PREDAVANJE ANTONA PERCANA

Đir do Šijane – andemo in Siana: Neizostavni dio urbanog identiteta grada

| Autor: Vanesa Begić
Anton Percan (Arhiva Glasa Istre)

Anton Percan (Arhiva Glasa Istre)


U Osnovnoj školi Šijana danas je održano predavanje Antona Percana, dipl. ing. arh., pod naslovom "Đir do Šijane – andemo in Siana". Organizator je, u sastavu obilježavanja Dana Gospe od Milosti u Šijani, Grad Pula - Mjesni odbor Šijana u suradnji s Istarskim povijesnim društvom.

Pulsko predgrađe Šijana neizostavni je dio urbanog identiteta i memorije našega grada. Već tijekom 13. stoljeća, s prvim danima proljeća, zabilježeni su izleti Puljana u Šijansku šumu po tek prolistale grane kako bi njima ukrašavali ulaze u svoje domove. Ta se tradicija nastavila i hodočašćem na Uskrsni ponedjeljak crkvi Majke Božje od Milost, kao i izletima Puljana prvog dana svibnja na proslavu Međunarodnog praznika rada. Upravo je nastanak novog, građanskog identiteta Pule vezan uz ovo pulsko izletište u kojem je proizvođač piva Silberegger 1886. otvorio svoj paviljon gdje je nastupala gradska glazba i koji su nedjeljama i praznicima posjećivali mnogobrojni Puljani sa svojim obiteljima. U sjećanjima starijih Puležana, kao dio gradskog đira, još uvijek su u sjećanjima i neizostavni obiteljski posjeti kultnim šijanskim gostionicama Sicola i Papa.

- Mjesni odbor Šijana jedan je od 16 pulskih Mjesnih odbora - idemo đir od malog rotora na Valturskoj ulici, Kukuljevićevom, kod Veterinarske, Punte, nekadašnjom Vodnjanskom, sadašnjom Tršćanskom do obilaznice prema Velom Vrhu, zatim Vernalskom ulicom do kružnog toka - i "zatvoren" je Mjesni odbor Šijana. Šijanska šuma nije dio Mjesnog odbora Šijana, pripada Mjesnom odboru Busoler. Više puta se pitalo pulskog gradonačelnika na raznim susretima u mjesnim odborima zašto se onda to ne zove Busolerska šuma, no granice su takve još iz doba mjesnih zajednica. Ovaj mjesni odbor obuhvaća i Monte Ghiro, Valicu - Iliriju, Vernal i Vidrijan. Na površini od 342 hektara prije deset godina brojao je 6.897 stanovnika, šesti je mjesni odbor po površini, a drugi po broju stanovnika, jedino Sveti Polikarp-Sisplac ih ima više, kazao je Percan ističući da je antičko ime Šijane Seianum, a um znači nečija zemlja, potom se 1303. pojavljuje naziv Seiane, a 1472. Contrada de Siana.

Spomenuo je i okolne štancije, od Štancije Buždon, dijela kod željezničke pruge koji se zvao Bradamante prema obitelji Bradamante iz Galižane, a bilo je govora i o Crkvi Gospe od Milosti gdje se dogodilo čudotvorno ozdravljenje Marie Magno udane Bigolo, koja je 11 mjeseci ležala nepokretna i potom je tamo prilikom hodočašća ozdravila.

- Hodočašća su se održavala tri puta godište: 15. kolovoza za Velu Gospu, 8. rujna za Malu Gospu i potom za Uskršnji ponedjeljak, a hodočasnici iz okolnih lokacija imali su točan raspored hodočašća, kazao je Percan. Govorio je i o Osnovnoj školi Šijana, spomenuvši činjenicu da jedna petina učenika iz prve generacije nije prošla razred. Mala škola u Radničkoj ulici otvorena je 1888., a bila je to Prva hrvatska škola u Istri i ravnatelj je bio Ernest Jelušić. Radila je do 1915., a potom je ponovno otvorena 1946. i djelovala je do 2004. godine. Sadašnja zgrada Osnovne škole Šijana imala je pak jedno vrijeme mješovite - hrvatsko-talijanske razrede, a 1951. godine škole se stapaju u OŠ "Neven Kirac" i prvi ravnatelj je bio Edo Girardi.

Anton Percan, dipl. ing. arhitekture, nakon završetka studija na zagrebačkom Arhitektonskom fakultetu radio je u Zagrebu i Rijeci. Najveći dio radnog staža proveo je u Brodogradilištu Uljanik kao projektant brodskih nastambi. Kao vanjski suradnik Arheološkog muzeja Istre koautor je idejnog projekta Arheološkog parka sv. Marije Formoze u Puli. Za arhitektonski projekt uređenja crkve Majke Božje od Kuj u Ližnjanu nagrađen je apostolskim blagoslovom Ivana Pavla II. Autor je više radova o graditeljskoj i povijesnoj baštini Istre, posebice Pule i Raklja. Član je Istarskog povijesnog društva.

Povezane vijesti


Podijeli: Facebook Twiter