahtjevna, a natjecatelji za praktičan rad tijekom natjecanja na raspolaganju imaju svega nekoliko sati.

Povezane vijesti


Podijeli: Facebook Twiter