Da ne vole gubiti u finalu zorno pokazuju 12 odličja zlatnog sjaja, naspram tek jednog jedinog srebrnog osvojenog na seniorskoj smotri u završnom klupskom obračunu, u kojem je Dominik Družeta potvrdio da nije bez razloga kandidat za nastup na Olimpijskim igrama u Tokiju. Neki od njih, poput Roberta Klačara, Damiana Sokolovića i Dine Odobašića, do zlata su osim u svojim dobnim kategorijama, stigli i u onima u kojima su im na putu do najsjajnijeg odličja stajali "stariji dečki"

Još jedna uspješna godina judaša Istarskog borca neumitno curi ka svom kraju. U 2019. pulski je klub osvojio osmi uzastopni naslov momčadskih prvaka Hrvatske, ukupno deseti ako se ovom nizu kojem se ne nazire kraj priključe i dva pobjednička pehara koja su u vitrinu prepunu trofeja stigla 2008. i 2009. godine. Kad tome pridodamo i sedmi naslov momčadskih prvaka Lijepe naše osvojen u uzrastu kadeta, malo bi tko mogao osporiti tvrdnju da je klub kojeg kao glavni trener predvodi Dean Ilić, izbornik svih hrvatskih muških selekcija, zadržao svoj status sportske perjanice naše županije.

Potvrđuju to i 22 osvojene medalje na pojedinačnim prvenstvima Hrvatske tijekom 2019. godine. Da ne vole gubiti u finalu zorno pokazuju 12 odličja zlatnog sjaja, naspram tek jednog jedinog srebrnog osvojenog na seniorskoj smotri u završnom klupskom obračunu, u kojem je Dominik Družeta potvrdio da nije bez razloga kandidat za nastup na Olimpijskim igrama u Tokiju. Penjali su se pulski judaši i judašice na najvišu stepenicu pobjedničkog postolja u svim uzrastima, od dječaka i djevojčica pa sve do seniora, a neki od njih, poput Roberta Klačara, Damiana Sokolovića i Dine Odobašića, do zlata su osim u svojim dobnim kategorijama, stigli i u onima u kojima su im na putu do najsjajnijeg odličja stajali "stariji dečki". 

Skromni i ponizni

Nije ih to pokolebalo. Znali su dobro koliko su znoja prolili u maloj dvorani legendarnog Pattinaggija, da bi ih u trenutku izlaska na tatami zanimalo da li nasuprot njih stoji protivnik s više godina te samim tim i s više iskustva, koje u judu ponekad znači i puno više od same kvalitete borca. Ne znači to da su bili bahati i prema rivalima se odnosili s podcjenjivanjem. Naprotiv, ostali su skromni i ponizni, kao i svi njihovi prethodnici ponikli u Istarskom borcu, ali i kao oni koji tek stasaju u klupskom inkubatoru. No, isto su tako bili svjesni koliko vrijede te su bili riješeni da sva odricanja i silne sate treninga pretoče u rezultat, koji još više dobiva na snazi jer je ostvaren u olimpijskom sportu.

Usto, judo nije ni košarka, ni nogomet, ni odbojka. U njemu ne možeš kad si umoran sjesti na klupu niti se tijekom borbe sakriti u neki kut terena da malo dođeš do zraka, a pritom će te suigrači "pokriti". U borbi koja traje četiri minute, uz produžetke u slučaju neriješenog rezultata dok se ne dobije pobjednik, pa onda nakon trijumfa slijedi brzi povratak na tatami, pa još jedan, i još jedan, sve do finalnog obračuna, mjesta ima samo za one najbolje i najspremnije. A takvi, sposobni preživjeti ritam koji te melje, iz godine u godinu stasaju u redovima Istarskog borca.

Ono što je najbolje u cijeloj ovoj priči, to je da niti jedan od klupskih trenera, neovisno o tome koji uzrast ima pod svojom paskom, ne robuje rezultatskom imperativu. Nikad prije nekog natjecanja, bez obzira od kolike on važnosti bio, niti jedan od njih nekom od svojih pulena nije rekao kako nešto mora osvojiti pod svaku cijenu. Radilo se naporno, s intenzitetom koji se povećavao kako bi se turnir bližio, a sve s ciljem da se vrhunac forme dosegne u najbitnijem trenutku, ali ni tada pred niti jednog od borca nije postavljen nikakav pritisak. Jedino što se od njih uvijek tražilo je da budu pravi i odrade sve kako treba, a onda će i željeni rezultat, prije ili kasnije, doći.

U to nikad nitko u klubu osnovanom prije 55 godina nije sumnjao. Čak i da je, da rezultati možda nisu bili u skladu s očekivanjima, ne bi se u glavama ljudi koji donose ključne odluke vezane uz funkcioniranje Istarskog borca puno toga promijenilo. Oni tamo nisu došli ni zbog medalja ni zbog pehara, već prvenstveno zbog te radosti druženja koju osjete svaki put kad uđu u dvoranu. Svaki put kad vide nekog klinca u kimonu koji više naliči na pidžamu, kako se muči zavezati pojas da mu se dok trči po strunjačama ne bi zapleo među nogama, njima su srca puna. 

Nema tajnih sastojaka

Taj osjećaj nikakav rezultatski uspjeh ne može nadomjestiti i upravo zbog takvog načina razmišljanja. Istarski borac je već godinama tu gdje jest, na vrhu. Netko ih zbog tih silnih prvih mjesta koja nižu u serijama može nazvati monotonim i dosadnim, no to njima ne smeta. Naprotiv, spremni su bilo kome koga to zanima, neovisno iz kojeg grada dođe i kojim se sportom bavi, dopustiti da dođe u njihovu dvoranu i otkrije recept kojeg su primijenili da bi došli tu gdje se sada nalaze. Nema on nikakve tajne sastojke poput čarobnog napitka zahvaljujući kojem Gali stalno pobjeđuju Rimljane, već jedina tajna leži u odricanju i kvalitetnom radu. To pulski judaši dobro znaju, toga se pridržavaju i zato i jesu najbolji.

Medalje s PH u 2019.

Seniori - dva zlata, jedno srebro i jedna bronca

Mlađi seniori - jedno zlato i dvije bronce

Juniori - tri zlata i dvije bronce

Kadeti - jedno zlato i jedna bronca

Mlađi kadeti - dva zlata i jedna bronca

Dječaci - tri zlata i dvije bronce

Ukupno - dvanaest zlata, jedno srebro i devet bronci

Povezane vijesti

• U Splitu održana dva pojedinačna prvenstva Hrvatske: ISTARSKOM BORCU ŠEST NASLOVA
• Istarski borac osvojio sedmi naslov kadetskih prvaka Hrvatske: PULJANI UZVRATILI KAŠTELANIMA NA NJIHOVOM TERENU
• ISTARSKI BORAC PRVAK HRVATSKE na ekipnom prvenstvu za kadete i mlađe kadete judaše održanom u Zagrebu