(Snimio Sanjin Strukic / Pixsell)
Obiteljski centar, Područna služba Istarska i Grad Pula, zajednički obilježavaju važne dane posvećene djeci i njihovim obiteljima, pa su tako jučer u Poduzetničkom centru Coworking u Puli, povodom Svjetskog dana djeteta, organizirali stručno predavanje i panel raspravu. U fokusu su ovog puta bila djeca u posvojiteljskim i udomiteljskim obiteljima; kako ih vide i kako im mogu pomoći u ovim, i za djecu i za roditeljstvo, općenito izazovnim i zahtjevnim vremenima.
Intencija je bila da tema predavanja bude zanimljiva i dodatno osnaži stručnjake koji rade s djecom i mladima. Nedavno se u Istri oformio i županijski tim za udomiteljstvo, županijskog ureda Hrvatskog zavoda za socijalni rad, s idejom da se politika udomiteljstva vodi i na ovoj razini. Istra se ne može pohvaliti velikim brojkama udomljavanja, jer je građanstvo teško potaknuti da se na njega odluče. Pomoć sustava tu bi bila od nemjerljive pomoći. Na panel raspravi sudionici su podijelili i razmijenili svoja iskustva i izazove na koje nailaze, ali i primjere dobre prakse.
Predavanje pod naslovom »Ususret potrebama djece kroz različite obitelji«, održala je prof. dr. sc. Maja Laklija.
- Predavanje je usmjereno upravo prema obiteljima koje preuzimaju skrb za djecu koja su najranjivija, a iz različitih okolnosti ne mogu ostati živjeti sa svojim roditeljima, te kojima je potrebna podrška u tom dijelu. Situacija u sustavu socijalne skrbi je takva da zapravo nedostaje smještajnih kapaciteta i da za razliku od teorije i prakse koja govori koliko je važno prepoznati potrebe i sukladno tome odabrati najadekvatniji oblik skrbi, u praksi se to događa na način da se bira slobodno mjesto, a ne mjesto koje bi najbolje odgovaralo djetetu, ukazala je predavačica.
U tom kontekstu, nadovezala se, sustav vrši na neki način i strukturalno nasilje nad potrebama i razvojnim ishodima djece, te su u startu ti ishodi osuđeni da budu negativni u većoj vjerojatnosti, a u konačnici će dovesti i do promjene smještaja djeteta. To, naravno, loše utječe na djetetov psihofizički razvoj. U našem sustavu ima vizionara i entuzijasta, što je izrazito važno, a upravo zahvaljujući njima neke se stvari pomalo pomiču i zagovaraju, ali je promjena vrlo spora, veli dr. sc. Maja Laklija.
- Istra dosta loše stoji po pitanju broja udomitelja i vrlo je važno raditi na promociji i informiranju građana o mogućnosti da otvore vrata svog doma. Za posvojiteljske obitelji posljednji podaci govore da, ako se iz ukupnog broja djece koja su ‘posvojiva’ izdvoje djeca za koje je procijenjeno da posvojenje nije u njihovom interesu ili su odbila dati suglasnost za posvojenje, zapravo na jedno dijete dolazi četiri posvojitelja. Ima i djece kod koje je moguće realizirati posvojenje, ali se posvojitelji iz nekih razloga za to ne odlučuju, otkriva ona.
Za priobalna područja kao što su Dalmacija ili Istra, riječ je o lokalnim zajednicama koje su vezane za turizam te se slobodan stambeni prostor usmjerava u tom pravcu, a ne u pravcu udomiteljstva. A potrebe djece, o kojoj je na predavanju bilo riječi, u ničemu se ne razlikuju od potreba ostale djece. Naime, i oni traže ljubav, stabilnost, sigurnost, odrasle u koje mogu imati povjerenje, ali i usluge podrške koje se pružaju u vremenu prilagodbe ili za nošenje s nekakvim traumama koje je dijete imalo. Zato je iznimno važno da su im te usluge uvijek dostupne.
U okviru socijalne struke dosta je educiranih stručnjaka, a iznimno je važno, naglasila je predavačica, vratiti povjerenje u sustav, kako bi se mladi koji završavaju fakultete odlučili svoju karijeru graditi unutar sustava i užem području alternativne skrbi. Usluge su zakonski jasno navedene te je važno da se one primjenjuju, ali i da kroz mobilne timove budu dostupnije obiteljima. S ostalim institucijama, budući da djeca spadaju i u sustav odgoja i obrazovanja te zdravstva, bitna je međusobna umreženost. Da na tom polju ima prostora za unaprjeđenje Laklija ne dvoji, a jedan od načina je svakako i ovo predavanje te panel rasprava održana uz sudjelovanje predstavnika ustanova koje se u svom radu susreću s djecom iz posvojiteljskih i udomiteljskih obitelji.
Cilj ovog stručnog predavanja istaknula nam je i Milena Poturiček, upraviteljica Područne službe Istarske, Obiteljskog centra.
- Htjeli smo skrenuti pažnju, ne samo stručnoj zajednici, već i široj zajednici, na djecu koja su smještena u ovakvim obiteljima. To je i najbolji način da se dobrobiti i interesi djeteta u potpunosti zaštite; posebice kad je dijete smješteno u posvojiteljsku obitelj. Naime, ono dolazi u jednu novu obitelj u kojoj ti roditelji imaju jednaka prava i obveze kao i biološki roditelji. To i jest najkompletniji oblik zaštite djeteta koje je izdvojeno iz svoje biološke obitelji gdje mu, iz različitih razloga koji su doveli do izdvajanja, nije bilo dobro. Važno je da tu djecu ne želimo obilježiti, već skrenuti pažnju na njihove specifičnosti. Za posvojeno dijete je srž da oni u svom identitetu imaju biološku i adoptivnu obitelj. Njihov život, dolaskom u posvojiteljsku obitelj, mora u sebi sadržavati prožimanje ta dva identiteta; onaj prijašnji se mora ukomponirati u ovaj novi, te to svakako donosi nekakve specifičnosti u daljnjem razvoju djeteta koje nisu ni nepremostive ni neprebrodive, već rješive. Zato je važno da kompletna zajednica prepozna tu važnost te bude i spremna pomoći; kako roditeljima, tako i djeci, veli Poturiček.
Izazova i za posvojitelje ima puno, jer je svako dijete specifično na svoj način. Posvojitelji se ‘prate’ šest mjeseci po okončanju postupka posvojenja, ali intencija je da se razvije sustav koji će prepoznati i ulogu Obiteljskog centra, gdje najčešće dolaze po savjetodavnu pomoć. Također, tu se provode i radionice, zahvaljujući Centru »Rastimo zajedno« iz Zagreba koji i inače pruža potporu roditeljstva, te imaju i program »Rastimo zajedno u novoj obitelji«, namijenjen posvojiteljima kad dobiju djecu. Obiteljski centar u našoj županiji aktivno provodi ovaj program i iznimno se time ponose. Neizbježno dolazi i do međusobne podrške među posvojiteljima.
Djeca trebaju konstantnu podršku, ali trebaju ih i sami udomitelji te posvojitelji. Novom organizacijom rada podrška udomiteljima dolazi od nove županijske službe, a udomljena djeca ostaju u domeni područnih ureda.
- Za sve to su potrebni stručni radnici kojih, nažalost, na području Istarske županije u socijalnoj skrbi ima sve manje, što se itekako osjeti. Kadar koji je ostao odrađuje one osnovne potrebe koje se moraju odraditi, a na ovom bi se dijelu trebalo još poraditi i definitivno ojačati stručni kadar. Bez sumnje, izazovi su ponajviše kadrovski i to se iskristaliziralo kao problem broj jedan, ukazala je Andrea Peršin Horvat, voditeljica Područnog ureda Rovinj, koja je ustvrdila i kako se natječaji za radna mjesta raspisuju, ali ovaj posao, po svemu sudeći, nije dovoljno atraktivan kao zanimanje nekih potencijalnih, budućih djelatnika, što svemu daje i dodatnu težinu.
Svako dijete, spomenula je zamjenica gradonačelnika Ivona Močenić i Konvenciju o pravima djeteta, ima pravo na život, zdravlje, obrazovanje, igru, pravo na odrastanje u obiteljskom okruženju bez diskriminacije i nasilja te ima pravo na izražavanje svojih stavova.
- Danas smo svjedoci izazovnih događanja u svijetu: od ratnih do ekonomskih, a koja imaju negativne posljedice na obiteljsko okruženje i na njenu stabilnost. Narušena je obitelj kao osnovna jedinica društva. Upravo je zato jedna visoko kvalitetna razina posvojenja i udomiteljstva nužna, kako bi bila alternativna zamjena skrbi za djecu koja su lišena biološke obitelji. Grad Pula podržava udomiteljske obitelji i posvojenje te ćemo u nekim našim daljnjim politikama raditi i po tom planu, rekla je Močenić.