Propao je model javnog prikupljanja ponuda radi prodaje Uljanik Brodogradnje 1856. Nakon dva i pol mjeseca trajanja taj javni poziv ima za rezultat nula obvezujućih ponuda za kupnju. Nijedan zainteresirani ulagač nije iskazao namjeru kupnje 54,77 posto udjela u Uljanik Brodogradnji 1856 za 27,64 milijuna eura, a koliko se tražilo u propalom modelu prodaje pulskog arsenala.

Nakon što je jučer u 15 sati istekao rok za predaju obvezujućih ponuda za kupnju, a niti jedna ponuda nije stigla, stečajni upravitelj Uljanik Brodogradilišta Loris Rak najavio je daljnje korake.

- Predložit ću Trgovačkom sudu u Pazinu sazivanje za kraj travnja Skupštine vjerovnika Uljanika. Od vjerovnika ću tražiti da se odustane od modela prodaje putem javnog prikupljanja ponuda te da se ide na model javne dražbe. Ukoliko Skupština to usvoji, dražba se može očekivati u prvoj polovici svibnja. Na njoj bi tijek dražbe pratio ja u prisustvu javnog bilježnika, izjavio je Rak, koji smatra da bi ponuđeni model bio puno brži nego da se ponavlja isti model koji se pokazao neuspješnim.

Na pitanje hoće li se na dražbi svatko moći natjecati, odgovorio je da je kod takvih nadmetanja uobičajeno postaviti uplatu jamstva, znak ozbiljnosti ponuđača. "No, to će utvrditi Skupština vjerovnika, a koja će utvrditi i početni iznos nadmetanja", naglasio je Rak.

Stečajni upravitelj Loris Rak (snimio Paulo GREGOROVIĆ)

U svijetu postoje razni modeli dražbi. Na nekima se počinje od minimalne vrijednosti jedne novčane jedinice, jednog dolara ili eura. Na drugima se kreće u nadmetanje od procijenjene vrijednosti, a postoje i modeli po kojima se starta od one cijene koju je netko ranije istaknuo. Upravo bi ovaj potonji model mogao biti primijenjen u slučaju prodaje Uljanik Brodogradnje 1856.

Naime, rizik je krenuti od jednog eura jer se može dogoditi da se proda previše jeftino, ali s druge strane, najava takve prodaje privlači velik broj ulagača pa dođe do nadmetanja u rastu cijene. Model prodaje po procijenjenoj vrijednosti nije polučio uspjeh u protekla dva i pol mjeseca pa je izgledno da bi početna cijena prodaje mogla biti ona koja je ranije ponuđena.

To bi moglo biti 20,57 milijuna eura i još najmanje 10 milijuna dodatnog kapitala da bi se pokrili nastali gubici i stabiliziralo poslovanje Uljanik Brodogradnje 1856. Takvu je ponudu početkom godine dala češka grupa. Ona nije odbačena, već su 16. siječnja na Skupštini vjerovnika Uljanik Brodogradilišta predstavnici države glasali da se u proces kupnje uključe i ostali zainteresirani ulagači, pa da se među njima odabere najbolji: Česi ili neki drugi.

I doista, u nastavku procesa prodaje Uljanika uključili su se Česi i Turci. Oni su dali neobvezujuće ponude, uplatili po 1.327 eura kako bi stekli mogućnost dubinskog snimanja poslovanja Uljanik Brodogradnje 1856. No, kada je jučer trebalo zaključiti posao predajom obvezujućih ponuda i uplatom 1,327 milijuna eura - ni Česi ni Turci nisu se odazvali.

Turci koji su se zanimali za Uljanik su vlasnici istanbulske tvrtke Imza Marine koja je osnovana prije svega tri godine. To izgleda poput novorođene tvrtke naspram Uljanikovih 167 godina povijesti. Turska kompanija ima oko 200 zaposlenika te već posjeduju sedam brodova. Riječ je o tvrtki koja se bavi istim poslovima kao i nekadašnja Uljanik Plovidba (danas Alpha Adriatic). Brodogradilište u svom posjedu - nemaju. A nemaju ga ni Česi.

Iz češke ponude stoji CE Industries, u vlasništvu poduzetnika Jaroslava Strnada. Ona je poznata u hrvatskoj javnosti nakon što je lani kupila "Đuru Đakovića" iz Slavonskog Broda. Prema pisanju češkog portala Gospodarske novine ove godine su se zainteresirali za kupnju tvrtke Luka Rijeka. U svijetu biznisa poznati su po tome što se u Češkoj i Slovačkoj bave proizvodnjom i prodajom naoružanja.

Ozbiljni svjetski brodograditelji, poput talijanskog Fincantieria, korejskog Hyundai Heavy Industries, kineskog China Shipbuilding Industry Corporationa, japanskog Mitsubishi Heavy Industriesa… nisu pokazali interes ni da dubinski ispitaju Uljanik, a kamoli da ga kupe.

Najveća očekivanja od prodaje novog Uljanika imaju radnici te tvrtke koji žele nastaviti tradiciju dugu 167 godina. Jednako tako to priželjkuju i radnici "starog" Uljanika kojima će se isplatiti zaostale plaće kada se prihoduje novac od prodaje. Javnost očekuje da će se javiti strateški partner za kojeg se svi nadaju da će ponovno pokrenuti brodogradnju u Puli i novo zapošljavanje.

Jedino turistički radnici imaju drugačija očekivanja i oni bi 666 tisuća kvadrata pomorskog dobra i priobalja okruženog visokim kamenim zidom radije vidjeli u funkciji turističkog razvoja Pule nego u sklopu neke industrije, brodograđevne ili proizvodnje oružja. Pitanje je što će konzervatori dozvoliti da se mijenja u brodogradilištu koje više nalikuje na povijesni muzej brodogradnje iz 19. stoljeća nego moderan industrijski kompleks 21. stoljeća.

Povezane vijesti

• Radnici u kope, država u špade. Odgođena odluka o prodaji Uljanik Brodogradnje 1856
• Evo što se sve prodaje u paketu s Uljanikom, koja je cijena i što će biti sa 666.000 kvadrata usred Pule koje kontrolira ta tvrtka
• CE Industries je još zainteresiran. Idući važan datum je 25. travanj