STARA NAVIKA…

Proveli smo dio dana s kontrolorima Pulaprometa. Zanimalo nas je švercaju li se Puljani, a rezultat nas je iznenadio...

| Autor: Jelena MILOVIĆ
U autobusu Pulaprometa (snimio Dejan ŠTIFANIĆ)

U autobusu Pulaprometa (snimio Dejan ŠTIFANIĆ)


Mnogi javni prijevoznici suočavaju se s problemom švercanja putnika, pogotovo u većim gradovima, poput Zagreba. U Puli je to, međutim, više iznimka nego pravilo. Robert Kraljević, kontrolor u Pulaprometu, kaže da je situacija u pulskom prijevozniku dobra.

- Kod nas je stvarno OK, nema šverca, svi imaju karte, tako da nemamo problema. Dobre su te nedavno uvedene jednodnevne, trodnevne i sedmodnevne karte jer vozači ne gube puno vremena na naplatu. Nedavno smo imali situaciju da je na prvoj stanici bilo 35 ljudi i svi su plaćali, svaki za sebe, uglavnom krupnim novčanicama od 200 kuna. Cijelo to ukrcavanje trajalo je 17 minuta. Vozač je izgubio cijelu jednu liniju zbog naplate na stanici, prepričava nam Kraljević nedostatke kupovine karte u busu.

- Ono što je važno naglasiti jest i da je cijena vožnje u jednom smjeru u Puli, ako kupite prepaid kartu, sedam kuna, dok je ona kod vozača čak 11 kuna, što je i više nego važan argument da se karta osigura već prije ulaska. POS aparati, koji će se uskoro koristiti u autobusima i putem kojih će se karta u autobusu moći kupiti kreditnim karticama, omogućit će protočnost domaćih putnika, ali i samih turista da se ne bi gubilo dragocjeno vrijeme, kaže naš sugovornik.

Kontrolori planski u prosjeku ulaze u autobuse petnaest puta dnevno i iskontroliraju oko 150 putnika. Puno manje je vožnje u poslijepodnevnim satima, a prilikom kontrole, kontroliraju se sve karte.

- Svi ulaze na prednja vrata i sve je regularno, stvarno ne svjedočimo tom tipu šverca, pohvalno ocjenjuje kulturu putnika kroz svoje iskustvo Kraljević, a tome smo i sami svjedočili i uvjerili se nakon što smo se zajedno s kontrolorom Robertom Kraljevićem i Josipom Lazarom provozali autobusima na dvije linije i razgovarali s putnicima.

"Imam školsku kartu i ne švercam se", uz smijeh nam govori mladi učenik Filip, a gospodin Milivoj kaže da se rijetko koristi javnim prijevozom i da mu nije palo na pamet da se šverca. "Ne znam ni može li se to, kad svi ulazimo na prednji ulaz pored vozača", kaže on i pita se je li švercanje danas uopće moguće. Učenik Duje kroz smijeh nam govori da se šverca svakog prvog, dok još nije produžio svoju učeničku kartu. "Imamo svoju kartu, škola nam plaća većinu iznosa, tako da mi se čini da se ne isplati švercati", zaključuje on. Njegova prijateljica također nam govori isto, a vozi se svakodnevno javnim prijevozom te nam oboje vele da nemaju saznanja da se ostali njihovi školski kolege švercaju. Još jedan učenik, Gabrijel, priznaje nam kroz smijeh da se nekoliko puta ipak švercao. "Dogodilo mi se da imam kartu za drugu zonu, a vozio sam se uz kartu za prvu zonu, ali me vozač pustio", prepričava nam.

- Iznimno danas koristim autobus jer žurim na posao, inače vrlo rijetko. Kartu kupim izvan autobusa i ne bi mi palo na pamet da se švercam, govori nam jedna putnica, a u situaciji kad kontrolori rade i provjeravaju karte na samom ulazu, to se i čini kao nemoguća misija. "Tu i tamo se švercam, nije zbog novca, nego kad zaboravim produžiti kartu", potvrđuje nam još jedan učenik mladenačku zaboravnost. "Oproste vozači, uglavnom", a Kraljević i Lazar nam i sami potvrđuju da su takve situacije uobičajene te da vozači, kao i oni sami, tada nisu "oštri".

- Ja sam umirovljenica i ja vam nemam pojma o tom švercu, veli nam umirovljenica Marija, koja nam pojašnjava kako je uvijek imala kartu pa i u vremenu dok je radila. Još jedna umirovljenica Milka nije s nama mogla podijeliti iskustvo šverca, jer ona "to ne radi", a smatra kako se "ne bi trebali švercati, trebamo biti pošteni", uz smijeh domeće. Posjeduje umirovljeničku kartu i često koristi javni prijevoz, a kada je pitamo je li se švercala kad je bila mlada, dovitljivo nam uz osmijeh odgovara nam: "Možda jesam, koji put, ali sam stvarno zaboravila!" Umirovljenike je teško i zamisliti kako vješto izbjegavaju platiti kartu te kako se švercaju u autobuse, ali čini se kako je u Puli ta praksa i inače rijetka pojava. "Ne bih rekla da se ljudi švercaju. Ja sam do sada dolazila autom u grad, a sad mi je ovo isplativije. Na trojci redovito vidim kontrolore, a ova linija ima dosta penzionera", veli nam gospođa Jozefina.

- U slučaju da ste se ipak pokušali švercati u busu i pritom bili "uhvaćeni", bit ćete zamoljeni da kupite kartu ili da je poništite, a ako to niste učinili, možete biti zamoljeni da napustite autobus. Najradikalnija mjera jest da se putniku autobusna kartica blokira ako je beskontaktna i onda će je morati platiti da bi je deblokirao, kaže Kraljević. U Pulaprometu radi pet kontrolora, a iz ovog poduzeća vele nam da je ta brojka i optimalna za njihove potrebe jer uspiju kontrolirati deset posto putnika mjesečno. Mjesečno "uđu" u oko 800 autobusa, a svojom prisutnošću kontrolori preveniraju slučajeve švercanja pa ovaj oblik izbjegavanja plaćanja u autobusima ovog prijevoznika gotovo i ne postoji.

Povezane vijesti


Podijeli: Facebook Twiter