(Snimio Milivoj Mijošek)
Bauljaju po ulicama grada, često se gube, zastajkuju i smetaju – stvaraju gužve. Svi pravi Puležani barem u nekom trenutku tijekom ljeta proklinju njihovu prisutnost, a opet, oni su nam nužni: turisti su u Puli, ionako najmnogoljudnijem gradu Istre, gotovo doslovno nezaobilazna bujica ljudi. Tijekom ljeta se zna reći i izračunati da Pula postaje grad s nekoliko stotina tisuća »stanovnika«, zahvaljujući prisutnosti stranaca.
Većina ugostiteljskih objekata i trgovina u centru Pule, praktički postoji samo tokom i samo zbog ljeta, što vodi do toga da se stari grad naziva »gradom duhova«, »zonom sumraka«, i sličnim epitetima. Turisti su nam, dobrodošli ili manje, jedan od glavnih motivatora života i dio našeg prirodnog godišnjeg ciklusa.
No, dok svaki turist ima neke osnovne potrebe, stanovanja, hranjenja i konzumacije pića, propitali smo na što, osim toga, vole trošiti. Jesu li svjesni što su zamke za turiste, što vole kupiti dok razgledavaju grad, što svi ili većina kupuje, a što nikako; jesu li godine suvenira za nama, odnosno, što danas čini suvenir?
Od ulaza u stari grad, dakle hodajući od Zlatnih vratiju do Gradske knjižnice putem ulice Sergijevaca, preko Foruma, i kroz Kandlerovu, izbrojali smo iznenađujući, možda ove godine i rekordni broj trgovina raznih ponuda. Brojem prednjače trgovine sa suvenirima kojih je 24. Odmah nakon toga brojimo 22 dućana raznih artikala i brendirane trgovine s 19 predstavnika. Osam je galerija s prodajnom namjenom, sedam trgovina istarskih delikatesa i mirodija, pet dućana sa slatkišima, po tri s duhanskim proizvodima i papirinica odnosno knjižara, dvije trgovine hrane, i jedan dućan obuće – a jedan je i »sve po 10 eura«.
Odmah se može primijetiti da su trgovine osnovnih namirnica i proizvoda najrjeđe i stoga je jasno na koju vrstu potrošača se u starom gradu cilja. Nadalje, za potrebe ovog istraživanja, kada kažemo »dućani raznih artikala«, misli se ne nužno samo na svaštarnice i zamke za turiste, već i trgovine koje ne posluju brendovima, već prodaju na primjer bižuteriju, kožne proizvode, kape i šešire, i tako dalje.
Možda je tanka nit između suvenirnica, trgovina nakita i »raznog«, no ipak valja negdje povući granicu. Konačno, pokušali smo od svih turista s kojima smo razgovarali dobiti podatak o njihovom poslu ili razini obrazovanja, što nam može ukazati na njihove potrošačke navike. A o ukusima naravno, nećemo raspravljati.
Naišli smo na grupicu putnika iz Italije i Australije koji zajedno studiraju i provode godišnji u Puli, kako kontempliraju dućan s patkicama negdje na sredini ulice Sergijevaca. Mada su im bile zanimljive za vidjeti, nisu se usudili ući. Pitali smo ih koliko bi platili za patkicu, i nekako su se složili da bi za malu dali po jedan euro, a za veliku do pet. S obzirom da su pretpostavili da je cijena puno veća, nisu se odlučili na kupovinu. Kada smo ih pitali što bi zapravo kupili, i jesu li, sjetili su se da im treba maska za ronjenje, a James iz Australije je izjavio:
- Da, ali ne bih to kupio u ovim turističkim dućanima. Ići ćemo u neki Intersport ili ako imate neki drugi sportski dućan. Sve ovdje je zamka za turiste, što je razumljivo. Možda se ovdje cilja na turiste iz Rusije ili takve kojima cijena nije bitna i kupiti će štogod im se sviđa, bez obzira na cijenu.
Upitali smo ih i bi li kupili nešto iz delikatesnih dućana, suvenirnica ili trgovina sa slatkišima, na što su kolektivno rekli - ne.
Michiel i Gabry su mladi par iz Nizozemske, visokoga obrazovanja. Ovdje su u potrazi za kulturnim sadržajem i fascinirani su Pulom kao »malim Rimom«. Zato su u Augustovom hramu kupili jednu repliku zdjele za 14 eura i to zasad smatraju suvenirom iz Pule. Također, kupili su maslinovo ulje u jednoj od delikatesa, a druge akvizicije nisu imali u planu. Ono što ne bi nikad kupili ovdje, kažu, odjeća je iz brendiranih trgovina koju ionako imaju i kod kuće.
- Ipak, ovisi o cijeni i ukusu, kada se kupuje odjeća. Mislim da su kod nas ti isti brendovi jeftiniji, zaključio je Michiel.
Francesco, Mattia, Antonio i Sara su vesela skupina studenata s juga Italije. Osim što uživaju u životu i obilasku Pule, ne skrivaju da su već posjetili više trgovina za turiste, ali da su za njih jedini bitni suveniri magneti za hladnjak i razglednice. Nemaju interes za brendirane trgovine, a kada smo ih pitali treba li im još nešto odavde, Francesco je odgovorio temeljem iskustva prošle godine:
- Trebali smo naočale za ronjenje i one šlapice za u more, pa smo kupili u nekom centru. Ovdje ne bih ništa kupovao.
Njemački turisti s djecom, Waldemar, Kristina i još njih nekolicina, kazali su nam kako većinom dok su u stranim zemljama kupuju igračke za djecu, pa čak i slatkiše ako moraju. Za sebe kupuju magnete i pokoji suvenir, većinom lokalne delikatese. Svi su oni, manje jednog i djece, završili gimnaziju. Druga je pak obitelj iz Njemačke, Mikey i Sabrina, također gimnazijske izobrazbe, bila na izlasku iz trgovine s nakitom. Ondje su kupili narukvicu, a ranije si je, kaže Sabrina, kupila haljinu. Njihov je limit po artiklu oko 50 eura. Ali, napomenula je Sabrina uz muževo negodovanje, oni nastavljaju sa shoppingom, i svašta ih zanima. Sve osim trgovine slatkišima, koju smatraju nezdravom.
Turisti iz Poljske, Petra i Daniel, imali su pune torbe odjeće i opreme za more, koje su mahom kupili u dućanu »Sve po 10 eura«, i bili zadovoljni kupnjom.
- Nije nam se dalo tražiti dalje. Ovdje je sve na jednom mjestu, govorila je Petra. Oni su samo jedni od mnogih turista koji zapravo masovno pohode takve trgovine. Uspjeh »Svega po 10« je čini se neupitan...
Naposljetku, naletili smo i na obitelj iz Njemačke koja se odlučila kupiti pulske patkice. Otac obitelji nam je pokazao njihove četiri patkice, svaka za jednog člana obitelji, i konačno otkrio koliko zapravo koštaju.
- Svaka je 13 eura, navodi gospodin. Malo skupo, ali unikatno. Nisam nikad prije vidio, rekao je.
Sve u svemu, u Puli se konstantno kupuje, pa kako tko odluči. Čak i oni koji su svjesni da ulaze u zamku, čini se, prihvaćaju tu činjenicu. Razgovarali smo predstavnicima mnogih kategorija dućana, kako su navedeni u ovom članku, i dobili potvrdu da većina ipak ima najviše prometa tijekom sezone.
Iz suvenirnica nam kazuju da uistinu danas kao suveniri najviše idu magneti, privjesci, razglednice, bižuterija, lavanda i sapuni. Gipsene ili plastične Arene i Portarate se više skoro ne prodaju, i nestaju iz opticaja. Hand-made proizvodi su uvijek u potražnji. Dućani s delikatesama, neki smatraju, najslabije prodaju alkohol, a najviše ulja i slične proizvode. Brendirani dućani ipak, unatoč tome što su iste marke i u drugim zemljama, najviše prometa imaju tijekom sezone, a na naše ne računaju skoro uopće.
Po zimi Puljani rijetko zalaze u grad, među ostalim, zbog našeg kroničnog gradskog problema - manjka parkinga. U knjižare i papirnice, očekivano, turisti jako rijetko zalaze, ali ako da, u potrazi su za praktičnim stvarima, kartama, ruksacima, i sličnim. Dojmovi vlasnika galerija su raznoliki, koliko je raznolika njihova ponuda, ali ipak je za primijetiti da mnoge od njih zatvaraju tijekom zime. Na kraju, činjenica da očito postoji potreba za pet trgovina sa slatkišima u Puli ostaje nam misterija, jer unatoč više dana ophodnje, vidjeti turiste u njima je rijedak prizor...
Mnogi poduzetnici ipak primjećuju određen pad u potrošnji ove godine, zbog inflacije u čitavoj Europi. Oni hrabri koji pak odlučuju poslovati i tijekom zime i pružati usluge Puležanima, ukazuju, kao jedna gospođa iz trgovine »raznih« dodataka:
- Trebalo bi se ponuditi više sadržaja, trgovina za djecu, za obitelji.
Druga gospođa koja prodaje kožne torbe, a isto posluje i preko zime, zaključuje kako je to zapravo biti prodavač i poduzetnik u centru Pule:
-Turizam? Ja sam za, tu smo zbog toga. Tko je ušao tu raditi, mora biti za turizam.