Badnje jutro u Puli (snimio Dejan Štifanić)
Kišno i maglovito badnje jutro ipak nije sasvim omelo Puležane u tradicionalnom druženju u centru grada. Bakalar, bijelo vino i pjesma obilježili su početak i kraj našeg đira.
Na katu pulskog Merkata, dobro znanog polazišta svakog predbožićnog jutra, sreli smo stalne goste - raspjevane Šišance koji još uvijek gaje stari istriotski dijalekt tipičan za njihov kraj. Pitamo ih o čemu pjevaju, jesu li stihovi božićni, ljubavni ili, pak, šaljivi.
"Te pjesme nemaju ime. Radi se mahom o uvijek istim starim refrenima naše mladosti. Mi smo ih učili od naših starih, a od nas ih ne uči nitko. Ta će tradicija umrijeti s nama", kazao nam je jedan od starijih Šišanaca i poveo ostale uglas: "Bella non piangere se parto via, al mio ritorno ti sposerò". Pozdravljaju nas starim pulskim "viva noi".
Srećemo i svima poznatog Alena Vitasovića koji nam, uz dec bevande i namazanog bakalara iz obližnje gostione, priča da zbog korone nema posla i da čeka bolje dane.
"Uzeli su nam kruh iz usta, mi smo za pozornicu i to nam je delo. Čekam da sve ovo fini i da konačno mogu sviriti. Inače, čitam ča pišete ti i Žižo, samo gluposti", kratak i jasan bio je Vitasović.
U prizemlju na ribarnici situacija je uvelike drugačija od uobičajenog, ribe ima puno, ali ljudi malo. Prevladavaju srdele po 20 kuna, sipe i orade, puno je i divljih oćada po 40 kuna, a tu i tamo se nađe i poneki romb.
"Nekada ljudi nisu mogli proći ovuda od gužve, bilo je uvijek krcato, pogotovo na Badnjak, no sada ih je sve manje i pretežito kupuju srdele. No, ovih se dana znaju i počastiti oradom ili brancinom", kaže nam jedna od prodavačica.
Na zelenoj tržnici situacija je uobičajena. Ima svega, od salate, kupusa, gljiva, do divlje rikole i posijane pšenice. Šalimo se s tetom da je narasla visoko, što je znak da će "biti puno šoldi", na što ona nije reagirala pretjerano optimistično. Putem Flanatičke ulice, pored stare Televizije, sada Mlinara, srećemo svirača Zlatka koji koristi dobro raspoloženje i veći protok ljudi ne bi li namaknuo kakav dobar honorar.
Za kraj, jedna lijepa priča dolazi do naših ušiju pa se upućujemo do bistroa Punkt na pulskom stadionu Aldo Drosina, koji inače zapošljava osobe s invaliditetom, a vrlo često pomaže potrebitima.
Danas su, na inicijativu Edina Tanovića, udruge Naš san njihov osmijeh i pulskog Crvenog križa, odlučili počastiti ručkom korisnike dnevnog boravka prihvatilišta za beskućnike.