Kad ne znaš gdje parkirati, kreni što više uzbrdo (Danilo MEMEDOVIĆ)
U uobičajene dane tu na livadi bude parkirano i deset, 15 automobila. Ali što im ja mogu? To je javna površina i muzej nema ništa s njom, kaže Gracijano Kešac, ravnatelj Povijesnog i pomorskog muzeja Istre * Parkiraju aute pred tvrđavom tako da nas je strah da nam ne padnu na glavu, kaže nam jedna stanarka
Grozno! Imam dojam da tko god ne može naći parking igdje u gradu, na kraju dođe parkirati na Kaštel. Pogledajte kod muzeja na što to liči. A posebno je teška situacija navečer, svi koji bi u centar grada, a ne znaju gdje bi parkirali, kada vide znak "P" na početku uspona kao da moraju doći autom ovdje gore. Parkiraju aute kod tvrđave da nas je lijepo strah hoće li nam pasti na glavu ili na kuće u ulici ispod, ispričala nam je Gabriela, odnedavna stanarka pulskog Kaštela.
Najstariji dio Pule, pupak grada, s dominantnom mletačkom utvrdom u kojoj djeluje Povijesni i pomorski muzej Istre, očekivano ljeti privlači brojne turiste. No, da su stranci svjesni i da se do tvrđave stiže uskim dvosmjernim ulicama Castropola i Gradinskim usponom, u kojima je mimoilaženje s vozilima iz drugog smjera neminovno, kao i vjerojatni dugi povratak u rikverc, mnogi bi na vrijeme odustali od svojih nakana.
I da na početku uspona postoji "semafor", koji bi pokazivao koliko je slobodnih mjesta, možda bi mnoge na vrijeme odvratio od avanture, smatra naša sugovornica. Broj parkirnih mjesta pod naplatom duž Castropole, zatim na parkiralištu kod samostana i pred muzejom nije velik, a kada turisti dođu na najvišu kotu, nekih 35 metara iznad mora, čak i ako ne nađu regularno mjesto, teško se odlučuju na povratak pa ostavljaju auto na livadi pred tvrđavom. Pritom se mnogi približe samom rubu nad ulicom na donjoj razini. To što im vozila zaklanjaju pogled na barokne bastione iz 17. stoljeća i kolekciju starih topova, manje je strašno.