Ekipu sam upoznala sasvim slučajno, kada smo odradili jedan trening s Kristinom Džin na J24 kao pripreme za Svjetsko prvenstvo te godine, 1994. Dio tog AWC tima je prisustvovao tim treninzima. Upoznali smo se, pozvali su me da jednu nedjelju u rujnu '94. odem s njima na veliki brod koji sam inače promatrala sa svoje "Europe" dok sam trenirala. Pitali su me da vozim jer im je nedostajao kormilar. Naravno, odmah sam prihvatila i bila je to ljubav na prvi pogled. Ljubav za brod koji će me dvije godine kasnije odvesti na put oko svijeta, prisjeća se Petra
Petra Kliba (privatni album)
Prateći izuzetan podvig našeg skijaškog šampiona Ivice Kostelića koji je pokušao, ali nažalost nije uspio, ovih dana prijeći Atlantik "in solitaria" na regati Route du Rhum, prisjetio sam se proslavljene pulske jedriličarke Petre Kliba koja je, s tek napunjenih 19 godina života, oplovila svijet. Naime, tijekom 1996. i 1997. godine Petra je sudjelovala na regati Honk Kong Challenge Round the World Race. I eto, jedna je od rijetkih djevojaka u Hrvatskoj koja je brodom oplovila gotovo sva veća mora svijeta. S njom smo popričali i prisjetili se tog podviga.
- Imala sam 19 godina, a s 15 sam počela jedriti, dakle, imala sam četiri godine iskustva u tada olimpijskoj klasi Evropa i dvije godine s tim brodom kojim smo oplovili svijet, a bio je vezan u Marini Veruda i zvao se AWC No.1. Ekipu sam upoznala sasvim slučajno, kada smo odradili jedan trening s Kristinom Džin na J24 kao pripreme za Svjetsko prvenstvo te godine (1994.). Dio tog AWC tima je prisustvovao tim treninzima. Upoznali smo se, pozvali su me da jednu nedjelju u rujnu '94. odem s njima na veliki brod koji sam inače promatrala sa svoje "Europe" dok sam trenirala. Pitali su me da vozim jer im je nedostajao kormilar. Naravno, odmah sam prihvatila i bila je to ljubav na prvi pogled. Ljubav za brod koji će me dvije godine kasnije odvesti na put oko svijeta, prisjeća se Petra.
Uslijedile su dvije godine pripreme, regate po Jadranu, onda popularne offshore regate Rimini-Corfu-Rimini (1995. i 1996.). Prvo noćno iskustvo je doživjela prema Barcolani odmah te '94., kad su krenuli iz Pule po noći.
- Nakon te dvije godine bila sam primljena u tim, kao kormilarka na putu oko svijeta. Teško je bilo reći "ne" takvoj jednoj prilici, tako da sam svojim roditeljima morala objasniti u jednom mjesecu da ja idem, da me moraju pustiti. Vjerujem da to nije bilo lako za njih, tih godina je internet bio tek na početku. Ono što su dobili prije mog polaska je lista luka gdje ću stajati tijekom te godine, njih 16, i datume, to je bilo sve. Satelitska komunikacija u tim godinama je još bila jako skupa, tako da su oni praktički čekali svaki dan e-mail od organizatora s pozicijom svih šest brodova koji su sudjelovali na regati. Znali su gdje je brod, a da li sam ja na njemu, to nisu znali. Tata je imao kompjuter u garaži i on je bio filtar informacija prema mami. Polako je, uz engleski rječnik, shvatio što piše u poruci i onda prenosio mojoj mami. Ona je to sve, mislim, jako teško proživljavala. Danas kao majka devetogodišnjeg sina razumijem je i stvarno ne znam kako je pristala na sve to, priznaje Petra.
U jednoj su etapi izgubili ženu, pala je u more i ta je vijest odmah otišla u javnost, pa su taj dan roditelji, osim pozicije, i to saznali. S obzirom da nije bilo puno žena na njezinom brodu, Petra misli da je ta vijest bila kobna. Stoga je putem satelita poslala poruku da je s njom sve u redu, da nije pala u more te da su ženu pokupili.