(Ne)poznata povijest: Najveći otkrivač asteroida vizualnom metodom proslavio je pulsku zvjezdarnicu

(Arhiva)

Austrijski astronom šleskog porijekla, Johann Palisa, predstojnik Mornaričke zvjezdarnice u Puli, najveći otkrivač asteroida vizualnom metodom, otkrio je 23. veljače 1875. (prije 150 godina) asteroid koji je nazvan Adria.

Palisa je rođen 1848. godine u mjestu Troppau (sada Opava, Češka Republika), kao najstariji sin trgovca Franza i majke Katarine. U Beču je upisao matematiku, kada se zainteresirao za astronomiju. Nakon završetka studija zaposlio se na Bečkoj zvjezdarnici. Radio je na određivanju položaja zvijezda i planeta i crtanju sunčevih pjega.

(Arhiva)

Iz Pule otkrio brojne asteroide

Početkom 1871. godine premješten je na zvjezdarnicu u Ženevi, a već nekoliko mjeseci kasnije, 1872. godine, u Mornaričku zvjezdarnicu u Puli kao predstojnik, a imao je svega 24 godine. Tu mu je glavna zadaća bila skrb o brodskim kronometrima austrijske ratne mornarice. Kako su mu ti redoviti poslovi ostavljali dovoljno slobodnog vremena, Palisa je počeo potragu za malim planetima (planetoid ili asteroid). U to su vrijeme zvjezdarnice u ostalim europskim zemljama imale dosta uspjeha u njihovom otkrivanju, dok to Austrijancima nikako nije polazilo za rukom.

Palisa je konačno u ožujku 1874. godine uspio otkriti svoj prvi mali planet, koji je kao prvi otkriveni u Austriji nazvao Austrija. To je bio ukupno 136-ti do tada otkriveni mali planet u svijetu. Za to otkriće dobio je Orden Franje Josipa.

Nakon toga u idućih šest godina Palisa je iz Pule otkrio još 29 malih planeta. Prigodom posjeta Puli 1875. godine, car Franjo Josip I. je dvjema novootkrivenim malim planetima osobno dao imena:(142) Polana i (143) Adria. Pridoda li se tome mali planet (183) Istria, u svemiru postoje tri nebeska tijela koje nose imena istarskih zemljopisnih pojmova: Polana - Puljanka, Adria - Jadran i Istria - Istra.

Toliki broj novootkrivenih nebeskih tijela, priskrbio je Palisi slavu, a Mornaričku zvjezdarnicu u Puli učinio je poznatom u cijelom ondašnjem znanstvenom svijetu.

Borac protiv svjetlosnog onečišćenja

Prihvatio je ponudu da u Beču radi s novopostavljenim, tada najvećim teleskopom na svijetu, te je 1890. godine nastavio rad na bečkoj zvjezdarnici. Ondje uvodi astrofotografiju te do kraja života otkriva još 94 novih asteroida. Sa sveukupno otkrivena 122 mala planeta postaje jedan od njihovih najvećih otkrivača.

Koliko je poznato, Palisa je sve male planete otkrio vizualnim putem, dakle promatrajući "golim" okom kroz teleskop.

Palisa će ostati zapamćen i po prvom spominjanju svjetlosnog onečišćenja koje umanjuje kvalitetu bečkog neba. Kako se Beč širio, nebo iznad bečke zvjezdarnice postajalo je sve svjetlije, tako da je Palisa 1909. godine pokrenuo kampanju za premještaj zvjezdarnice, ali nije naišao na podršku. Isto tako, zalagao se za uvođenje "ljetnog" i "zimskog" računanja vremena, što je kasnije i prihvaćeno.

Njemu je u čast asteroid otkriven s hajdelberške zvjezdarnice dobio ime Palisana, a na Mjesecu je jedan krater nazvan Palisa. Komet koji je 1879. godine otkrio iz Pule nosi njegovo prezime.

Priznanja Pariške akademije

Za svoj obiman i dugogodišnji rad Palisa je dvaput, 1876. i 1906. godine, od Pariške akademije znanosti dobio priznanje, a 1906. godine jedan je krater na Mjesecu nazvan po njemu.

U 71. godini života (1919.), počeo mu je slabiti vid, pa je postavljen za ministra školstva. Promatrao je tek povremeno, a svoj posljednji mali planet (1073) Gelivara, otkrio je u rujnu 1923. godine.

U prvom braku imao je sedmero djece od kojih je troje umrlo za njegova života. Drugi put se oženio nakon ženine smrti 1901. godine. Preminuo je u svibnju 1925. godine i pokopan u Beču.

Jedna ulica u pulskoj gradskoj četvrti Vidikovac dobila je Palisino ime.

Carska i Kraljevska Mornarička zvjezdarnica u Puli

Na poticaj viceadmirala Wilhelma von Tegetthoffa (1827.−1871.), iako administrativno ostaje povezana s Hidrografskim zavodom, izgradnjom nove zgrade na brdu Monte Zaro 1871. godine Mornarička zvjezdarnica u Puli dobiva svoj prostor. Namjena zvjezdarnice bila je obavljanje astronomskih mjerenja za potrebe mornarice, poput sinkronizacije kronometara ratnih brodova, a provodila su se i znanstvena istraživanja, kao što su traženja planetoida, kometa i promjenjivih zvijezda

Voditelj izgradnje i prvi voditelj astronomskih opažanja bio je Franz Paugger, direktor Hidrografskoga zavoda.

Zvjezdarnica se sastojala od službe točnoga vremena te kronometarske, meteorološke i geomagnetske službe. Uspješan vojni i znanstveni rad prekinut je raspadom Austro-Ugarske Monarhije i dolaskom talijanske vojske, kada je zvjezdarnica zatvorena (1918). Velik dio inventara odnesen je u Trst, a Italija se u Puli koristila tek meteorološkom i magnetskom postajom, dok je astronomska u potpunosti napuštena. Zgrada je uništena u savezničkim zračnim napadima 1944. godine. Sačuvana je samo jedna kupola.

U doba Jugoslavije kupola je sanirana te je od 1947. godine služila kao vojna meteorološka postaja, a ostatak građevine je uklonjen.

U doba svjetskih dostignuća astronautike, u Puli je 1973. godine osnovano Amatersko astronomsko društvo Istra, koje od tada vodi zvjezdarnicu. Godine 1983. Regionalni zavod za zaštitu spomenika kulture iz Rijeke registrirao je zvjezdarnicu kao spomenik kulture.

Zvjezdarnica Višnjan

Zvjezdarnica Višnjan bila je atipična zvjezdarnica smještena na tavanskome prostoru, usred Višnjana, dok nije sagrađena nova na Tićanu. Nastala je odlukom Skupštine Amaterskog astronomskog društva Višnjan u studenom 1992. godine. Njezini začeci, međutim, počeli su 1970-ih.

Polet zanimanja za istraživanje svemira razvijao se zahvaljujući ponajviše izvannastavnom djelovanju osnovne škole. Godinu dana nakon osnivanja školske sekcije, 1976. godine dio nastavnika, na čelu s Petrom Radovanom, te srednjoškolci Ivo Fatorić i Korado Korlević, osnivaju udrugu građana – astronomsko društvo.

Prvi teleskop, u potpunosti izrađen u Višnjanu, ušao je u funkciju već 1977., a 1980. godine nadozidan je prostor za teleskop i dovršena kupola. Godine 1986. požar je uništio arhiv snimaka, fotolaboratorij i dio biblioteke. Potkraj obnove 1988. godine ponovno su pokrenuti edukacijski i znanstveni programi, a međunarodna Višnjanska škola astronomije 1989. godine rezultat je te aktivnosti.

U svibnju 1995. počela su prva pokusna snimanja novim teleskopom, a potkraj te godine Korlević i Brčić otkrili su iz Višnjana prvi mali planet (asteroid). Rad na promatranju malih tijela 1996/97. posustao je zbog mnoštva problema. Istraživanja su krenula prema razvoju novih metoda rada, novih načina upravljanja instrumentima, novom načinu skladištenja podataka.

Tadašnji student fizike Mario Jurić preuzeo je brigu oko razvoja informatičke potpore. Poboljšanja su bila takva da se 1998. godine otkrilo 370 novih asteroida, što je više od zbroja svih otkrića zvjezdarnica iz Nice, Beča, Pule i Beograda kroz čitavu njihovu povijest. Iduće, 1999. godine, otkrivena su 923 nova asteroida, dva kometa i jedan potencijalno opasan objekt.

U proljeće 2000. godine razina sjaja noćnoga neba porasla je do kritične razine, znanstveni rad u Višnjanu otežan, a 2001. u potpunosti je prestao. Iz tih razloga izvan Višnjana, na brdu Tićan, izgrađena je nova zvjezdarnica. Teleskop je stavljen u pogon 2014. godine.

Do sredine 2003. godine Zvjezdarnica Višnjan imala je 1.748 otkrića, od čega čak 861 s određenim stazama, pa je po tome jedna od deset najproduktivnijih svjetskih zvjezdarnica svih vremena, a po broju otkrivenih asteroida prva je u Europi. Štoviše, proglašena je najboljom na svijetu u praćenju asteroida.

(Arhiva)

Astronomski centar Rijeka

Zgrada u kojoj se nalazi Astronomski centar Rijeka smještena je na Gornjoj Vežici, grebenu brda i gradskog parka Sveti Križ. Izgrađena je 1941. godine kao vojna utvrda s četiri istaknute kule. U jednoj kuli 2001. godine ugrađen je teleskop zaštićen pokretnom astronomskom kupolom, kada je osnovana formirana prva riječka zvjezdarnica.

Zgrada je 2009. godine temeljito rekonstruirana. Prošireni Astronomski centar Rijeka ima edukativno, znanstveno i turističko značenje za područje grada Rijeke, ali i znatno šire.

(Arhiva)

Asteroid Kleopatra s dva satelita

Palisa je u travnju 1880. godine iz pulske zvjezdarnice otkrio asteroid kojeg je nazvao (216) Kleopatra i razmjerno je velikih dimenzija. Dugačak je čak 217 kilometara, što je otprilike kao zračna udaljenost od Zagreba do Osijeka.

Masa mu je procijenjena na otprilike 4.640 tisuća milijardi tona. Asteroid ima neobičan izduženi oblik sličan psećoj kosti. Novijim proučavanjima otkriveno je da nema čvrstu strukturu, nego da se zapravo sastoji od gomile manjih komada metala i stijena, koje na okupu drži gravitacija.

Asteroid Kleopatra ima dva mala prirodna satelita – jedan promjera 5, a drugi 3 kilometra. Satelitima su dodijeljena imena – Alexhelios i Cleoselene, prema imenima sina i kćeri egipatske kraljice Kleopatre, poznate po vezi s Markom Antonijem i Cezarom. Kleopatra se okreće oko Sunca prosječnom brzinom od oko 64.150 kilometara na sat.