(Snimio Milivoj Mijošek)
U Vodnjanu je održano obilježavanje 25. obljetnice gašenja 1. domobranske bojne Pula, kao i nastavak planiranog slijeda od 2023. godine pri obilježavanju 30. obljetnice zaposjedanja prve crte obrane RH te su tim povodom uručena odlikovanja hrvatskim braniteljima iz ove postrojbe. Na obilježavanju su bili prisutni branitelji, ali i članovi njihovih obitelji koji su u njihovo ime, posthumno, preuzeli odlikovanja. Obilježavanje su svojom nazočnosti uveličali i izaslanik Predsjednika RH i vrhovnog zapovjednika Oružanih snaga - posebni savjetnik za veterane Domovinskog rata, Marijan Mareković, pobočnik vrhovnog zapovjednika Oružanih snaga RH brigadir Vladimir Čurina, izaslanik i savjetnik potpredsjednika Vlade RH i ministra hrvatskih branitelja, generalpukovnik Dragutin Repinac, izaslanik ministra obrane i posebni savjetnik za vojna pitanja stožerni general Ivan Zelić, Ivan Glušac izaslanik Istarske županije iz Ureda župana, načelnik PU Istarske Alen Klabot, predsjednici udruga proizašlih iz Domovinskog rata i drugi uvaženi gosti.
- Danas ćemo podijeliti spomenice Domovinskog rata pripadnicima 1. domobranske bojne Pula koji ih, nažalost, nisu još dobili, a svakako su zaslužene. Naime, na taj način pokazujemo da cijenimo njihov doprinos u Domovinskom ratu. Nemojmo zaboraviti da su oni postrojba koja je bila na prvoj crti na ličkom ratištu. Riječ je o 70-ak odlikovanja, rekao je uoči dodjele posebni savjetnik predsjednika RH, Marijan Mareković.
- Posebno pozdravljam pripadnike 1. domobranske bojne Pula i sve veterane u ime potpredsjednika Vlade i ministra obrane Ivana Anušića. U njegovo ima i čestitam svima onima koji će danas dobiti odlikovanja; spomenice Domovinskog rata i domovinske zahvalnosti, za časnu i uzornu službu. Želim naglasiti da je glavni čimbenik pobjede hrvatske vojske u ratu spremnost i hrabrost pojedinaca da u svakom trenutku ponude sve svoje duhovne, fizičke, psihičke i moralne moći na oltar svoje domovine, ovom je prilikom istaknuo stožerni general Ivan Zelić koji je zahvalio svim sudionicima i posebno naglasio veliki odaziv na mobilizaciju istarskih građana te po tome i Istru kao neprikosnoveno prvu u Hrvatskoj, na što može biti ponosna, naglasio je Zelić.
Prva domobranska bojna Pula najstarija je postrojba Hrvatske vojske, a njen ratni zapovjednik, sadašnji predsjednik istoimene udruge Boris Ružić, ovom se prilikom prisjetio ratnog puta postrojbe.
- Postrojba je ustrojena po zapovjedi tadašnjeg predsjednika RH dr. Franje Tuđmana, 30. travnja 1992. godine, s ciljem da ona bude zadužena za obranu Općine Pula i eventualno da pomogne u borbenim akcijama za obranu susjednih općina. Kasnije je postrojba dobila konkretnu zadaću da služi za obranu vitalnih objekata RH razmještenih na području Općine Pula. Naziv domobran, pojašnjeno je jasno tada, samo je preimenovanje nekadašnjeg štaba TO (teritorijalne obrane) i odnosilo se na obranu svog doma. Ubrzo smo, zbog situacije na ličkom ratištu, pod nazivom obuke, otišli na prvu crtu bojišnice na ličko ratište u mjesto Ramljani. Postrojba je bila angažirana od listopada 1993. godine do 2. svibnja 1994. godine, a za to vrijeme smo ustrojili i svoj sanitet, koji do tada nije bio ustrojem dodijeljen. Svakodnevno smo bili izloženi neprijateljskoj paljbi, ali smo se punom snagom uspjeli obraniti, sačuvati žive glave i položaje. Godine 1999. postrojba je rasformirana i ugašena, međutim, naše druženje se nastavlja i dalje. Da bi evocirali uspomene iz Domovinskog rata, održali sjećanja i obilježavanje, formirali smo udrugu istog imena, čiji sam i predsjednik, a putem nje ostvarujemo sva ona prava koja nam pripadaju iz zakona o hrvatskim braniteljima te nastavljamo obilježavati svoje važne datume i susretati se s ljudima koji su s nama dijelili dobro i zlo, opisao je Ružić.
Đildo Pliško aktivni je sudionik tog vremena, a bio je jedan od zapovjednika, onaj Druge satnije. Cijela satnija imala je 120 pripadnika, ali su bili podijeljeni u tri grupe koje su se rotirale s odlascima na ličko ratište.
- Jedna je grupa bila na prvoj crti, druga u vojarni, a treća u Puli. Mijenjali smo se svakog utorka. Bavio sam se, a i sad se bavim, istarskom pjesmom, pa sam tako i napisao jednu pjesmu koja se prigodno zove - "Od utorka do utorka", upravo zato što smo se tako smjenjivali. Bilo nam je teško u Lici, prije svega jer smo navikli na nešto drugačiju klimu, a već tada su mnogi od nas bili i u godinama. Bilo je puno snijega i to je za nas bilo ipak nešto novo i drugačije. Kad smo se vratili doma, jedva smo dočekali sunce i more zbog sve te zime iza nas. Što je najvažnije i na svu sreću, kod nas je sve prošlo bez mrtvih i ranjenih, a danas se vidi da je na ovu dodjelu došlo malo naših pripadnika jer je puno njih u međuvremenu umrlo; od starosti, bolesti ili zbog stresa. Nemamo točne brojke koliko je umrlih, teško se dolazi do nekih kontakata, jer je riječ mahom o starijim ljudima, a neki su promijenili i adrese. Danas ovdje ima udovica i djece, članova obitelji kako bi preuzeli spomenice od svojih najmilijih te je manji broj onih koji će ih sami preuzeti. Ovakvi susreti su važni. Iz svoje satnije i dandanas znam imena i prezimena mojih ljudi i kad se sretnemo u gradu ili na selu, ti susreti budu posebno dirljivi, rekao je Pliško koji je naveo kako je u to vrijeme imao 44 godine, dok ih danas ima 75, što slikovito opisuje prosječnu starosnu dob ove postrojbe, kao i činjenicu da su spomenicu mnogi dobili posthumno.
Spomenicom domovinskog rata, za sudjelovanje u Domovinskom ratu, odlikovani u Miroslav Martinčić, Slavko Grbin, Anton Šarić, Darko Bačić, Gianfranco Bonassin, Mladen Crnić, Dalibor Cukon, Peter Dragomir, Boris Fotić, Rajko Ivošević, Rino Jadreško, Željko Jarić, Jadranka Jergović, Sajid Karaman, Slavko Kokot, Josip Mikuljan, Sergio Milotić, Egidio Moscarda, Dario Mračić, Elio Orlić, Giovanni Ostoni, Franjo Pucić, Staša Stemberga, Vladimir Šetić, Đorđe Terzić, Ivan Tomičić, Anton Tonković, Tomo Žigri i Bruno Žulić. Za sudjelovanje u Domovinskom ratu Spomenicom domovinskog rata posmrtno s odlikovani Dario Bašić, Ivan Bašić, Dino Bilić, Svetoslav Bugarin, Ivan Butković, Himzo Crnalić, Josip Fehir, Klaudio Janko, Sergio Jeromela, Silvestar Jug, Zdravko Kolić, Mirko Pereša, Damir Peruško, Zvonko Pitinac, Boris Purić, Miro Radošević, Klaudio Runko, Eduard Sanković, Mato Srdarević, Libero Šarić, Todor Trajčeski, Dragan Barašin, Ivan Butković, Bruno, Zvonimir Erdeši, Ivan Ivančić, Milan Kliman, Josip Kuharić, Anton Lekaj, Slavko Lovrečić, Aldo Mihovilović, Boris Mušković, Franko Pepoli, Edi Petercol, Vladimir Radolović, Boris Sinčić, Ferruccio Sorani, Livio Šćulac, Lučano Ukošić i Marjan Žigant.
Spomenicom domovinske zahvalnosti, za časnu i uzornu službu, Predsjednik Republike odlikovao je Borisa Ružića.
Prva domobranska bojna Pula ustrojena je po zapovijedi predsjednika Republike Hrvatske dr. Franje Tuđmana 30. travnja 1992. godine s ciljem obrane Grada Pule, tadašnje Općine Pula, i eventualne pomoći u obrani susjednih općina. Njezin značaj počiva u činjenici da je bila prva domobranska postrojba iz Istarske županije na ličkom bojištu. Postrojba je ispunila sve zadaće bez gubitaka te je po organizaciji i ponašanju služila kao primjer ostalim postrojbama na ratištu.
Sastojala se od 4 satnije. Brojala je 609 pripadnika, a ukupno je kroz nju prošlo preko 1500 branitelja. Sačinjavali su je uglavnom vojni obveznici iz nekadašnje općine Pula (Pula, Ližnjan, Medulin, Vodnjan, Marčana, Barban), no bilo ih je i iz Rovinja, Pazina, Labina i Lupoglava. Postrojba se zbog preustroja Hrvatske vojske ugasila 13. srpnja 1999. godine.
Uz izaslanika Predsjednika Republike posebnog savjetnika za veterane Domovinskog rata Marijana Marekovića pri dodjeli odlikovanja hrvatskim braniteljima iz 1. domobranske bojne Pula bio je pobočnik Predsjednika Republike brigadir Vlado Čulina.