U fokusu žene s invaliditetom
Panel raspava: Nasilje ima puno lica i sve se češće prenosi unutar obitelji
(Snimila Jelena Milović)
Policijska uprava istarska u suradnji s Centrom podrške 521 Pula, Hrvatskim zavodom za socijalni rad - Područnim uredom u Pazinu, Sigurnom kućom Istre i Savezom osoba s invaliditetom Hrvatske organizirala je panel raspravu pod nazivom ‘’Nasilje je nasilje je nasilje…’’, namijenjenu udrugama osoba s invaliditetom s područja Pule, s ciljem upoznavanja s problematikom nasilja u obitelji na području Istre, nasilja nad ženama i pravima žrtava.
Policijska uprava istarska je u prvih deset mjeseci ove godine u odnosu na isto razdoblje lani evidentirala devet posto više kaznenih djela s elementima nasilja počinjenih na štetu žena, a ova djela podrazumijevaju prijetnje, tjelesne ozljede, nametljivo ponašanje i razne seksualne delikte.
Začarani krug nasilja
Prave brojke nasilja možemo samo nagađati, jer je daleko veći broj žrtava nego se to može pokazati statistikama; posebno žrtava žena s invaliditetom.
- Kad govorimo o kaznenom djelu nasilja u obitelji, dakle dugotrajnom, kontinuiranom i intenzivnom nasilju koje traje, tu imamo pad od četiri posto u odnosu na godinu prije. Budući da danas govorimo o nasilju na štetu žena s invaliditetom, tu imamo dosta poražavajuću statistiku jer u prvih deset mjeseci imamo evidentirano devet takvih kaznenih djela, što je četiri djela više nego lani u istom razdoblju. Kod nasilja u obitelji postoji još uvijek jedna tamna brojka i jedan dio događaja nikad neće biti prijavljen, a kad govorimo o nasilju nad ženama s određenim invaliditetom, ta je brojka još i veća. Radi se o strahu, sramu, najviše o ekonomskoj ovisnosti o počinitelju.
I dalje prevladava mišljenje da je djeci bolje živjeti u takvoj obitelji, nego s rastavljenim roditeljima. Problem sa žrtvama s invaliditetom jest i taj što nisu dovoljno upoznate sa svojim pravima, ne znaju kojoj se instituciji obratiti, koje usluge se pružaju u instituciji i na koji će im se način pomoći, iznijela je podatke jedna od panelistica, Biljana Butigan, voditeljica Odjela maloljetničke delinkvencije i kriminaliteta na štetu mladih.
Nasilje ima puno lica, a društvo je, na neki način, opasno normaliziralo narativ nasilja u javnom prostoru koji se nerijetko prelijeva i na obitelji.
- Potencijal nasilja možemo najčešće prepoznati od najranije dobi, jer kad djeca odrastaju izložena nasilju, bez obzira jesu li sama žrtve ili tome »samo« svjedoče, postoji velika šansa da će i sami biti nasilni. Sve više imamo transgeneracijski prijenos nasilja unutar obitelji i statistike pokazuju da je sve više majki zlostavljano od svojih sinova, opisala je ovu tužnu činjenicu Butigan te konstatirala da se to može preslikati i na cijelo društvo.
Raznoraznim edukacijama, pa i ovakvim raspravama, radi se na prevenciji nasilja, ali i utječe se na ljude izvan kruga nasilja da ga prijavljuju ako ga uoče. One žene koje se odluče prekinuti začarani krug nasilja, često se javljaju u Sigurnu kuću Istra.
- Posljednjih godinu dana osjećamo pritisak na našu udrugu, a žene, žrtve nasilja sve više traže pomoć i podršku. S obzirom da danas razgovaramo o ženama s invaliditetom, a koje su žrtve nasilja, moram reći da mi od tih žena nemamo pozive za pomoć. Međutim, upravo zato mislimo da se o tome treba govoriti i da je najveći razlog njihov sram, ali i ovisnost o članovima obitelji i partnerima. Tu je možda i nemogućnost same žrtve da nam se javi. Nažalost, mi i ne možemo pomoći ženama s invaliditetom, žrtvama nasilja, jer naši prostori nisu njima prilagođeni.
Nama nisu dolazile ovakve žene, ali je bilo majki koje su dolazile kod nas s djecom s invaliditetom, rekla je Jadranka Černjul, koordinatorica Sigurne kuće Istre, koja je potvrdila i intenciju ove panel rasprave da se u fokus stave žene, žrtve nasilja s invaliditetom, kao i da se apelira na institucije koje bi im mogle pružiti pomoć. Je li rješenje u domovima ili u udomiteljskim obiteljima, ostaje da se iznađu najbolji načini. Sigurna kuća ima ulogu osnaživanja žene za njen budući samostalan život, a kod žena s invaliditetom situacija je puno kompleksnija jer je riječ o osobama koje trebaju konstantnu pomoć.
Kada se za pomoć jave majke zbog nasilja od strane svojih sinova, to je posebno teška i tužna situacija, ustvrdila je Černjul. Takve se žene jako teško odlučuju prijaviti ovaj oblik nasilja, što i ne čudi, s obzirom na kompleksnu, istovremenu ulogu roditelja i žrtve.
Sve više ima onog manje vidljivog, a ništa manje teškog nasilja u vidu verbalnog, ekonomskog i seksualnog nasilja, o čemu se prije manje i govorilo. Kroz zakonski okvir navedeno je: fizičko, psihološko, verbalno, seksualno, a kod osoba s invaliditetom može biti riječ i o posebnim podvrstama nasilja, kroz zanemarivanje, a samim time povrede dostojanstva osobe: psihičke i fizičke teškoće.
Ovisne o pomoći
- Kod osoba s invaliditetom postoji specifičnost i ta podvrsta ekonomskog nasilja, na način da je osoba financijski ovisna o osobi koja joj pomaže, najčešće je tu riječ o članovima obitelji. Kod zanemarivanja može doći i do manipulacije ortopedskim ili farmakološkim sredstvima te osobe s invaliditetom upravo stoga najčešće ne prijavljuju nasilje zbog stigmatizacije, izolacije, straha od institucionalizacije i smanjenja već uske i kratke socijalne mreže, kao i osude javnosti. Zapravo zbog tih povećanih faktora rizika ranjivosti oni se osjećaju bezvrijedno i marginalizirano od strane cijelog društva. Kod osoba s invaliditetom postoje često i višestruke vrste nasilja počinjene od više osoba, a možemo samo zamisliti koliko im je teško u tom stanju nasilje prijaviti i dokazati. Detekcija nasilja je prvi problematičan korak, a da ne kažemo koliko je teško sve ono ostalo nakon toga, navela je Ada Langauer, djelatnica Područnog ureda Hrvatskog zavoda za socijalnu skrb Pazin - Ispostave Pula.
Za razliku od ostale populacije, ove su osobe u nepovoljnijem položaju i na više polja žrtve, a specifičnosti se očituju i u različitim invalidnostima. Poseban je problem kad su u pitanju intelektualne i mentalne poteškoće, ali i lokomotorne poteškoće od kojih doslovno nisu u mogućnosti niti otići od nasilnika, konstatirala je Langauer.
Zaključak panel rasprave je da cjelokupno društvo u cjelini zajedničkim naporima poradi na zadovoljavanju tri ključna čimbenika - detektirati nasilje, prijaviti nasilje i u konačnici pružiti žrtvi adekvatnu pomoć.
U fokusu su žene s invaliditetom
Panel rasprava organizirana je povodom Međunarodnog dana borbe protiv nasilja nad ženama, a održana je u prostorima Coworking centra. Panelistice su bile Biljana Butigan, voditeljica Odjela maloljetničke delinkvencije i kriminaliteta na štetu mladih, Ada Langauer, djelatnica Područnog ureda Hrvatskog zavoda za socijalnu skrb Pazin - Ispostave Pula te Jadranka Černjul, koordinatorica Sigurne kuće Istre.
Raspravu je moderirala voditeljica poslova prevencije Policijske uprave istarske Alica Rosić-Jakupović, a osim udruga osoba s invaliditetom, na panel rasprav sudjelovali su predstavnici Istarske županije i istarskih gradova, Županijskog tima za sprječavanje i borbu protiv nasilja nad ženama, Obiteljskog centra - Podružnica istarske županije, predstavnici ispostava Hrvatskog Zavoda za socijalni rad iz Istre, kao i predstavnici Odjela za podršku žrtvama Županijskog suda u Puli i Centra za građanske inicijative Poreč.
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
