Grad Pula i nekoliko pulskih osnovnih i srednjih škola danas su u Parku Anne Frank na pulskoj Punti prigodnim programom označili Međunarodni dan sjećanja na žrtve holokausta, koji se obilježava 27. siječnja.
Pokraj kestena Anne Frank, simbola nade i tolerancije, učenici su čitali dnevničke zapise i memoare djece koja su prošla kroz pakao holokausta. Obilježavanje su svojim izvedbama - pjesmom i recitacijom uveličali učenici, profesori i nastavnici Gimnazije Pula, osnovnih škola Kaštanjer, Veli Vrh i Šijana, dječja vokalna skupina Lastavica OŠ Šijana, vokalna skupina Gimnazije Pula te pulski zbor Praksa.
Pulski gradonačelnik Filip Zoričić izrazio je zadovoljstvo okupljanjem u Parku, po prvi put nakon prošlogodišnjeg svečanog otvorenja, a ujedno i na velikom angažmanu mladih ljudi, osnovnoškolaca i srednjoškolaca i njihovom sudjelovanju u programu. Grad Pula je, podsjetimo se, pokrenuo inicijativu da se zelena površina na pulskoj Punti imenuje po djevojčici Anni Frank, jednoj od najpoznatijih židovskih žrtava holokausta. Tom je prilikom i sadnica kestena Anne Frank iz okoliša Doma hrvatskih branitelja preseljena u Park koji nosi njeno ime, a koja je dobivena presađivanjem drveta ispred kuće u Amsterdamu u kojoj su se djevojčica i njezina obitelj skrivali tijekom Drugog svjetskog rata.
"Nadam se da ćemo na tragu kestena koji raste, svi mi zajedno s tim kestenom rasti i tako živjeti. Pozivam vas da zaista, kao što je rekla Anna Frank, u trenutku koji nam je dan, da mijenjamo svijet na bolje. I da stvarno našoj djeci budemo uzori, jer će oni zaista moći promijeniti svijet", rekao je Zoričić upozorivši da se rat odvija nedaleko od nas, kao i da totalitarni režim nikad ništa dobrog nije donio.
Tijekom susreta upozorilo se na strašan genocid u kojem su stradali milijuni žrtava, kao podsjetnik na najveće zlo koje se dogodilo u povijesti čovječanstva. Stoga je oslobođenje nacističkog logora Auschwitz-Birkenau bio kraj najmračnijeg razdoblja u europskoj i svjetskoj povijesti. No, holokaust je nešto čemu je i naš narod svjedočio, istaknuo je u obraćanju pulski povjesničar i profesor Igor Jovanović.
"Holokaust je nekima nažalost danas samo termin na stravične zločine koji su se dešavali od 1933. do 1945. godine. U tih 12 godina umrlo je 11 milijuna ljudi. Nekima je danas to samo brojka, no ako izračunate to je skoro 1 milijun ljudi godišnje. Stradali su civili, ne vojnici. Žene, djeca i starci, najranjiviji dio našeg društva, naglasio je Jovanović dodajući da iako se holokaust prvenstveno odnosi na Židove, njih šest milijuna, stradali su i drugi narodi - čak dva milijuna Roma.
"Naši pulski istarski Romi svi su deportirani odavdje u Italiju, iz Italije u Auschwitz. Nitko se nije vratio, apsolutno nitko. A što je deportacija? To je kad vas osamdeset ubace u kamion za stoku, ne možete ležati, stajati, sjediti. Tri dana bez jesti i piti putujete do nekog logora. Deportacije su kretale s naše željezničke stanice. Prva deportacija u Italiji, dok je Istra bila pod njom, krenula je iz našeg grada. Tako da se holokaust ne odnosi samo na Židove, odnosi se i na nas", rekao je Jovanović. Kako je napomenuo, u šest koncentracijskih logora, logora smrti, ljudi su živjeli prosječno od 25 minuta do pola sata, odnosno do prve plinske komore. Zapovjednici tih logora, 92 njih, operirali su u Istri, a neki su živjeli i u Puli.
"Na dvadeset tisuća ljudi iz Istre koji su stradali u holokaustu, to je svaki deseti stanovnik Istre koji je završio iza neke žice. Pet i pol tisuća ih se uopće nije vratio. A stradala su i djeca", rekao je Jovanović. Poručio je da se kulturom sjećanja, edukacijom i građenjem čovječnosti te osobnim pričama može ukazati na važnost promicanja antisemitizma, kako se ovakav genocid ne bi zaboravio i više nikad ponovio.