platinasti pir
On iz Beograda, ona iz Šivati. Upoznali su se u Puli, a ljubav traje već 70 godina. Otkrili su nam tajnu uspjeha
(Snimio Corrado Bordin)
Dan-danas, kada su podaci o "roku trajanja" brakova u najmanju ruku poražavajući, svakako veseli čuti vijest o bračnom paru koji je proslavio čak 70 godina zajedničkog života. Što je zbilja rijetkost.
Ljubav života
Ivko Švabić rođen 3. travnja 1932. i Ruža Švabić, rođena Jelenić (5. studenog 1932.), izrekli su sudbonosno "da" 28. studenog 1954. godine. Nedavno su, okruženi djecom, unucima i praunucima proslavili 70. godišnjicu braka.
Kako saznajemo, upoznali su se kada je Ivko, koji je bio krojački šegrt, došao iz Beograda u Pulu, služiti vojsku u mornarici, koja je tada trajala tri godine. Ruža je pak bila iz malenoga sela na Žminjštini po nazivu Šivati. Ivko nam uz smijeh recitira svoje stihove "Prešao sam cijelu Jugu tražeći gdje mi je flota/a pronašao sam ljubav svog života".
Upoznali su se u vojarni na današnjem Bulevaru, gdje je ona radila u vešeraju, a on je kao vojnik i krojač radio u skladištu. I dogodila se ljubav koja traje i nakon sedamdeset godina.
Vjenčali su se 28. studenog, i to nije bilo lako izvesti. Naime, ako danas nije lako dobiti slobodan dan, niti onda iz Mornarice nije bilo lako dobiti dopust.
Kako se 29. studenog slavio Dan Republike, dan ranije radilo se skraćeno i uspjeli su otići do Žminja vjenčati se. Nije bilo niti vlakova taj dan, tako da je Ruža pola mjesečne plaće potrošila za taksi do Žminja, gdje su se ženili u prisustvu mladenkinog oca, dok su kumovi bila dva nepoznata službenika iz općine. Nakon toga se otišlo na skromnu proslavu u Šivatima uz obitelj i prijatelje.
Kažu je da je tajna njihove dugovječnosti u tome što se nikad nisu napili, jeli su uvijek mediteranski, nikad previše mesa. Tajna dugotrajnog braka za njih je prije svega međusobno poštovanje, nesebična briga za drugoga i kompromis. Proveli su život u neumornom radu. Ali, kako kažu, ugodnu starost im je priuštila činjenica što se živjelo skromno, škrbno.
Skromni, vrijedni, radišni
I stvarno, zamolili su da ne bude veliki natpis o njima, da to bude malo, skromno, uvijek skromni, vrijedni, radišni.
Na sreću, i dalje ih služi dobro zdravlje, samostalni su, u dobrom psihičkom i fizičkom stanju, iako idu prema 93. rođendanu, Ivko i dalje vozi auto, ide na pecanje, nona je donedavno šetala, sada je malo boli noga, ali su, s obzirom na godine, u dobroj formi.
Iz braka je rođeno dvoje djece, imaju četiri unuka i dva praunuka. Ovi simpatični i vitalni ljudi mogu biti primjer mnogima što se tiče skromnosti življenja. I tajni dugog braka.
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
}
