RAZGOVOR
VICTORIA ZINCHUK, direktorica EBRD-a za Hrvatsku: Nijedan ozbiljan investitor neće ulagati u Pulu ako administracija ne bude efikasnija. PROCIJENILA JE KOLIKO JE POTREBNO VREMENA DA BI SE MUZIL STAVIO U FUNKCIJU
Cilj projekta urbane regeneracije je kako se taj potencijal može kvalitetno iskoristiti, kako Pula može biti bolje povezana, kako se razne lokacije mogu revitalizirati, kako njeni građani i turisti mogu bolje "koristiti" grad. Imate izvanredne lokacije koje su odlične prilike za obnovu. Recimo, Hidrobaza, Muzil i Vallelunga. Pula je zaista prekrasan grad, ali kad ljudi ovdje dođu, ne mogu ga "otkriti" u potpunosti, smatra Zinchuk
Victoria Zinchuk (Snimio Danilo Memedović)
Europska banka za obnovu i razvoj bila je, mnogi će reći, mnogo relevantnija i važnija u trenutku kad je tek otvorila ured u Zagrebu. Dakle, sredinom 90-ih kada su i infrastrukturni problemi u Hrvatskoj bili veći, a oporavak od rata bio prijeko potreban. Naime, osnovno načelo EBRD-a je poticati promjene i reforme u zemljama srednje i istočne Europe, kako u privatnom, tako i u javnom sektoru.
Od 1. studenoga 2018. godine na čelu ureda u Zagrebu je direktorica za Hrvatsku Victoria Zinchuk, inače Ukrajinka, koja nam u intervjuu za Glas Istre otkrila koji su razvojni projekti trenutno u njihovu fokusu u Puli, kako surađuju s novom vlasti, te zašto je zapravo EBRD, zasad još samo u savjetodavnom smislu, potreban za urbanu regeneraciju našeg grada kad je riječ o iskorištavanju bivših vojnih zona i atraktivnih obalnih područja.
- Koja je konkretno uloga Europske banke za obnovu i razvoj? Mnogi naši čitatelji to vjerojatno ne znaju, pogotovo mlađi.
- Osnovana je 1991., a Hrvatska je postala punopravnom članicom 1993. godine. Dvije godine kasnije otvorili smo i ured u Zagrebu. U to vrijeme naša institucija bila je iznimno važna u procesu tranzicije prema tržišnom gospodarstvu država srednje i istočne Europe. Rat na području bivše Jugoslavije bio je pri kraju, a naš je posao bio, između ostalog, ponuditi rješenja, pogotovo kada je riječ o infrastrukturi. Naši prvi projekti, poput potpore izgradnji sustava zračne navigacije, izgradnje elektromreže ili prve faze autoceste Zagreb-Rijeka, bili su izravna pomoć u obnovi vaše zemlje.
- Kako funkcionira, koja je vlasnička struktura?
- EBRD je u vlasništvu 71 države, Europske unije i Europske investicijske banke. Unatoč sastavu svojih dioničara, EBRD ulaže većinom u privatni sektor, uobičajeno zajedno s drugim komercijalnim partnerima.
- Koliko će EBRD biti potreban? Hoće li ikada prestati s radom?
- Nastali smo s idejom da će banka prije ili kasnije ispuniti svoju misiju. Kada su određene zemlje ušle u EU, nametnulo se pitanje je li naša misija gotova. No, još uvijek je mnogo područja i država koje nas trebaju. Važan smo čimbenik u prevladavanju različitih kriza, vidljivo tijekom posljednje covid pandemije. Naše djelovanje je vidljivo ne samo u investicijama, već i u podršci vladama i institucijama s visoko vrijednim i korisnim savjetodavnim politikama. Banka širi djelovanje i u drugim državama koje nas trebaju, a iako se početna ideja s vremenom izmijenila, smatram da smo još uvijek iznimno potrebni.
- Kako vidite Hrvatsku danas, usporedno s, primjerice, devedesetima?
- Hrvatska je napravila velike iskorake i provela reforme, postali ste članica Europske unije, što je potvrda svih uloženih napora. Naravno, treba reći da zemlja još uvijek ima svojevrsne izazove, ali i izniman potencijal. No, ja ne volim pričati o pukom potencijalu, već o konkretnim potezima - čime, kada i kako možemo doprinijeti.
- Koliko sredstava je plasirano u Hrvatskoj, recimo, prošle godine?
- Od 1995. godine u Hrvatsku smo uložili više od četiri milijarde eura u više od 230 projekata. Samo u 2021. uložili smo 176 milijuna eura u projekte u privatnom sektoru, s fokusom na potporu poduzećima pogođenim covid pandemijom.
- Kakva je Hrvatska u odnosu na druge zemlje kad je riječ o suradnji s EBRD-om?
- U Hrvatskoj imamo vrlo sposoban i iznimno kompetentan tim ljudi. Radimo na različitim projektima i vršimo savjetovanja za mnoge tvrtke i institucije. Međutim, smatram da bi našu prisutnost Hrvatska mogla i više koristiti. Primjerice, projekti koje trenutno provodimo u Puli, a vezano uz urbanu regeneraciju, dokaz su pozitivnih doprinosa u zemlji.
- Kako će se pristupiti urbanoj regeneraciji Pule?
- Započeli smo s pregovorima prije tri godine, dok se unazad godinu dana proces konkretizirao. Pula ima izniman potencijal, pitanje je samo hoće li se on u potpunosti iskoristiti i hoće li Grad upotrijebiti stručnost koju nudimo. Postoji više lokacija, poglavito bivše vojne zone, koje su ostale neiskorištene.
- Događa li se nešto konkretno po tom pitanju?
- Pula ima prekrasnu obalu i golem prostor brodogradilišta. Pitanje je koristite li sav taj prostor i prednosti koje on nosi. Ja osobno smatram da ne. Cilj čitavog projekta urbane regeneracije jest kako se taj potencijal može kvalitetno iskoristiti, kako Pula može biti bolje povezana, kako se razne lokacije mogu revitalizirati, kako njeni građani i turisti mogu bolje "koristiti" grad. Spomenimo samo Veneciju koja javni prijevoz obavlja i takozvanim vodenim autobusima. Osim toga, imate izvanredne lokacije koje su odlične prilike za obnovu. Recimo, Hidrobaza, Muzil i Vallelunga. Pula je zaista prekrasan grad, ali kada ljudi ovdje dođu, ne mogu ga "otkriti" u potpunosti. Ljepote ovog grada nisu iskorištene i njihova je vrijednost skrivena.
- U kojoj je fazi projekt?
- Trenutno se provodi javna rasprava. Očekujem da će Grad donositi odluke koje se odnose na daljnje unaprijeđenje projekta i strategije. Vodstvo grada treba odlučiti hoće li poduzimati konkretne radnje po tom pitanju ili ne. Mi vjerujemo da ovaj grad može u potpunosti iskoristiti ono što mu se nudi - za svoj boljitak.
- Što kažete za Muzil?
- Koliko znam, vode se velike debate oko njega, što bi u konačnici tamo trebalo biti. Radi se o dragocjenoj lokaciji i vrlo je bitno sačuvati tamošnje zelene zone. Korak po korak, postojeća infrastruktura i zgrade se mogu osposobiti. Bila sam na jednom od starih austrijskih fortova. Trenutno je zapušten, a mogao bi se upotrijebiti na mnogo načina.
- Kada bi se trebali vidjeti prvi rezultati cijelog projekta.
- Sve ovisi o tome hoće li i koliko brzo Grad kroz svoje Vijeće odlučivati o prioritetima u smislu lokacija i plasirati ih na međunarodne natječaje, odnosno pronaći investitore. Sve to nije ni jednostavno ni brzo, radi se o dugotrajnom i zahtjevnom procesu. Primjerice, za Muzil će trebati bar deset godina, uzevši u obzir da se sada skoro pa i ne može ući tamo. Kako god, bila bi iznimna šteta ne iskoristiti ga, održavati i obogatiti prostor. Kada je riječ o javnom ili komercijalnom korištenju, mislim da je potrebna kombinacija oboje. Prilike su velike, ali je potrebno donijeti odluke.
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
