NOVO LICE NA POLITIČKOJ SCENI PULE
Anja Ademi, najbliža suradnica pulskog gradonačelnika: PULA MOŽE BITI ŠTO GOD POŽELI. Svatko od nas mora osjećati da je dio zajednice i da to mora promijeniti. Grad nisu zgrade, grad su ljudi
Ljudi pitaju što je s cestom, da li imaju posao, stan, imaju li gdje pojesti topli obrok. Grad je komunal, ovo drugo sve stvara društvo, ali treba promijeniti iskustvo. Ljudi moraju vidjeti da je moguće napraviti promjenu. Treba krenuti od sebe, nije kriva samo Herculanea što je smeće po ulici. Svatko od nas mora osjećati da je dio zajednice i da to mora promijeniti
Anja Ademi (Snimio Milivoj Mijošek)
U samo tri i pol mjeseca koliko je na čelu Pule nova vlast, Anja Ademi od političkog anonimusa postala je skoro pa druga žena u Gradu. Iz financijskog svijeta uskočila je u politiku. Studirala je ekonomiju Zagrebu i Južnoj Koreji, na Yonsei Universityju, gdje je završila program magisterija međunarodnih financija te putovala i radila po svijetu i osjetila da to iskustvo može i želi prenijeti na svoj grad. Stalo joj je do Pule i vjeruje da nešto može učiniti za nju. I to je bio taj moment kada je "kliknula" s Filipom Zoričićem. Bez prevelikih ambicija pridružila mu se u kampanji za gradonačelnika. Bila je jedanaesta na listi a sada odlučuje o najvažnijim projektima u gradu. Pročelnica je Upravnog odjela za lokalnu samoupravu i lokalni koordinator za strateško planiranje Grada Pule.
Frustrirana stanjem u gradu
Razgovarali smo u "Cvajneru". Vrlo ugodna, obrazovana i elokventna polako je pila čaj od đumbira. Šarmantan je sugovornik koji zna usmjeriti razgovor. Iza vrlo nježne i dotjerane vanjštine na kraju se ipak stječe dojam da je Anja, kako se kolokvijalno voli kazati, prava "manga" - mlada dama sa stavom, energijom, vizijom i onom potrebnom dozom staloženosti i strasti te predanosti koja vodi do rezultata.
- Kako to da si se odlučila baviti politikom?
- Dosta nevino. Filipa sam poznavala samo iz škole. Bila sam u skroz drugoj priči. U Zagrebu sam bila dio tima koji je pripremao osnivanje mezanine private equity fonda u Hrvatskoj. Kako sam tu skoro godinu i pol dana i s tatom sam gradila priču oko obiteljskog posla u brodogradnji, pomislila sam da je možda bolje da ostanem. Otkad sam se vratila u Pulu stalno sam u gradu i nekako živim taj grad. Bila sam frustrirana stanjem u njemu. Ljudi kada se vrate u Pulu kao da umru i to me doista rastužilo. Kroz taj neki poduzetnički dio shvatila sam da se nemaš kome obratiti ni s kime pričati. Filip me pozvao na kavu, razgovarali smo o poduzetništvu i pitao me bih li mu se htjela pridružiti. U tom sam trenutku rekla da želim i imam ideje.
Priključila sam se zadnja, nikoga nisam znala osim Elvisa Peršića iz atletike. Kada sam razmišljala o poduzetništvu, pomislila sam da možemo puno. Valjda to sportsko u meni rezultira da se uvijek 100 posto dam u sve. Za vrijeme kampanje sam svaki dan bila na tržnici i vjerovala u tu priču. U drugom krugu, na dan izbora bila sam mirna jer sam 100 posto vjerovala u to. Kada me bivše kolege u Zagrebu pitaju kako mi je u politici, ja to uopće tako ne percipiram. Dajem sve od sebe da se to operativno posloži, a politika je tu i ja učim o tome.
Stanje bijelog papira
- I sama si primijetila da u Puli ljudi nikako da se povežu i krenu u suradnju.
- Ja sam htjela biti primjer da se može. U srednjoj sam školi bila u Americi, poslije sam studirala u Zagrebu i Seoulu. Kada sam se vratila, govorili su mi da neću tu izdržati. I stoga sam htjela biti primjer da se može. Mislila sam da će me ljudi kojima sam okružena podržati, a oni su mi govorili da što mi to treba, kako mi se da. U Puli ima svega, u svim područjima, ali ljudi jednostavno to ne posjećuju i ne konzumiraju. U Zagrebu kada je, primjerice, ciklus japanskog filma u kinu Tuškanac nema karata, ovdje ljudi niti ne znaju što se zbiva. Iz moje generacije većina je studirala svugdje po svijetu i znaš da u tim gradovima žive neki totalno drugačiji život, a u Puli ih nema nigdje. Izazov je kako te ljude motivirati i stvoriti tu neku kritičnu masu. Ja kažem - Pula može biti što god poželi. Meni se kao građanki čini da Pula nema nikakvu strategiju. Ja ne znam što taj grad želi biti - industrijski, turistički…
- Pula je oduvijek bila vojni i industrijski grad. Od Rima preko Austrije do Jugoslavije. I tu je taj neki nestalni identitet grada.
- Tako je. I uvijek je krenuo iz početka i nije se nastavljao.
- Pula više nema industrije i nema vojske. Je li ovo možda prilika da se grad redefinira, izgradi i stvori neki novi identitet?
- To je izazov, kao da imaš bijeli papir i ti sada reci što želiš.
- Kada bi ti imala bijeli papir, što bi napisala?
- Napisala bih da Pula može biti što god želi. Napisala bih da želimo proizvodnju u centru grada jer je ona dio identiteta ovoga grada. Napisala bih da je centar grada pun života i da stvarno bude dnevni boravak svih građana.
- Kakvu proizvodnju zagovaraš?
- Podržavam brodogradnju u svakom smislu, gdje bismo iskoristili "know how" koji Pula ima u tom sektoru. O tome znam nešto jer je moj otac cijeli život u brodogradnji, studirao je kemiju i bio stipendist Tekola, u Jugoslaviji je to bila najveća kompanija koja se bavila antikorozivnom zaštitom, a sada se bavi remontom i preinakama megajahti. Mislim da je "know how" koji Pula ima u tom sektoru nešto dragocjeno. Otišla je operativna radna snaga, ali ljudi ne znaju da tu ima mladih ljudi koji imaju svoje urede i crtaju i projektiraju za strance. Imamo tvrtku TEMA koja je inovativna na svjetskoj razini. Kada ljudima u Puli pričam o njoj, oni nemaju pojma da postoji.
- Eto, kao prava Puljanka pitam - što je TEMA?
- Tvrtka koja se bavi brodskom električnom propulzijom. U njoj su zaposleni fizičari, elektrotehničari i mladi elektromehaničari koji rade fenomenalne stvari po svijetu. To je nešto što čeka taj sektor.
Studentski grad
- Za to je potreban kapital?
- Kapital i neka vizija. U posljednje sam vrijeme imala priliku razgovarati s raznim ambasadorima o Puli. Jako puno njih je zainteresirano za Pulu jer je ona postala grad koji je dovoljne veličine da bude atraktivan u svim segmentima - od urbane obnove, turizma do povezivanja s drugim zemljama.
- Dovoljno je velika i mala, a sve je blizu.
- Pula je ozbiljan grad. Kada pričamo o Puli kao studentskom gradu, Sveučilište treba ojačati i potrebna je međunarodna suradnja. Stranci donose nešto novo. Studenti i mladi ljudi stvaraju pozitivno ozračje.
- Kako privući studente?
- Moramo biti konkurentni kvalitetnim programima. Mi jedini u Hrvatskoj imamo studij japanologije i to treba iskoristiti na svim mogućim poljima. Ako želimo razvijati IT industriju, moramo definirati u kojem segmentu. Želimo Centar inovativnosti. Ali za što? Moramo imati programe koji će stvoriti konkurentne ljude koji će raditi stvari poput Infobipa, neke startupove. Bez Sveučilišta je to nemoguće.
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
