Kobasice od ovaca, od tovara, boškarina, s tartufima, sa bijelim ili crnim vinom su proizvodi koji su pronašli svoju tržišnu nišu i moram priznati da mi danas ne stignemo proizvesti onolike količine tih proizvoda koliko ih tržište traži. Još prije samo pet godina to se činilo kao utopija, no danas je to doista tako. Naši su proizvodi izišli i izvan granica Istre, pa ih se danas može kupiti ne samo u Hrvatskoj već i u Sloveniji, Italiji, Bavarskoj, pa i u srcu Europske unije, u Bruxellesu, kaže direktor AZRRI-ja Igor Merlić

 Agencija za ruralni razvoj Istre ili kraće AZRRI, županijska je tvrtka osnovana 2003. godine sa zadatkom povezivanja javnog i privatnog sektora te za pripremu i provedbu projekata u ruralnom prostoru. Jednim dijelom financira se iz županijskog Proračuna i to u dijelu servisiranja obaveza po investicijskim kreditima kojima je izgrađena cjelokupna infrastruktura AZRRI-ja, uključujući uljaru u Vodnjanu, zgradu uprave i prerade u Pazinu, te farmu na Gortanovom brijegu gdje se nalazi i nukleus stada. Ostali dio prihoda ostvaruje se samostalno iz djelatnosti stočarstva, agrara, iz prerade i prodaje maslinovog ulja, a ponajviše iz proizvodnje, prerade i plasmana mesa i mesnih prerađevina boškarina, tovara i drugih autohtonih pasmina. Trideset i dvoje djelatnika sektora zaposleno je u ukupno četiri sektora koja Agencija pokriva, a to su Centar za ruralno poduzetništvo, Centar za stočarstvo, Centar za maslinarstvo i Centar za međunarodnu i institucionalnu suradnju koji se bavi privlačenjem sredstava iz europskih fondova. 

Značajni projekti 

Direktor AZRRI-ja Igor Merlić kaže kako su kroz taj izvor osigurana sredstva za sufinanciranje čak dvadeset značajnih projekata koje je provodio ili provodi AZRRI, te je, što kroz pretpristupne, što kroz strukturne fondove Europske unije za tu namjenu povučeno oko 2,6 milijuna eura bespovratnih sredstava. U nekim od tih projekata AZRRI je bio vodeći, a u nekima pridružujući partner no povučena sredstva omogućila su značajne investicije, pa i izgradnju dijela infrastrukture. Posebno se to odnosi na prostor Edukacijsko gastronomskog centra na Gortanovom brijegu gdje je zahvaljujući europskim sredstvima uređena stara zgrada, kao i nova edukacijska kuhinja koja je u punoj funkciji i u kojoj je održan niz radionica namijenjen ugostiteljima i hotelijerima. Mnogi od danas izuzetno uspješnih projekata koje je pokrenuo AZRRI bili su svojevrstan put u nepoznato, no bez tih pilot projekata istarska gastronomija, ali ne samo ona, već i čitava Istra, vjerojatno bi u vrlo kratkom vremenu ostala bez nekih od svojih najprepoznatljivijih tradicionalnih simbola kao što su istarsko govedo ili boškarin, istarski tovar ili istarska koza. 

"Kad se početkom devedesetih godina radila analiza stada tog istarskog goveda došlo se do nevjerojatnog podatka da je preostalo još svega stotinjak, odnosno točno 93 grla te životinje na čitavom prostoru Istre. To je bilo crveno svjetlo i signal da se mora nešto poduzeti inače će ta autohtona pasmina definitivno nestati s ovih prostora.

Zbog toga je u Istarskoj županiji donesena odluka da se krene u izgradnju infrastrukture, ali i u taj poseban program kojeg provodi AZRRI, a koji se odnosi na obnavljanje nukleusa stada istarskog goveda i na suradnju sa svim privatnim uzgajivačima. Zahvaljujući tom programu kroz godine je rastao broj uzgajivača i danas ih imamo osamdesetak, a broj grla je gotovo 2.500. Oni s nama imaju unaprijed dogovorenu suradnju da od njih otkupljujemo dio tih grla po unaprijed dogovorenoj cijeni, tako da oni imaju osiguran plasman i uredno plaćanje koje im omogućava zaokruživanje ciklusa i planiranje ekonomske godine", kaže Merlić.

 Osim sigurnog tržišta AZRRI proizvođačima osigurava praćenje čitavog programa uključujući prihranu, kao i najbolje rasplodne bikove za osjemenjivanje. Taj ciklus koji se pokazao vrlo uspješnim vjerojatno će se vrlo skoro primijeniti i na istarsku kozu, još jednu autohtonu pasminu koja je gotovo izumrla i trajno nestala s ovih prostora. 

"Podaci pokazuju da je danas ostalo manje od 200 komada autohtone istarske koze, a to je danak krivoj politici koja se vodila nakon Drugog svjetskog rata, kada se smatralo da se radi o štetniku koji uništava usjeve i čiji broj treba bitno smanjiti. I to bitno smanjivanje dovelo je do ovoga što danas imamo, bilo ih je oko 50 tisuća u Istri, a danas smo spali na zadnjih 200 primjeraka istarske koze na prostoru čitave Istre. No gastronomija i uvrštenje na jelovnike vjeruje Merlić, put je da se nakon boškarina krene u spašavanje još jedne autohtone vrste. S posebnim ponosom naglašava da su proizvodi koji nose oznaku AZRRI-ja u punom smislu te riječi "Made in Istra" proizvodi s obzirom da se uzgoj, klanje, kao priprema i plasman mesa, odnosno prerada u petnaestak vrsta salama i suhomesnatih proizvoda odvija na ovom prostoru. 

"Kobasice od ovaca, od tovara, boškarina, s tartufima, sa bijelim ili crnim vinom su proizvodi koji su pronašli svoju tržišnu nišu i moram priznati da mi danas ne stignemo proizvesti onolike količine tih proizvoda koliko ih tržište traži. Još prije samo pet godina to se činilo kao utopija, no danas je to doista tako. Naši su proizvodi izišli i izvan granica Istre, pa ih se danas može kupiti ne samo u Hrvatskoj već i u Sloveniji, Italiji, Bavarskoj, pa i u srcu Europske unije, u Bruxellesu", kaže Igor Merlić. 

Zahtjevni gosti

 Sam prodor u gastronomiju Istre nije bio lagan, ali danas je boškarin prepoznatljiv i nalazi se u menijima i neizostavnoj ponudi gotovi svih najboljih ugostiteljskih objekata na Poluotoku.

Specijaliteti koji se spravljaju od tog mesa našli su svoje stalno mjesto na pjatima i najzahtjevnijih gostiju koji prilikom dolaska odsjedaju u turističkim kapacitetima najviše kategorije. 

"Ti gosti su zahtjevni, ali oni žele i poseban doživljaj sredine u kojoj borave, a to uključuje i autohtonu gastronomsku ponudu na njihovom stolu. Bečku šniclu ili hamburger mogu jesti bilo gdje u svijetu, ali u specijalitetima na bazi boškarina koje vrhunski pripremaju mnogi domaći kuhari mogu uživati samo ovdje. Oni su to kušali, svidjelo im se i vjerujem da će i taj doživljaj biti jedan od onih kojih će se rado sjećati, te na koncu konca, kod nekih možda, i doživljaj zbog kojeg će se poželjeti vratiti u Istru", zaključuje direktor AZRRi-ja Igor Merlić.

Povezane vijesti

• Studenti o razvijanju vještina i novim inicijativama AIESECA-a
• Pula domaćin međunarodne znanstvene konferencije
• Ekstremne vremenske prilike već su naša svakodnevnica