Uvijek je isto: dođeš na par dana, a ostao bi zauvijek. Nema turista, nadomak gradu je, kaže Slaven Radolović * Fratarski ima posebnu draž. Ujutro umivanje u moru, kavica, ćakule, dogovori oko ručka, tko će što jesti, tko što skuhati. A i ovo je kuća koju je najlakše dovesti u red, pometeš i bok!, smije se Gordana Cvitić Perković i rukama pokazuje na pod u potpunosti prekriven borovim iglicama

Kad sam domaćima rekao da bih o Fratarskom otoku napisao tekst, rekli su mi da će mi se krvi napiti ako to napravim jer je jedina nada da Fratarski ostane neiskvaren ta da za njega što manje ljudi zna, napisao je novinar i književnik Jurica Pavičić jednom prilikom, ne tako davno. U siječnju prošle godine. Ništa se otada po tom pitanju nije promijenilo. Na otok nismo još ni zagazili nogom kako spada, a već nas je zapljusnuo val gotovo identičnih komentara. O Fratarskom je, vele, bolje ne pisati i pričati previše, mogao bi nekome s dubokim džepom upasti u oko. Doista, Pavičić je dobro shvatio poruku.

- Uvijek je isto: dođeš na par dana, a ostao bi zauvijek. Nema turista, nadomak gradu je. Di ćeš bolje?! Da'l je to nostalgija ili nešto drugo… ne znam, rezimirao je Slaven Radolović sukus života na tom otoku, divljem resortu Puležana. On je na Fratarski došao, govori, u srijedu. Tu je tek jednu noć. Ali, nažalost, neće ostati dugo. Nekoć je, međutim, znao kampirati cijelo ljeto, ali sada više nema toliko vremena. 

Priča o bungalovima

Najavljeni bungalovi koji bi na otok trebali stići iduće godine nisu mu po volji. O toj investiciji gradskog poduzeća koje upravlja Fratarskim svi bruje već nekoliko dana. Temu je bilo gotovo nemoguće izbjeći. Vijest je nenadano dospjela u novine, preko noći, a Puležane nitko ništa nije pitao. Gdjegod ste jučer pokušali s nekim popričati, morali ste prvo poslušati dvije, tri riječi o bungalovima. Svatko o tome ima neko mišljenje. Slaven je siguran je da je to početak komercijalizacije tog borovog gaja okruženog morem. Domaći, tvrdi, sigurno neće boraviti u drvenim kućicama.

- Za koga će onda biti? Za turiste! Kao i kamp kućice nekada. I Ribarska koliba je nekad bila za ribare. Sjećam se kako su starci plakali kad su im je uzimali, priča Slaven.

Nekada je bilo, tvrdi, više slobode. Kamp kućice su u devedesetima, govori, čak i dobro izgledale. Barem neko vrijeme. Onda su počele propadati. Nitko nije brinuo o njima. Čini mu se da su u njima spavali samo ronioci iz Češke. A sada je, kaže, sve ograđeno, kud god dođeš samo ograde. Slavenu sve to skupa miriše i na parcelizaciju. A toga se, izgleda, svi boje.

Povezane vijesti

• TISUĆU KVADRATA ZA BUNGALOVE: Sljedeće godine na Fratarski stiže dvadesetak drvenih kućica
• IPAK BEZ BUNGALOVA NA FRATARSKOM? Gradonačelnik Miletić: Fratarski otok ostaje trajno dostupan lokalnom stanovništvu, nema komercijalizacije
• KOMERCIJALIZACIJA FRATARSKOG NAM NIKAD NIJE BILA INTENCIJA Sada, kad je ideja bungalova naišla na negativnu ocjenu, stat ćemo i razmisliti što dalje