Donosimo drugi dio velikog intervjua s Anjom Ademi, pročelnicom Upravnog odjela za lokalnu samoupravu i lokalni koordinator za strateško planiranje Grada Pule, i ujedno najbližom suradnicom pulskog gradonačelnika Filipa Zoričića. Prvi dio intervjua možete pročitati ovdje.

- Kako privući studente?

- Moramo biti konkurentni kvalitetnim programima. Mi jedini u Hrvatskoj imamo studij japanologije i to treba iskoristiti na svim mogućim poljima. Ako želimo razvijati IT industriju, moramo definirati u kojem segmentu. Želimo Centar inovativnosti. Ali za što? Moramo imati programe koji će stvoriti konkurentne ljude koji će raditi stvari poput Infobipa, neke startupove. Bez Sveučilišta je to nemoguće.

- Kako to ostvariti?

- U komunikaciji smo s novim rektorom koji ima viziju sukladnu našoj. Podrška smo Sveučilištu i želimo zajedno surađivati u razvijanju programa. Ako ćemo biti studentski grad, onda treba pružiti sadržaj studentima. U gradu imamo fenomenalnih ljudi koji rade super stvari poput, primjerice, Pulske filmske tvornice koja nema dovoljno javnog prostora da ljudi to prepoznaju. Oni su zainteresirani za školu animiranog filma, imamo taj studij japanologije, Japan ima najveće studije animiranog filma i 'ajmo vidjeti na koji se način sve to može povezati. Eto, Pula mora biti grad filma 365 dana u godini. Želimo da grad ima filmsku školu u koju će ljudi dolaziti educirati se, a europske institucije prezentirati svoje programe. Festival bi bio samo jedna višnjica na toj torti. Pula može biti grad filma i grad knjige, zapravo ona to i jest. Netko to mora živjeti, netko se time mora baviti.

U pulskim galerijama gostuju svjetski poznati umjetnici, poput Zlatana Vehabovića u Galeriji Poola u Kandlerovoj ulici. A ljudi pojma nemaju tko je to. Zato smo napravili program "Dođi u grad". Možemo mi napraviti manifestaciju kakvu god želiš, no ako to zajedno ne želimo, ništa od toga.

- Inicijativa je pohvalna. No, istovremeno se dogodilo da je stari grad prazan jer su stanovi pretvoreni u turističke apartmane čiji vlasnici žive u predgrađima. Tim ljudima nije usput doći u grad i popiti kavu. Ranije su ljudi šetali gradom jer su živjeli u njemu, sada šeću po rubnim dijelovima grada jer žive ondje. Na to se nadovezuje problem stanovanja. Ljudi nemaju gdje živjeti i opet kupuju stanove na rubnim dijelovima grada koji su im cjenovno pristupačni. Uz priču o oživljavanju centra grada, trebalo bi pokrenuti i priču o mogućnosti stanovanja.

- Istina, u Puli i da želiš iznajmiti stan ne možeš od 1. lipnja. Na tom tragu treba strateški razmišljati o cijelom kvartu. Što se tiče stanovanja, imamo budžet koji je za gradnju. Istražujemo. Pula ima dovoljno prostora gdje će nicati nova naselja između Štinjana i Velog Vrha. Kad tamo napravimo zgradu, moramo razmišljati tko će tamo živjeti. Pripremamo nove kriterije za dodjelu stanova koji bi više bili orijentirani na mlade obitelji. Važno je da svaki kvart ima kvalitetan sadržaj, ali ono, što kaže Filip i tu se slažem, centar grada mora biti dnevni boravak, mora biti reprezentativan.

Urbana regeneracija

- Na Arhibau si sudjelovala u panel diskusiji o kružnim gradovima i projektu urbane regeneracije.

- Pula je dio projekta koji provodi EBRD kroz CREATE fond. Urbana regeneracija je u urbanizmu top vruća tema. Uz par gradova u Hrvatskoj, Pula je odabrana i ostala je primjer najbolje prakse u dijelu koji smo dosad odradili. Fenomenalno je što je EBRD uključio najveće stručnjake u Europi, odnosno najpoznatije urbaniste, stručnjake koji se bave zaštitom okoliša i planiranjem gradova, da se bave samo Pulom. To je od iznimnog značaja. Jako je kvalitetno napravljana analiza stanja i odabir lokacija koje će ući u projekt urbane obnove. To znanje i taj momentum koji se stvorio Pula može iskoristiti i želimo da Pula krene u fazu implementacije te da bude grad primjer u Europi za implementaciju cijelog projekta urbane obnove.

- Koje su to lokacije?

- Hidrobaza, Muzil i Mornarička bolnica s projektom Sveučilišta.

- Odakle novac za to?

- Radimo na dijelu komercijalizacije projekta. Priprema se financijska konstrukcija za sve lokacije i promišljamo kako imati i komercijalne sadržaje i na koji se način financirati. U kampanji sam stalno govorila da se ne mora sve financirati iz proračuna, ali da se mora imati dovoljno jak tim da zna iz čega se ostalog može financirati i kako kombinirati sredstva. Za nekoliko dana, 23. listopada na panelu "Kako će izgledati Pula 2030.?" pričat će se o kružnom gospodarenju prostorom, identitetu Grada, Muzilu kao integriranom dijelu grada, oživljavanju Pulskog zaljeva i zelenoj tranziciji, klimatskim promjenama, zelenoj infrastrukturi, urbanim šumama i ekosustavima budućnosti, održivoj urbanoj mobilnosti… Većini je ljudi važno da je grad čist i da nema korupcije.

- Ali, to je istina, to je osnova i baza koja se mora zadovoljiti da bi se moglo promišljati o nekoj nadogradnji, bilo ona kulturna, ekološka, gospodarska.

- Ljudi pitaju što je s cestom, da li imaju posao, stan, imaju li gdje pojesti topli obrok. Grad je komunal, ovo drugo sve stvara društvo, ali treba promijeniti iskustvo. Ljudi moraju vidjeti da je moguće napraviti promjenu. Treba krenuti od sebe, nije kriva samo Herculanea što je smeće po ulici. Svatko od nas mora osjećati da je dio zajednice i da to mora promijeniti. Grad nisu zgrade, grad su ljudi. Za proračun sam rekla da treba odrediti iznos novca da se ljudi prijavljuju i sudjeluju u kreiranju proračuna. Kada, primjerice, vidiš da u parku stoji klupica koju si predložila, osjećaš da si dio grada i da je tvoje sudjelovanje rezultiralo nekom promjenom. Važno je da ljudi osjete da smo tu zbog njih. Tako je i s mjesnim odborima. Rekla sam im, vi morate ljudima odmah dati odgovore na pitanja. Kroz ove inicijative vidjet ćemo tko se želi predstaviti, a tko ne. U Koreji se dogodio uspjeh jer ti ljudi žive tu zemlju. Ti kada pitaš Korejanca koja mu je najdraža knjiga, film, autor, on će navesti korejskog autora. Imaju korejsku inačicu McDonalda - Lotteriju u koju svi idu i ponosni su na sve što je njihovo. Mi trebamo biti ponosni na naše.

- Mi se ponosimo samo našim turizmom koji je, nažalost, okosnica gospodarstva.

- Turizam je definitivno potreban i treba ga strateški razvijati, ali ne može biti okosnica razvoja gospodarstva grada.

Život u pet kvadrata

- Tri i pol mjeseca si na vlasti. Koliko radiš?

- Radim jako puno. Došla sam iz sustava gdje sam i u Seoulu i u Zagrebu radila jako puno i takav način rada mi paše, to volim i nije mi problem. Sada sam došla u sustav koji je postavljen na jedan drugačiji način i treba mijenjati "mindset" ljudi, standard rada, navike i tempo.

- Je li tvoj tempo žešći od njihovog?

- Je, definitivno je žešći od njihovog. Postoji taj mit o javnoj upravi i teško je pokrenuti taj sustav koji po nekoj inerciji ide sam po sebi, neovisno o tome tko pobijedi. Ali sada je prilika koju bi bilo šteta ne iskoristiti, međutim trebamo se svi posložiti i svi raditi na toj viziji koju imamo. Najveći je izazov to ostvariti. U Koreji kažu, ako spavaš duže od četiri sata, nećeš uspjeti u životu. I to je takav sustav, u kojem je sve rang-lista i zbog toga su uspjeli, velikim radom.

- No, istovremeno imaju i najveću stopu samoubojstava?

- Zbog ogromnog pritiska i trke za uspjehom.

- Kako je živjeti u Seoulu?

- Živjeti u Seulu je kao živjeti u budućnosti, fenomenalno. U Koreji sam živjela život prosječnog korejskog studenta, pa tako sam živjela u "stanu" od pet kvadrata.

- Pet kvadrata? Je li to moguće? U koliko kvadrata sada živiš u Puli?

- U 70 kvadrata. U pet kvadrata je bio cijeli moj život. Krevet je bio toliko uzak da se nisi mogao okretati. Iznad glave mi je bio ormar. U polukrugu u kutu je bila i WC školjka i tuš. Svega tri koraka od ulaza bio je stol. I sve je stalo, i zimska i ljetna odjeća, knjige i imala sam luksuz što sam imala mali prozor.

- Je li ti falilo prostora?

- Ne, ni u jednom trenutku, jer kada si na faksu, u sobi samo prespavaš.

- Jesi li osoba koja je hrčak i sakuplja stvari?

- Nisam, ali Južnokorejanci to jesu.

- Ali, "hrčak" ne može živjeti u pet kvadrata?

- Uglavnom žive bez kreveta, pa imaju više prostora te imaju ostave gdje drže stvari.

- Kako si se odlučila za studij u Južnoj Koreji?

- Kada sam se vratila iz Amerike, u Zagrebu sam studirala ekonomiju i htjela sam ići na razmjenu i razmišljala o povratku u Ameriku jer sam se zbog ozljede prestala baviti atletikom. Kolega mi je rekao da ide jedan semestar u Aziju - nudio se Šangaj, Seul i Osaka. Tada sam u jednom investicijskom fondu odrađivala praksu i bila dosta u investicijskom svijetu te ono što me zanimalo je da studij ima kvalitetne programe iz financijskog dijela. Proučavala sam rang-liste, profesore i taj "business school" bio je jedan od najboljih u Aziji i odlučila se za Južnu Koreju o kojoj nisam znala baš ništa. Prijavila sam se na stipendiju korejske vlade koju sam dobila i bila sam jedna od prvih studenata koji je otišao tamo. Bila je 2010. godina. Kako sam bila na praksi u jednom investicijskom fondu, pitala sam južnokorejsku ambasadu imaju li nekog Koreanca da me nauči jezik, a tada ih je bilo svega nekoliko u Hrvatskoj. Jednog dana su me nazvali i rekli da će me učiti korejski Koreanka koja se udala za Hrvata. Tako sam cijelo ljeto svaki dan s njom učila korejski. Jezik me učila kroz njihovu kulturu - K-pop, filmove, serije. Prvi dan kada sam sletjela u Seul, sve sam znala, nisam imala kulturološki šok, osjećala sam se kao doma. Bilo mi je fenomenalno. Brzo sam naučila jezik što mi je pomoglo kada sam bila na magisteriju jer je jedan od najtežih jezika.

- Kakvi su Koreanci?

- U Južnoj Koreji najcjenjeniji je posao profesora ili netko tko educira druge ljude. Netko tko ima u familiji nekoga tko uči druge ljude ili odgaja za obitelj je najveći blagoslov. Jezik je tamo toliko prekrasan da kada naručiš kavu ti se zahvališ jer ideš kod nekoga tko je stručnjak u pripremi kave. Primiš kavu i s puno zahvale kažeš, hvala, sada ću to ukusno popiti. Prema svemu se tako odnose. Malog kvartovskog frizera oslovljavaš masterom. Zadnji put sam bila na jednom baletu, gdje je djevojka usmjeravala ljude kamo sjesti i toliko je bila uživljena u to i ti si joj zahvalan jer ti je pomogla. Prekrasno je kada živiš s tom zahvalnošću i poštovanjem prema svima. Predivno je kada cijeniš čovjeka i on cijeni svoj posao.

- Malo o ženskim temama: Koreja ima i jaku industriju kozmetike.

- "K-beauty" je industrija koja postavlja trendove u kozmetici. Većinu proizvoda koje izbace strani luksuzni brendovi patentirali su Koreanci.

- Što koristiš?

- Korejsku kozmetiku.

- Što te Koreja još naučila?

- Kroz sport naučiš se disciplini. A meni je u Koreji pasalo jer je tamo sve red, rad i disciplina i bila sam kao doma. Pasao mi je takav ustroj, odgovarao mi je taj tempo. Ja sam bila u uredu od 7 ujutro do ponoći, svaki dan.

- Bila si sportašica.

- Ja sam sportašica. S atletikom sam se dugo i profesionalno bavila, skakala sam troskok. Oduvijek sam u pokretu. Kao mala plesala sam balet, bavila se dresurnim jahanjem i u njemu sam bila dosta uspješna. Sada sam u yogi.

- Što radiš kada ne radiš?

- Čitam i radim yogu. Idem u prirodu. Jako volim čaj. U Koreji i Japanu sam izučila ceremoniju čaja. Cijela ceremonija je meditacija. Moja želja je da imam "tea house", mjesto koje bi bila galerija, mjesto susreta, čajeva i keramike koju jako volim.

- Koliko radiš dnevno?

- Stalno radim po 12 sati dnevno. I to živim. Eto, u petak sam navečer došla s puta i išla vidjeti ako su stavili štandove za "Dođi u grad". Sreo me frend i rekao, Anja, pa ti stalno radiš, sva si u tome.

Vraćanje proizvodnje

- Jesi li mislila da će vođenje Grada biti teže ili lakše?

- Mislim da sam dobro procijenila stanje i situaciju s čime raspolažemo tako da nisam bila iznenađena. Mislim da možemo promijeniti "mindset" ljudi. Važno je da ljudi koji rade znaju svoje zadatke, da se osjećaju uključenima i da se s njima komunicira, to je najbitnije. Ljudi kada osjete da su uključeni u projekt, totalno je drugačije. Sustav je velik, u Upravi je skoro 200 ljudi. Svako jutro s pročelnicima imam koordinaciju i pokušavam prenijeti atmosferu u druge odjele. Mislim da moraš imati dobar tim da bi mogao funkcionirati. Mi smo sada u situaciji da ove godine definiramo strategiju razvoja grada do 2030. Idu nove tranše za EU-fondove, novi ITU.

- Hoćete li povući puno više EU-novca nego prethodna vlast? Opće je poznata stvar da je Hrvatska povukla jako malo iz EU-fondova.

- Za svaki projekt kažem - moraš ga živjeti. Sada će ići ogromne tranše za urbanu mobilnost, moramo se pripremiti, ali moraš živjeti taj projekt. Tako je bilo s Mehanikom i nitko od kolega nije vjerovao da je to dobar projekt. Ako želimo imati dobar program na Malom rimskom kazalištu, moramo surađivati s Arheološkim muzejom. Lako je povući novac iz EU-fonda, a što onda? Za nas je sada fenomenalan trenutak, a opet imamo malo vremena jer do kraja godine moramo definirati strategiju i imamo priliku napraviti poteze koji će kasnije definirati naš rad.

- To je velika odgovornost? Kako se nosiš s time?

- Dobro. Od malih zadataka do velikih projekata - moraš znati stati iza toga.

- Pula 2030. godine ako se vaši projekti realiziraju?

- Nadam se da će se tada vratiti proizvodnja kroz Uljanik i ako uspijemo realizirati što želimo, taj neki "maritime cluster" gdje imamo dio male brodogradnje ali i proizvodnje. Vizija je da osnažimo Sveučilište, da Pula bude studentski grad, da osnažimo međunarodnu suradnju i u privatnom sektoru i kroz Sveučilište. Mislim da ćemo imati prilike promijeniti stambenu politiku, da Pula bude grad za mlade, da dovedemo neke nove industrije i sve što sada dolazi, inovacije, da se specijaliziramo u nekom dijelu. Do tada će u Puli nastati novi kampusi i novi kvartovi.

- Vidiš li se u toj budućnosti kao gradonačelnica?

- Ma ne. Nikada nisam pomišljala da ću doći u Grad. Izazovno je i lijepo je kada možeš nešto kreirati i vidjeti rezultate svoga rada.

Povezane vijesti

• FOTO / REKOSTRUKCIJA PULSKE GRADSKE UPRAVE: Jutros na Forumu postavljen natpis za novi gradski odjel
• Anja Ademi, najbliža suradnica pulskog gradonačelnika: PULA MOŽE BITI ŠTO GOD POŽELI. Svatko od nas mora osjećati da je dio zajednice i da to mora promijeniti. Grad nisu zgrade, grad su ljudi
• Anja Ademi podnijela ostavku i napušta upravu Grada Pule